"Kvantitetu smo postigli, više ne možemo brojati koliko je turista stiglo, jer smo postigli naš maksimum, a sada se trebamo orijentirati prema kvaliteti na način da gledamo koje benefite naši građani imaju od turizma, a onda i gospodarstvo", istaknuo je nedavno istarski župan Boris Miletić, koji je na susretu župana predložio niz mjera koje pridonose održivom turizmu, u čemu su ga drugi župani i podržali.

Bio je to povod za razgovor u kojem Miletić pojašnjava predložene daljnje korake.

- U Istarskoj županiji imamo registriranih 468.000 ležaja u svim oblicima smještaja, od hotelskog do turističkih naselja, kampova i privatnog smještaja, ali ono što bilježi daleko najveći rast kapaciteta je takozvani nekomercijalni smještaj. Pitanje je može li ova naša regija sa 200.000 stanovnika trpjeti drastično povećanje takozvanog nekomercijalnog smještaja koje se događa zadnjih šest, sedam godina, a možemo ga nazvati nekretninskim biznisom. Nitko nema ništa protiv privatnog smještaja. To je naša tradicija. Naši nonići i roditelji imali su u kući apartman ili dva i time su si pomogli u školovanju djece i kućnom budžetu. Direktan odnos s domaćinom dao je neki šarm turizmu. Međutim, kada govorimo o nekomercijalnom smještaju, gdje su vlasnici u najvećoj mjeri nerezidenti, ljudi koji ovdje ne žive, često strani državljani, tu vidim problem, jer naprosto to jako buja. Postoji nered kako u kontroli, tako i u prostoru, kaže Miletić.

- Između ostalog, brojni gosti nisu evidentirani. Ne znamo koliko je uopće ljudi na poluotoku u špici sezone.

- Istarska županija ima 468.000 registriranih ležaja, a prema sustavu e-visitora, dakle prijavljenih turista, u špici sezone 2022. bilo je maksimalno 309.000 gostiju. Čovjek si postavlja pitanje gdje je tih 160 tisuća ljudi koji se ne vide u sustavu. Pričamo o nekomercijalnom smještaju koji u ukupnom kapacitetu iznosi 28 posto, a u boravišnoj pristojbi participira sa samo 1,6 posto. To je ogroman nesrazmjer. Inače, prihodi od boravišne pristojbe iznose oko 190 milijuna kuna. Ponavljam, ne govorim o vlasnicima koji žive ovdje, već uglavnom o nerezidentima i u najvećem broju strancima.

Gdje je milijarda?

- Brojni strani vlasnici apartmana koji se bave iznajmljivanjem nisu uopće registrirali svoju djelatnost.

- Sigurno ima i jedan dio neregistriranog smještaja. Prema procjenama naše JU Natura Histrica, u Istri je 50-tak tisuća bespravnih objekata. Neka imaju samo dva ležaja, to je dodatnih 100.000 ljudi. Znači, na našem području u vrijeme sezone od 90 dana imamo 260.000 ljudi koji nisu vidljivi sustavu. Ako je minimum cijene dnevnog smještaja 40 eura po osobi i pomnožite 260.000 puta 90 dana i puta 40 eura po noćenju, vi ste na 936 milijuna eura. Dakle, gotovo milijardu eura koje zarađuju stranci, a to nitko ne kontrolira.

- Važno je naglasiti da pritom crpe resurse, a zajednici ne vraćaju ništa.

- Sigurno da crpe resurse, jer vi u špici sezone morate imati vodu, struju, ceste, parking, zbrinuti otpad, da ne nabrajam dalje. To sve skupa trpi lokalna zajednica i ljudi koji ovdje žive 12 mjeseci. To nije ispravno i to treba mijenjati.

- Na koji način?

- Za početak, ukoliko želite izgraditi hotel, turističko naselje ili kamp, morate imati u prostornom planu definiranu zonu - T1, T2, T3 ili turistički punkt. Mislim da turizmu nije mjesto u zoni stanovanja. Ona je predviđena za ljude koji ovdje žive i rade. Turizam je nešto drugo. Zašto to govorim? Upravo zbog turizma cijene nekretnina su toliko porasle da postavljam pitanje kako će sutra mlada obitelj doći do stana. Tko će danas platiti 2.500 ili 3.000 eura kvadrat stana da bi živjeli i radili ovdje? Turizam treba smjestiti u zonu turizma. Danas možete kupiti stan bilo gdje, dobiti kategorizaciju i od stana napraviti apartman za turiste.

- Kako to provesti u praksi? Primjerice u Puli?

- Nije bitan grad. Zakonodavac će to propisati na području cijele Hrvatske. Zato mi je drago što sam dobio podršku svih župana. Taj problem se događa diljem obale. Potrebno je definirati na razini države da je nemoguće stan u zoni stanovanja pretvoriti u turistički apartman koji će biti pun dva, tri mjeseca. Kraj priče. Samo treba volje.

Zatvor za bespravnu gradnju

- Čini se da je apartmanizacija postala gordijski čvor, kao što je i bespravna gradnja u Istri.

- Pitanje bespravne gradnje je pitanje funkcioniranja pravne države. Jesmo li pravna država ili nismo? Ukoliko jesmo, onda treba poštivati propise u svemu, pa tako i u gradnji. Čemu onda prostorni planovi, gradska i općinska vijeća, čemu zone stanovanja, zone gradnje, poljoprivrede, šumsko područje, ukoliko se netko sjeti pa kaže kupit ću neku zemlju, puno je jeftinija izvan građevinskog područja, i napravit ću objekt. Tu treba funkcionirati pravna država, zakon treba biti jednak prema svima. Nema iznimaka. Srce me boli kad vidim da su bespravne građevine u vlasništvu onih koji nisu rezidenti. Došli su ovdje živjeti, ali ne poštuju naše propise, a nerijetko uopće nisu naši državljani. Ljudi koji ovdje žive, Istrijani, njih 99 posto poštuje pravila, uredno čekaju urbanizaciju. Onda dođu ljudi sa strane, nerijetko stranci, koji kupe poljoprivrednu zemlju po 5 ili 10 eura i izgrade si tamo objekt. To ne može biti u pravnoj državi. Ne znam koji bi se Slovenac usudio na Bledu bespravno graditi. Pozdravljam odluku glavnog državnog inspektora koji je krenuo s uklanjanjem bespravne gradnje, prije svega zbog poruke - ne možete se tako ponašati u pravno uređenoj državi kao što je Hrvatska, članica EU. Ne možete činiti zločin nad prostorom. Nakon građana koji su najvrjedniji resurs, drugi je po vrijednosti prostor koji se uništava. Ja bih bio i stroži. Ne bih samo rušio objekte. Propisano je da se za bespravnu gradnju u zaštićenom području kazneno odgovara, a kaznena odgovornost bi se trebala propisati i izvan toga, a ne samo prekršajna. Nekome možda nije prevelik trošak 15.000 eura kazne da bi imao vikendicu nasuprot Briona, ako na tome zaradi i u godini dana isplati si sve troškove, kazne i davanja. Ali kad bi taj čovjek završio u zatvoru, ja mislim da on to ne bi činio. Jednako tako odgovornost treba prebaciti i na one koji to grade - građevinske tvrtke. Ne može se graditi izvan građevinskog područja bez akata o gradnji.

- Na nedavnom skupu sa županima predložili ste promjenu naplate boravišne naknade za nekomercijalni smještaj.

- Najveći je problem nekomercijalni smještaj. Nije problem privatni, kampovi, hoteli niti turistička naselja. Prema studiji Hrvatske udruge turizma, od 1989. do danas broj smještajnih kapaciteta unutar hotela i kampova je manji. Dakle, podigla se kvaliteta, ali se smanjio broj smještajnih jedinica. Najveći rast događa se u nekomercijalnom smještaju, a pretežno grade oni koji ne žive ovdje. Kako to urediti? Ljudi daju ključeve u Ljubljani, u Budimpešti. Nitko vas ništa ne pita. Sve su to "prijatelji", "rodbina", nitko nije prijavljen. Rješenje bi bilo da se boravišna naknada ne naplaćuje po noćenju nego po ležaju, kao paušal. Druga stvar, nemojmo se zavaravati, mi smo još u pandemiji. Državni inspektorat ne može reagirati na terenu, ne može ulaziti u te objekte gdje se dug gomila i ne plaćaju se niti te minimalne naknade. Da ponovim, nekomercijalni smještaj treba obračunati po paušalu, po broju ležajeva, a ne po broju ostvarenih noćenja. To bi bio veliki iskorak.

Druga stvar je porez na kuće za odmor. To je prihod gradova i općina i nije mijenjan 20 godina. Hrvatski Sabor je definirao maksimalne iznose, 15 kuna po metru četvornom. Ako imate vilu s bazenom, 200 kvadrata, plaćate 3.000 kuna godišnje. To je prihod od jednog dana. To je premali porez, vi ste na minimalnom iznosu poreza, a gradovi i općine na to ne mogu utjecati. Mi tražimo da se te ovlasti spuste na gradove i općine, pa neka svatko odredi koliko je primjeren porez na kuće za odmor. Nije ista stvar na obali i u unutrašnjosti. Zato ne treba biti uravnilovka kao što je danas.

- Dakle, treba napraviti razliku između nekomercijalnog i ostalih vrsta smještaja?

- Nekad se stječe dojam da se govori protiv privatnog smještaja u funkciji krupnog kapitala. Vidimo što buja, nekomercijalni smještaj. Unutar privatnog smještaja treba napraviti distinkciju. Ukoliko naši ljudi imaju apartman u kući u kojoj žive to je jedna kategorija. Druga je kada se netko bavi tim biznisom, a nije vidljiv niti poreznoj upravi, niti u smislu biznisa. Nerijetko imate primjere gdje vlasnici imaju 20, 30 i više apartmana. Pa vlasništvo podijeli na suprugu, djecu, prijatelje, kako bi ostao unutar paušala i ne bi ušao u kategoriju biznisa. Ali to je biznis i to su ogromni novci na koje treba plaćati porez. Treba napraviti razliku između Bepa i Marije koji imaju apartman-dva i nekoga tko je odlučio zarađivati ozbiljan novac jer mu je tu porezna oaza. Drugo je imati prihod za svoje domaćinstvo.

Nelojalna konkurencija

- U Europi se radi na suradnji poreznih uprava s globalnim agencijama kao što su Booking.com, Airbnb i još nekima u smislu razmjene podataka. Na taj način porezne uprave mogle bi imati više podataka o iznajmljivačima i naplatiti porez.

- Europa radi na tom tragu. Mislim da je Barcelona prva uvela takve mogućnosti. Živimo u svijetu tehnologije. Ne može netko putem tih aplikacija iznajmljivati objekte, a da ga sustav ne vidi. To je nekad bilo moguće, danas je to vidljivo. Sve je to OK, ali ako netko sa strane iznajmljuje, a ne doprinosi zajednici ni na koji način, onda to treba onemogućiti, jer oni su upravo nelojalna konkurencija našim ljudima koji plaćaju sve poreze i žive ovdje cijelu godinu. Netko dođe par mjeseci, uživa u svim blagodatima i onda ga nema devet mjeseci, imamo "hladne" ključeve, a treba za sve osigurati infrastrukturu.

- Možda je problem i u inspekcijskom nadzoru.

- Uz današnje tehnologije to bi trebalo biti puno lakše nego prije 20 godina. Ako to mogu raditi druge zemlje koje su u istoj situaciji što se tiče tehnologije kao mi, a mi ne radimo, znači da nešto ne štima. Mogućnosti imamo, samo je pitanje zašto ih država ne koristi.

Loše strane turizma

- Često se spominje rentijerski način života Istrijana.

- Turizam ima puno dobrih strana, ali ima i negativnih. Turizam nosi 20 posto BDP-a Hrvatske, a Istra čini jednu trećinu toga, dakle 6,5 posto. Turizam je sigurno značajna gospodarska grana. Ali postoje i negativne implikacije turizma ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Na zadnjem turističkom sajmu u Berlinu glavna tema bila je održivost turizma. S jedne strane moraju biti zadovoljni građani koji tu žive, domicilno stanovništvo, a s druge strane moraju biti zadovoljni i gosti koji dolaze. Negativna je strana po mom mišljenju što jedan dio ljudi razmišlja da mogu živjeti od rente, a ne od rada. To se vidi po upisnim kvotama studenata. Zašto bi netko studirao pet godina i počeo na tržištu rada s tisuću i po eura ukoliko može iznajmiti dva apartmana i imati više od toga, a raditi samo tri mjeseca. To je negativan efekt i o tome treba itekako duboko razmišljati.

Povezane vijesti

• Miletić: Mi smo svoje rekli - na potezu je SDP
• Miletić zabrinut zbog smrada kod Pošte
• Miletić: U IDS-u nismo zaprimili službeni zahtjev SDP-a