KAKO TO, KAKO TO?
Svi govore o bespravnoj gradnji, a bespravni objekti svejedno non-stop dobivaju kućne brojeve, struju, vodu, septičke jame, a odnosi im se i smeće! Raspitali smo se zašto
Beapravna gradnja u Marčani (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
Svi već manje-više znaju da kućni broj može dobiti i kamp kućica. No, tko ga zapravo izdaje i zašto ga može dobiti bilo kakva nastamba?
Iako je kućni broj u odnosu na cijelu infrastrukturu najlakše dobiti, on i dalje ostaje simbol legalnog objekta, formalno-pravno uredne situacije, daje svojevrstan legitimitet zgradi, kući, baraci, barem u očima ljudi. Jer, ako imaš kućni broj, onda valjda imaš i urednu i legalnu kuću.
No, nije baš tako.
O tome i o drugim temama vezanima za bespravnu gradnju razgovarali smo s načelnikom Marčane Predragom Pliškom. On nam je detaljno pojasnio kako to da bespravni graditelji, iako su, dakle, bespravni, imaju praktički sve što imaju i oni koji grade sukladno svim pravilima i zakonima - od struje do vode, kanti za smeće, kućnih brojeva, pa sve do septičke jame od 27 kubika.
Trakavica oko bespravne gradnje traje već desetljećima, a svaki stanovnik Istre u svojoj neposrednoj blizini sigurno ima barem jedan takav objekt. Sve skupa zvuči kao priča s divljeg zapada ili iz vremena plemena iz davnina.
Konkretno, ljudi su sami sebi osnovali selo, bez ikakvih dozvola i reda, kako je tko i gdje želio. Država je potom pokazala nemoć i sve to legalizirala, jer očito nije bila dovoljno snažna suprotstaviti se. Da ponovimo, legaliziralo se sve i svašta, i to izvan građevinskog područja. Praktički, svi oni koji su gradili na takav način bacili su rukavicu u lice onima koji su se držali zakona i plaćali obaveze društvu. Država je, u ovom slučaju, popustila ovima prvima. I na tome se nije stalo, gradilo se i dalje, pa i nakon famozne legalizacije 2011. godine, a graditelji su uglavnom ostali nekažnjeni.
Ipak, tužna istina je da su oni, između ostalog, kakvi-takvi platiše, pa tako pašu vodovodima, HEP-u, komunalnim poduzećima, trgovcima i tako dalje. Svim dionicima u društvu je očito teško odreći se koristi koju imaju od njih. Pa, recimo, i proces legalizacije nije bio besplatan pa se u razne proračune slio nemali novac. Kako bilo, krenimo od kućnog broja.
"Nakon zakona o legalizaciji 2011. godine, a i prije, ako je doneseno rješenje o izvedenom stanju kućni broj se dobivao automatski, i to zahtjevom u katastru. Nakon tog zakona, dakle poslije 2011. godine, pojavilo se još zgrada koje su, reklo bi se, skroz bespravno izgrađene. Postavlja se pitanje zašto i takve građevine također dobiju kućni broj. Dobivanje kućnog broja nema veze s legalizacijom, i može ga dobiti bilo koji objekt. Rješenje izdaje katastar temeljem zakona - onog o naseljima i onog o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Znači, općine i gradovi ne izdaju kućne brojeve", napominje Pliško, te nakon zakonskih temelja nabraja i konkretne razloge koje je očito država imala za takav pristup.
"Ukoliko netko prijavi privremeno stanovanje, automatski može dobiti kućni broj. Prvo, zbog popisa stanovništva, pa zbog prijave prebivališta, i očito zbog sigurnosnih razloga. Jer, svako ministarstvo ima svoju ingerenciju, pa tako i ministarstvo unutarnjih poslova funkcionira po svojim pravilima. Njih, recimo, ne zanima je li objekt legaliziran, nego da znaju tko tamo boravi i da taj netko bude evidentiran", pojašnjava Pliško.
Ukratko, ako su neke osobe izgradile nelegalan objekt i prebivaju u njemu, te ako je on pogodan za prebivanje, stanovanje, dobro je i za državu i za okolinu da se zna tko tamo živi i da bude evidentiran. Dakle, ne treba puno za dobiti kućni broj.
"Naravno, netko iz katastra mora doći i uvjeriti se u postojanje te građevine. Po mojoj procjeni, na našem području, u općini Marčana, većina takvih zgrada ima kućni broj. U Kavranu bilježimo najviše kućnih brojeva", dodaje Pliško i spominje konferenciju koju je Glas Istre organizirao prošli tjedan.
"Jedan od zaključaka nedavne konferencije Glasa Istre je da se legalizacijom 2011. dalo poticaj bespravnim graditeljima da slobodno nastave s gradnjom. Zašto? Ovi koji su gradili nisu kažnjeni, pa su se i ostali ohrabrili u tom nečasnom poslu. Također, takvi se nadaju novom valu legalizacije kojeg, nadamo se, neće biti", poručuje Pliško.
Kad je riječ o opskrbi vodom, situacija je također vrlo jednostavna.
"U 90 posto slučajeva oni koji imaju vodu pribavili su je još ranije, dakle prijašnji vlasnik je u njihovo ime, ali možda i oni sami, zatražio poljoprivredni priključak koji ubrzo postaje paukova mreža s jednim brojilom i vodi vodu na bilo koji dio parceliranog zemljišta. Imamo informacije o tome i, što je vrlo zanimljivo, nikad nismo čuli da se netko od njih svađa oko računa", kaže Pliško i pojašnjava da zahtjev predaju nadležnom vodovodu, a općina ga potom odobrava.
"Radi se o poljoprivrednim priključcima koje mi odobravamo samo OPG-ovima, i to ako utvrdimo da se tamo zaista vrši poljoprivredna proizvodnja. Međutim, nitko nam ne garantira da se tamo potom neće dogoditi parcelacija i dolazak barakica ili građenje kuća. Bespravni graditelji su uvijek korak ispred nas. Ipak, u trenutku kad se utvrdi takva situacija, mi možemo pokrenuti postupak prema vodovodu da im se ukine priključak jer se ne koristi namjenski", kaže Pliško i prisjeća se da je Općina Marčana u ovoj godini odbila sve takve zahtjeve, a prošle su godine dobili jedan ili dva, ali su ih odobrili, jer se zaista radilo o poljoprivredi.
"Kako bilo, čim vidimo da se radi o golemoj parceli koja je najednom postala "šahovska ploča", to ne odobravamo. Evo vam jedan primjer. Izdali smo rješenje za poljoprivredni priključak jer ga je tražio OPG, a uvidom u ortofoto karte bilo je jasno da se radi u maslinama. Međutim, vlasnik nije dovukao vodu šest mjeseci, pa je morao ponovno poslati zahtjev. Ovaj su put ortofoto karte pokazale drugu realnost, i to da je vlasnik parcelirao čitavo područje i oglasio prodaju manjih čestica. Poništili smo prvo rješenje i uskratili mu suglasnost na novi zahtjev. Sve je otišlo na Upravni sud u Rijeku koji je dao za pravo Općini. Dakle, taj vlasnik ne može izgraditi vodovodni priključak na toj parceli", prepričava Pliško.
"Događaju se i situacije, koje podržavamo, gdje se vlasnici susjednih bespravno izgrađenih objekata, a koji su legalizirani, sami organiziraju. Ukoliko oni financiraju izgradnju vodovodne mreže, mi im dopuštamo da kroz javno dobro polože cijevi. Opet dolazimo do faktora sigurnosti, hidrantske mreže, uvjeta stanovanja, a legalnost im je država već dala legalizacijom", napominje Pliško i navodi jedan takav primjer.
"Konkretno, imamo takvo naselje u Pavićinima koje graniči s građevinskim područjem. Nećemo ih uključiti u građevinsku zonu, ali su si sami financirali vodovodnu mrežu jer su, praktički, kuće već sagradili i legalizirali. Nema smisla uskratiti im da postave cijevi kroz javno dobro, a ni vodovod nije sklon postavljati cijevi po privatnim parcelama", tvrdi Pliško, ali napominje da je postotak takvih slučajeva izrazito mali.
"Samo dva naselja su se tako organizirala, jer praktički graniče s građevinskim područjem. Drugima sigurno nećemo dovoditi vodu, niti trošiti resurse na to", kaže Pliško, pa razgovor potom usmjeravamo dalje, prema još jednoj od osnovnih potreba za stanovanje - struju.
"Općina ne daje nikakve suglasnosti, niti dozvole, ni odobrenja. Struja je isključivo u domeni HEP-a. Po zakonu o legalizaciji, kojeg smo spomenuli, praktički svaki objekt ima pravo priključiti se na elektroenergetsku mrežu. Ono što znamo je da se, kao i kod vode, poneki bespravni graditelji udružuju i sufinanciraju izgradnju mreže. Takvi su također u manjini, a opet je riječ o istom području u Pavićinima. Ponavljam, njima je zakon legitimirao objekt, a sada si samo stvaraju bolje uvjete za stanovanje, također po zakonu", kaže naš sugovornik.
"Nadalje, javnu rasvjetu nemaju. Komunalni doprinos plaćaju triput manje u odnosu na stalne stanovnike, oko 26 kuna po kubiku korisnog prostora. Dakle, prihod od tog doprinosa je zanemariv u odnosu na ono što bi mi trebali uložiti u infrastrukturu - ceste, rasvjetu i sve ostalo. Previše je naših, recimo nerazvrstanih cesta, koje još čekaju na infrastrukturu, da bi se bavili njihovima", poručuje Pliško.
"Da se razumijemo, mi nemamo nikakvu obavezu prema bespravnim graditeljima, pa čak ni onima koji su legalizirali objekte. Groblja su druga priča. Ne daj Bože da netko ovdje umre, moraš pokopati čovjeka. U Loboriki je bilo takvih slučajeva, ali tada ne pitaš puno pitanja, ako je čovjek bio ovdje prijavljen, postaje nebitno je li bespravni graditelj ili nije. Nažalost je to tako", kaže Pliško.
Prelazimo na zbrinjavanje smeća.
"Kante za otpad su opet druga priča. Temeljem komunalne naknade koju plaćaju naši stalni stanovnici i temeljem poreza na kuće za odmor, i vlasnicima bespravnih nekretnina se zadužuju kante za otpad. Naravno, samo tamo gdje je moguć odvoz, a gdje nije onda imamo problem. Mislim da ćemo i tome doskočiti. Za sada stavljamo velike kontejnere na različite, pristupačne lokacije", pojašnjava Pliško.
"Ranije, prije dogovora s Herculaneom, Općina je na svoj trošak sanirala ilegalne deponije koji su nastajali zbog bespravnih graditelja i stanovnika. Ne možete pustiti tone i tone otpada da budu na otvorenom. Prvi uređeni dio bio je na cesti prema Dugoj Uvali, gdje smo ogradili prostor za odlaganje, postavili kameru i desetak kontejnera, te zadužili bespravne graditelje s računima. To je napravila Herculanea u dogovoru s nama. Ipak, onima koji ne žele platiti teško je ući u trag, ali velika većina je voljna platiti", kaže načelnik Marčane i napominje da je sve krenulo u dobrom smjeru nakon dogovora s Herculaneom.
"Ako me sjećanje dobro služi, tada je Herculanea dobila oko tisuću novih korisnika. Dakle, gdje je moguć pristup kamionom, tamo stanovnici mogu dobiti kante. Njih je oko 20 posto od ukupnog broja bespravnih graditelja. Ostali koriste zbirne točke s većim kontejnerima. Prema onome što je bilo ranije, sada je situacija mnogo bolja", tvrdi Pliško.
Za kraj, pitamo ga što je s otpadnim vodama i fekalijama. Jer, i bespravni graditelji vrše nuždu.
"Tko je legalizirao svoj objekt može bez dodatne dozvole napraviti septičku do 27 kubika, ali ona mora biti nepropusna. No tko to kontrolira, a ako nisu nepropusne gdje završavaju otpadne vode? U podzemne vode, u more", pita se Pliško, čime završavamo ovaj razgovor.
Nedoumica je, dakle, još uvijek mnogo, a bespravni graditelji će po sili zakona i dalje opterećivati sustave opskrbe vode, struje i otpada.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
