Prije 12 godina poželjela sam napraviti nešto za Brtoniglu i budući da je Brtonigla bila poznata po starim zanatima. Pomislila sam nazvat ću Gordanu Puškarić koja je izrađivala hladan porculan, ruže i cvijeće, Franca Turinu koji radi sa željezom, našeg stolara Darka Damijanića, Lovorku Lukani koja je radila keramiku i pitura Ferminija Civitana kako bismo svi zajedno predstavili svoje ručne radove. Tako je počelo. Poslije mjesec-dva pridružila nam se i Sindi Kapel, majstorica heklanja, priča Fiorella Kmet, suosnivačica Udruge zanata Maison Chic
Lijep izlog i otvorena vrata butige u prizemlju lijepe uglovnice u glavnoj brtoniškoj ulici i dvije gospođe unutra odmah su nam privukli pažnju. Brtonigla, poznata po vrhunskim vinarima i maslinarima, ali i majstorima starih zanata (svi zanati danas su stari), tog je vikenda bila domaćin Festivala čokolade pa su posjetitelji pristizali s raznih strana. Butiga koja radi i to u "maloj" Brtonigli, u zimskim mjesecima kada su pozatvarane trgovine i restorani po mnogo većim turističkim centrima na obali, bila je pravo iznenađenje. Francuski šarm usred Istre, u dućanu šarmantnog imena "Maison chic".
- Sve je ovdje rukotvorina, unikatna ili u posve malim serijama, kažu nam gospođe Fiorella i Sindi koje zatičemo u neobaveznom razgovoru.
I pomno osmišljen interijer odaje ukus i ljubav prema starinama
Autorice su nekih od ovih divnih predmeta. A u svemu što vidimo ogleda se profinjen ukus različitih majstora svog posla. Nema ovdje kičeraja, sve odiše originalnošću i elegancijom, pomalo i ekstravagancijom. Nakit, keramika, slike, heklane i platnene ženske torbice, marame i ešarpe, odjeća, obuća i drugi dodaci za bebe, svjetiljke s najrazličitijim abažurima, starinski željezni umivaonik i drugi uporabni predmeti - svaki je komad priča za sebe. Ne znaš kud bi pogledao.
Nakit, keramika, slike, torbe, marame i ešarpe, odjeća, obuća i drugi dodaci za bebe - svaki je komad priča za sebe
- Prije dvanaest godina poželjela sam napraviti nešto za Brtoniglu i budući da je Brtonigla bila poznata po starim zanatima, pomislila sam nazvat ću Gordanu Puškarić koja je izrađivala hladan porculan, ruže i cvijeće, Franca Turinu koji radi sa željezom, našeg stolara Darka Damijanića, Lovorku Lukani koja je radila keramiku i pitura Ferminija Civitana kako bismo svi zajedno predstavili svoje ručne radove.
Ovakve šivane abažure još se može pronaći samo u Francuskoj i Engleskoj
Tako je sve počelo. Poslije mjesec-dva pridružila nam se i Sindi Kapel, majstorica heklanja, koja izrađuje nevjerojatne ženske torbice, ogrlice i razne modne dodatke za djecu, priča nam Fiorella Kmet, suosnivačica Udruge zanata Maison Chic koja stoji iza ove butige.
Ovakve šivane abažure još se može pronaći samo u Francuskoj i Engleskoj
Tijekom godina Darko i Lovorka su iz privatnih i poslovnih razloga izašli iz udruge, kaže nam Fiorella. Keramiku danas izrađuje Alice Maurel, a nema dugo da im se pridružila i Branka Mesarić koja izrađuje abažure i aranžmane s cvijećem. Fiorella ponajviše radi unikatne stolne svjetiljke, svaka je drugačija, sa šivanim abažurima od pomno biranih materijala i s filigranskim detaljima. Baze za svjetiljke izrađuje joj keramičarka Alice.
Ovakve šivane abažure još se može pronaći samo u Francuskoj i Engleskoj
- Uvijek sam voljela te lijepe stvari, ručni rad, pogotovo za kuću jer obožavam kuću i uređenje interijera. Uredila sam i ovaj poslovni prostor koji nam je dala Općina. Zidove je ukrasio starim valjcima naš Ferminio, koji je nažalost pokojni, ali koji će uvijek ostati počasnim članom naše udruge, kazuje Fiorella.
Udruga je inicirala i sada već tradicionalnu feštu "U bojama tradicije", kada se na ulicama Brtonigle predstavljaju stari zanati iz cijele Istre, uz staru vršilicu za žito kao posebnu atrakciju. Udruga Maison Chic je to pokrenula, a Turistička zajednica nastavila organizirati. Osim kreativnim rukotvorinama, udruga se bavi i humanitarnim radom i pomaže potrebitima s područja Brtonigle.
Gospođa Fiorella živi u Brtonigli, Sindi u Bujama, obožavaju svoj kraj. Lijepo je ovdje živjeti, kažu. Gdje nalaze inspiraciju, ideje?
Maison Chic u glavnoj brtoniškoj ulici
- Puno sam putovala po svijetu, tako sam i upoznala jednu gospođu iz Pariza koja je izrađivala lampe. Ona me počela učiti, ali je nažalost umrla, pa sam dalje, malo po malo, sama nastavila. Znala sam uzeti staru lampu i proučavati abažur - kako je napravljen, kako je sašiven, jer svaka lampa se drugačije šiva i izrađuje, nijedna nije ista.
Ta gospođa mi je govorila, trebat će ti najmanje tri godine da naučiš dobro napraviti jedan abažur. Ja sam si mislila, pa nisam toliko nesposobna, ali stvarno je bila u pravu. Radim to već 12 godina i još nisam sve naučila. Uvijek te nešto novo iznenadi. Žičanu konstrukciju, kostur abažura u početku sam nabavljala u Italiji, ali je to jako skupo. Sada nam to, prema našem crtežu, izrađuje jedan dečko iz Umaga, objašnjava Fiorella.
Starinski umivaonik - udruženi rad majstora željezarije i keramike
Što se materijala tiče, najviše radi sa svilom koju je dobila od svoje učiteljice iz Francuske, nešto nabavlja i kod nas, ali najviše u Italiji.
I gospođa Sindi, majstorica kukičanja, većinu materijala nabavlja u Italiji, a fini konop je čak s Tajlanda.
- Od konopa koji se mogu nabaviti kod nas možeš napraviti torbu za plažu, ali ne ovakvu finu žensku torbicu, kaže nam Sindi i pokazuje torbicu isheklanu od snježno bijelog, finog konopa. Savršena izvana, savršena iznutra: podstava je ručno šivana - pravi "mašinski vez", pa džepići, ručke, heklani cvjetovi - spremna za svjetske modne piste.
Svaka je torbica unikat, izrađena od iznimno kvalitetnih materijala, od konca do gumbova i ručki
Sindi kaže da je ponekad inspirira određena boja konca, ponekad osoba i njezin stil, nekad viziju dobije iz oblika torbice ili joj maštu pokrene trenutna moda. Pitala se, kaže, kako bi izgledale torbice modnih dizajnera da su kvalitetno heklane i bacila bi se na posao inspirirana poznatim modelima. Tako je nastala kolekcija "Designer inspired".
Kupci su često turisti, najviše Slovenci, ali imaju i domaće klijente, stvorili su svoje stalne mušterije. Može li se takav rad uopće naplatiti?
Francuski šarm usred Istre - šarmantna butiga "Maison chic"
- Ručni se rad ne može naplatiti koliko vrijedi. Za izradu jedne torbice potrebno mi je i do 15 dana, a sate koje provedem heklajući, rasparujući kad mi se dezen ne svidi ili uočim neku pogrešku, pa nanovo heklajući - ni ne brojim.
A svaka je torbica unikat, izrađena od iznimno kvalitetnih materijala, od konca do gumbova i ručki. Zadnju sam torbicu vezla tri tjedna, neću vam ni reći koliko sati na dan, i da je idem po tome prodavati, ne bi mogla koštati manje od tisuću eura. Cijene u našem dućanu daleko su povoljnije jer nam je važno da platimo najam ovog prostora i pokrijemo troškove za materijale kako bismo mogle nabaviti nove. Ovo prvenstveno radimo iz ljubavi, kaže Sindi.
Mi to radimo iz ljubavi, ne može se to naplatiti - Fiorella Kmet i Sindi Kapel
A Fiorella spremno dodaje: "Mi u tome uživamo. Mi smo umirovljenice i ovo uzimamo kao hobi. Nije nam to profesija od koje živimo. I mladi bi mogli doći da ih naučimo svojim vještinama. Voljela bih prenijeti to svoje znanje nekome, organiziramo i radionice, ali nema mladih. Moje vršnjakinje, primjerice, žele učiti izrađivati lampe, ali jedna mlada da bi došla, nema toga. Abažure danas Kinezi izrađuju na mašinama, ali ovakvu lampu Kinez ne može napraviti. Oni rade samo od polifana, s papirom i slično, ali šivane lampe ne, ovakve lampe ćete pronaći još samo u Francuskoj i Engleskoj, kaže Fiorella.
S druge strane, podsjećamo, na Zapadu su kukičanje, pletenje, šivanje ponovno u modi. Ljudi se opet hvataju igle i konca, vraćaju se dobrom starom ručnom radu, danas pravom lijeku za stres suvremenog života.
Patchwork
- Željela sam organizirati radionicu kukičanja, imala sam otprilike sedam zainteresiranih žena, međutim, samo materijal za jednu torbicu, minimum od minimuma, sada dođe 50 eura. I na takvu radionicu vam neće nitko doći bez obzira na to što će kući otići s gotovom torbicom. Osnove kukičanja mogu se naučiti i na YouTubeu, dostupnih materijala ima koliko hoćete. I sama gledam te videosnimke, po 500 puta ako treba, jer nitko od nas ne zna sve, objašnjava Sindi.
Prekrasne su i njezine heklane ogrlice. Šarene perlice, a svaka kao zrno riže, prvo naniže na flaks pa ih opet jednu po jednu upleće u nježno predivo, i tako u više nizova. Bogate su to, a opet lagane i prozračne ogrlice. "Tu mi pomaže i suprug, on je zadužen za metalne kopče", otkriva nam Sindi.