Unije su najzapadniji hrvatski naseljeni otok i spada u cresko-lošinjsku otočnu skupinu. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine, na otoku živi 88 stanovnika, 47 kućanstva i ukupno 292 stambene jedinice. Ljeti bude, prema procjenama, između 800 i 1.000 turista. Unije su najviše stanovnika imale 1921. godine (783), nakon čega u nekoliko navrata dolazi do iseljavanja, uglavnom u SAD. Godine 1869. na otoku je zabilježeno 520 stanovnika, 1880. popisano ih je 630, 1890. godine 678, godine 1900. popisano je 696, a 1910. godine 758 stanovnika.

Neios, Nia, Onie - Upolje

Ovaj otok, zahvaljujući dobrom geoprometnom položaju na ulazu u Kvarner, izvorima pitke vode i prostranom plodnom tlu, kroz sva povijesna razdoblja imao je svoje žitelje.

Unije su dobile ime od izvedenice grčke riječi heneios (neios, nia), što znači polje. Ukoliko bi ga htjeli pohrvatiti, otok bi se zvao Upolje!

Prve informacije o Unijama dao je venecijanski isusovac Alberto Fortis u svom djelu "Put po Dalmaciji" iz 1774. godine. Fortis piše: "Unije (Onie) imaju nekoliko stanovnika i svi su jako siromašni. Glavni proizvod im je drvo za loženje jer je otok većim dijelom šumovit. Mogli bi proizvoditi velike količine meda i voska i uzgajati stoku, ali to ne čine. More oko Unija je bogato ribom, uglavnom tunom, skušom i srdelom, ali siroto stanovništvo nema ništa od toga, pa stranci dolaze i hvataju im ribe pred nosom".

Veliki svjetionik na rtu Vnetak s kamenom kulom visokom 13 metara

Čudna su neka imena toponima na Unijama: Zajavori, Maračol, Kambunara! Ali, ako se malo "razgrne" podrijetlo imena tih otočkih lokacija - sve postaje jasno! Zajavori su šuma lovora (javor je lokalni naziv za lovor), Maračol, plitka uvala, dobila je naziv od talijanskog marazzo (močvara), a Kambunara je provansalski cambon (polje).

Sjeverni dio otoka od posebne je ekološke vrijednosti jer se nalazi na putu ptica selica. Na Velim i Malim stijenama gnijezde se tri vrsta čiopa (ptice najsličnije lastavicama) i sivi sokol, što je ujedno i najzapadnija populacija endemične ilirske čiope. To područje bogato je raznolikom florom i specifičnom vegetacijom pa je 90-ih godina predloženo za zaštitu kao botanički rezervat.

Otok je brdovit s najvišim vrhom Kalk (138 metara). Na otoku je samo jedno naselje, Unije, i to na blagoj padini uz istoimenu najveću uvalu zapadne obale otoka. Ovdje nema automobilskog prometa. Glavno prijevozno sredstvo su mali traktori.

Otok maslinika

U prošlosti su se žitelji Unija prvenstveno bavili ovčarstvom, dok je danas cijela zajednica okrenuta turizmu i maslinarstvu.

To je otok maslinika, koji krase zapadne i jugozapadne obronke unijskih uzvišenja. Procjenjuje se da ima oko 15 tisuća stabala. U rimsko doba priča se da je bilo čak 20 tisuća stabala maslina. Sačuvane su četiri autohtone vrste: Starovjerka, Slatka (unijska), Slimnjača i Istrijanka.

Poput Istre i otoka (Cres i Krk) i Unije su prošle vlast Rimljana, Francuza, Venecije, dvije austrijske uprave, Italiju pa oslobođenje i sjedinjenje s Hrvatskom. Tijekom francuske uprave u Malom Lošinju osnovana je prva moderna jedinica lokalne uprave u tom dijelu hrvatskog prostora, kojoj su pripale i Unije. U vrijeme austrijske uprave osnovane su dvije škole, dva trgovačko-gospodarska društva i dvije ribarske zadruge. Te su zajednice otočana nastojale unaprijediti poljoprivrednu proizvodnju i plasman proizvoda po uzoru na djelovanje zadruga duž cijele hrvatske obale.

Unije imaju i dva mlina za preradu maslina, koji su počeli s radom 1900. godine. Talijanska uprava nastojala je potaknuti gospodarski razvitak na otoku. Tako 1932. godine s radom počinje električna centrala koja je osiguravala nekoliko sati struje dnevno. Nešto kasnije pokrenuta je tvornica za preradu ribe u uvali Maračolu u organizaciji tvrtke Arrigoni iz Trsta. Tvornica je zapošljavala velik broj Unijanki. Osnovna sirovina lovila se uz zapadnu obalu otoka, a tuna je dopremana iz Crnog mora.

Tvornica je zatvorena 1943., ali je ponovno otvorena nakon Drugog svjetskog rata. Jedna od strategija tadašnje socijalističke vlasti bilo je demontiranje unijske tvornice i njeno spajanje s lošinjskom. Ribari, međutim, nisu uspijevali naloviti ribe kako bi se iskoristio kapacitet te združene veće tvornice pa je 1954. tvornička oprema vraćena na Unije. Do tada se na Unijama stanovništvo prepolovilo, tvornica više nije mogla opstati te je zatvorena 10 godina kasnije.

Stočarski preporod

Godine 1969. na Unijama djeluje zajednica Poslovno udruženje poljoprivrednih dobara koja je ugovorom s Općinom Cres-Lošinj dobila pravo obrade poljoprivrednog zemljišta. Deset godina kasnije na otok stiže Jadranka, najveće turističko poduzeće na otočju koje također počinje s obradom polja. Nastupa stočarski preporod - bilo je predviđeno dovesti 1.000 ovaca i 500 koza. Raskrčeni su putovi, postavljene žičane ograde, izgrađeno je nekoliko gospodarskih zgrada i dovedeno više poljoprivrednih strojeva. Bilo je premalo radne snage te je 1984. dovedeno 35 radnika iz Slavonije i Bosne.

Uz sve studije, promaknula je ekonomska računica - proizvodnja na otoku je ipak skuplja i kompleksnija nego na kopnu i tako cijela priča pomalo pada u vodu. "Jadranka" odlazi s Unija 1994. godine. Kućanstva se vodom opskrbljuju iz vlastitih cisterni, a postoje i tri veće: uz crkvu, uz zgradu mjesnog odbora i uz školu. Propisnog sustava vodoopskrbe nema. Postoji samo jedan iskopani bunar pa je od njega do sela izgrađen skroman vodoopskrbni sustav. Radi se međutim o tehnološkoj vodi koja zadovoljava samo sanitarne standarde.

Jedan od najvažnijih datuma u novijoj povijesti Unija je 7. listopada 1979., kada je na otok stigla struja. Spomenimo i to da je župa u Unijama osnovana 1654. godine, a grobljanska crkvica Sv. Andrije apostola, zaštitnika otoka, potječe iz 15. st.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• VIDEO Tražite nešto robinzonski? U tom slučaju, ovaj je otok pravo mjesto za vas
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane