Ništa čudnoga ako zagrebački prelati negoduju što netko od njih nije imenovan zagrebačkim nadbiskupom. To je svakako stres za one koji su se već udobno smjestili na katedri u metropoli, jer nisu ništa naučili od mudrosti: prvo skoči, pa reci hop. Katedra im je "izmakla" i tu više ništa ne mogu učiniti. Preostaje im da fijasko prebole, da novome nadbiskupu iskažu poslušnost ili da skinu talar i kolar, i stanu u red u Zavodu za zapošljavanje.

Uvijek ima nezadovoljnih

Kada je svojevremeno, 1997. godine, za zagrebačkoga nadbiskupa, nasljednika Franje Kuharića, imenovan Josip Bozanić, dogodilo se nešto drastično: S. K., visokopozicionirani zagrebački prelat, kanonik, uvaženi profesor dogmatike, najizgledniji nasljednik mons. Kuharića, kada to nije postao, napustio je svećeničku službu. Prvi na listi, izbrisan je s liste kandidata jer je procurilo, mada je to bila javna tajna, da je u ljubavnoj vezi s jednom bolničarkom.

Kasnije se također saznalo da su uz uvaženog teologa na spisku mogućih nasljednika mons. Kuharića bili Želimir Puljić, tada dubrovački biskup, te Marko Culej (1938.-2006.) koji je postao prvim biskupom Varaždinske biskupije, osnovane 1997. godine. Prije dolaska u grad baroka, Culej je 1992. imenovan pomoćnim zagrebačkim biskupom.

Nadbiskup Kutleša, po svemu sudeći, znat će se nositi s mogućim nezadovoljstvom zagrebačkog klera glede njegova dolaska na Kaptol. Iza njega je iskustvo kada ga je papa Benedikt XVI. imenovao porečkim i pulskim biskupom koadjutorom (s posebnim ovlastima) i onda kada ga je papa Franjo imenovao splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom. I u Poreču (i Puli) i u Splitu (i Makarskoj) moglo se čuti isto mišljenje: zar nam treba furešt? Zar mi nemamo nekoga tko bi mogao biti naš (nad)biskup?

Želimir Puljić, Josip Bozanić, Đuro Hranić, Dražen Kutleša i Enco Rodins (Snimio Goran Mehkek/Cropix)

Mons. Kutlešu, Bozanićevog nasljednika, u Zagrebu očekuje velika obnova sakralnih građevina, ponajprije Zagrebačke prvostolnice. Ne kažem da ga ne očekuje i duhovna obnova, a ako je čovjek od povjerenja pape Franje, onda će provoditi njegove smjernice, koje nisu uvijek predvidljive.

Katedrala nakon potresa

Zanimljivo da mons. Kutleša neće biti prvi zagrebački nadbiskup suočen s posljedicama razornog potresa što je zatresao glavni grad Hrvatske i okolicu 22. ožujka 2020. godine. To su bili i Bozanić i Kuharić, a ponajprije zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Mihalović (1814.-1891.). Jedva da je poslije mukotrpnih priprema počeo obnovu katedrale, prekinuo ga je snažan potres 9. studenoga 1880. s epicentrom na Medvednici. I jedna povijesna poveznica: mons. Mihalović, prije nego li je imenovan zagrebačkim nadbiskupom 1870., dvije godine ranije imenovan je naslovnim duvanjskim biskupom, rodne biskupije mons. Kutleše.

Posao obnove nastavio je zagrebački nadbiskup, kardinal Juraj Posilović (1834.-1914.), prije toga senjsko-modruški ili krbavski biskup.

Bozanićev povijesni "grijeh struktura"

Još dvije-tri riječi o mons. Josipu Bozaniću. Nije opravdanje, ali je olakotna okolnost da bi bilo kome bilo teško naslijediti karizmatičnog nadbiskupa i kardinala Franju Kuharića. Njega su svi voljeli, kao što su svi voljeli našega biskupa, mons. Antuna Bogetića (1922.-2017.). Bozanića nisu baš svi voljeli.

Zagrebački nadbiskup Josip Mihalović, obnovitelj katedrale nakon potresa 1880.

Povijest će ipak reći svoj objektivni sud o ovome prelatu. A ono što će povijest pamtiti je da je u njegovo vrijeme obavljen velik posao - prekrojena je prostrana Zagrebačka nadbiskupija, a ustanovljene su Varaždinska, Sisačka te Bjelovarsko-sisačka biskupija. Povijest će pamtiti i Bozanićevo hrabro javno upozorenje na zastranjenja u hrvatskom društvu. U svojoj božićnoj poruci 1997. godine spomenuo je "grijeh struktura", sintagmu kakvu se nije usudio reći nijedan drugi politički i društveni čimbenik.

Povezane vijesti

• Otvorimo oči za dobro u hrvatskoj domovini!
• Božićno otajstvo nije u darovima i  blagdanskoj užurbanosti nego oko Gospodnjega stola
• Imenovanje Kutleše za Bozanićeva nasljednika šokiralo je Kaptol