Od 49 medicinskih studija koje su objavljene u razdoblju od 1990. do 2003. godine, s više od tisuću citata, dakle ne bilo koji objavljeni radovi, već oni najcjenjeniji - tek ih je 44 posto potvrđeno u kasnijim istraživanjima, 24 posto nije naknadno provjeravano, 16 posto je imalo veći efekt nego u naknadnim studijama, dok je čak 16 studija osporeno, rekao je doc.dr.sc. Darko Mekterović s riječkog Fakulteta za fiziku, na gostujućem predavanju u Pazinu naslovljenom "Statistika - upotreba ili zloupotreba".

Ustvrdio je da je omjer potvrđenih studija (44 posto) naspram onih nepotvrđenih (32 posto) gotovo podjednak, praktički pola-pola, što ima direktne posljedice na zdravlje ljudi, šteti društvu te stvara pad povjerenja u znanosti, kaže ovaj sveučilišni nastavnik.

Falsifikati, ekskluzivnost, superprodukcija

Objašnjavajući zašto dolazi do takvog nesrazmjera u potvrdi znanstvenih studija, početna premisa bila mu je da je znanost u krizi - što se posljednjih godina može čuti i od uglednih znanstvenika. No, je li tome tako i treba li vjerovati znanstvenicima? Predavanjem je nastojao skrenuti pažnju na znanost, statistiku i potrebu kritičkog razmišljanja i evaluacije izvora informacija.

Na nizu jednostavnih, ali relevantnih primjera prikazao je kako kombinacija kognitivnih pristranosti, kojima smo svi podložni, i neznanja može dovesti do dramatičnih pogrešaka u interpretaciji rezultata i, u konačnici, u zaključcima istraživanja.

Uzroke pogrešnih rezultata (medicinskih) studija vidi u falsificiranju, odnosno plagiranju, zatim u (ne)svjesnom nepridržavanju standarda, u neisplativosti ponavljanja tuđih studija (u želji za ekskluzivnošću) te u superprodukciji podataka i istraživanja.

- Kod zapošljavanja, kod napredovanja, dobivanja projekata, gleda se koliko imaš radova, koliko su citirani, u kojim su prestižnim radovima objavljeni. Dakle, postoji vrlo velik pritisak na znanstvenike da se bave znanošću na način koji je najbolji za njihovu karijeru, a ne na način koji je najispravniji. A te dvije stvari nisu uvijek iste, kaže Mekterović.

Međutim, među važnim uzrocima pogrešnih rezultata (medicinskih) studija Mekterović navodi i nerazumijevanje statistike. "Značajan doprinos krizi znanosti daje i velika većina znanstvenika koja zapravo ne razumije dobro statistiku, a ona je ključan korak kod dizajna eksperimenta i njegove analize", naglašava. Smatra da je formalno obrazovanje iz statistike vrlo ograničeno, ali i da se ona temelji na vjerojatnostima - konceptu koji je notorno podložan kognitivnim pristranostima.

U kasinu 26 puta zaredom crna boja

- Ako dvaput bacim potpuno simetričan novčić, kolika je vjerojatnost da dvaput dobijem pismo? Odgovor je 25 posto. No, zabilježeno je da je jedan od najvećih matematičkih umova svoga vremena, d’Alembert, pogrešno tvrdio da je odgovor jedna trećina. Sličnu je pogrešku napravio jedan drugi velikan, Leibniz, jedan od utemeljitelja moderne matematike, koji je smatrao da kada bacite dvije kocke, da je vjerojatnost da dobijete zbroj 11 i 12 jednaka. Slična je to vrsta zablude, naveo je Mekterović te nastavio s primjerima kognitivne pristranosti.

Jednom je tako u kasinu u Monte Carlu 26 puta zaredom izašla crna boja. Kockari su izgubili velike količine novca jer su nakon desetog puta "crne" bili uvjereni da će svaki sljedeći put izaći crvena, a nije. Jer je svaki put vjerojatnost podjednaka.

- Kod testiranja mogu se napraviti dvije vrste pogrešaka, da imate lažno negativan ili lažno pozitivan rezultat. Na primjer, test otkriva bolest u 90 posto slučajeva, ali u pet posto slučajeva daje lažno pozitivan nalaz. Test je pozitivan, što to znači? Da bismo ispravno odgovorili, morali bismo znati kolika je učestalost bolesti u populaciji, recimo da je jedan posto. Tek ako imate sve te podatke, tek onda možete interpretirati rezultat nalaza, rekao je znanstvenik.

Između kontrolne i eksperimentalne grupe testiranih uvijek će biti neka razlika, ističe, ali mora postojati statistički značajna razlika. Također veliku važnost ima snaga testa koja se najčešće odnosi na premali broj ispitanika. U jednom istraživanju preuzeta je klasična kuharica s 50 najtipičnijih namirnica.

Pretraživanjem stručne literature iz 216 publikacija, za čak 40 tih namirnica, što je 80 posto, istraživana je konzumacija u odnosu na učestalost tumora. "Zaključak je da u 39 posto slučajeva namirnica povećava rizik, u 33 posto slučajeva da smanjuje, a u 23 posto slučajeva da nema dovoljno zaključaka ni za jedan zaključak. Za 36 od 40 namirnica pronađena je barem jedna studija koja tvrdi povećan ili smanjen rizik!", ističe Mekterović.

Kritike nema među astrolozima

To upućuje na zaključak da se brojna istraživanja analiziraju statistički nepravilno, ili se nepravilno tumače uzročno-posljedične veze, kao i to da korelacija ne jamči točnost, rekao je Darko Mekterović te parafrazirajući izreku "Ako mislite da razumijete kvantnu fiziku, onda je ne razumijete" američkog fizičara Richarda Feynmana, dodao: "Ako mislite da ne trebate statistiku, onda trebate statistiku".

- Zašto na kraju vjerovati znanstvenicima? Tvrdim da je znanost još uvijek najbolja opklada. Ne slijepo vjerovati, a priori, bez ikakvog dokaza, jer znanost je sama po sebi organizirani skepticizam. Sve treba provjeravati, ali, jasno, do razumne mjere. Znanost je sustav koji ima samougrađenu kritiku i samim time je sposobna izvlačiti se iz vlastitih problema, poručio je Mekterović te za primjer naveo poznatog grčko-američkog fizičara Johna Ioannidisa, autora izazovne knjige "Zašto su većina objavljenih rezultata istraživanja lažni" iz 2005. godine.

Za razliku od takvih znanstvenika, ovakve međusobne kritike nema među astrolozima kada su u pitanju astrološke karte jer oni nemaju kriterije po kojima bi se razlikovalo ispravno od neispravnog, istaknuo je za kraj.

Povezane vijesti

• U pazinskom kaštelu završen 7. TradInEtno festival
• Ni ga ča je Pazin, srce i duh Istre
• Prvi riječki doktor teorijske fizike u povijesti dolazi iz Pazina