Briškoski, šef ceha ugostitelja Istre, uspoređuje zbog čega adventske kućice u Rovinju uspješno posluju, za razliku od pulskih

Rovinjske kućice ispod šatora/ Stanislav Briškoski (Foto Grad Rovinj, M. Mijošek)

Stanislav Briškoski, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika pri Obrtničkoj komori Istarske županije pozdravlja prelazak na euro i ulazak u Schengen "jer će to ojačati turistički sektor". "Gosti će biti daleko opušteniji, a Hrvatsku i Istru to vodi prema kvalitetnijem turizmu", kaže.

- Ne moramo se bojati eura, ali moramo biti ponizni u određivanju cijena u eurima jer moramo ostati konkurentni. Moramo paziti da emitivna tržišta ne iskoriste ovaj naš prijelaz, smanje cijene i budu bolji od nas, pa da mi budemo gubitnici. Svjesni smo da bilo koji strani gost, sada kada dolazi u Hrvatsku, zna točno kakve su cijene kod njega doma, kakve su u drugim destinacijama u svijetu. Moramo biti kvalitetni, ne bojati se naplatiti tu svoju kvalitetu, ali opet ponizno i kvalitetno odraditi svoj posao. Turizam nije za danas i sutra, turizam se gradi za budućih deset godina. Da i naša djeca isto shvate da to nije brza i laka zarada, nego dugotrajan proces stvaranja boljeg i kvalitetnijeg života i turizma, kaže Briškoski.

Adventske kućice

Što se adventskih kućica tiče, kojima su loše vremenske prilike smanjile promet, posebno u Puli, kaže da u Rovinju imaju drugačiju situaciju.

- Potrudili smo se da nam vrijeme ne ometa Advent, postavili smo gazebe (vrsta šatora, op. ur.) i spasili dio te priče zbog lošeg vremena. Imamo plinske i infracrvene grijalice, mada nam sada toliko ni ne trebaju. Znam da su ugostitelji u Puli išli na licitacije i da su ti iznosi išli u nebesa. Nejasno mi je tko je i zbog čega licitirao tako skupe kućice. Treba jako puno prometa napraviti da bi to platio 70-80 tisuća kuna. U Rovinju smo imali javni natječaj, ugostitelji koji nisu smjeli imati duga prema Gradu, dobili su kućicu koja je plaćena 3,5 tisuća kuna, kaže Briškoski, koji za ugostiteljsku scenu u Istri kaže da je kvalitetna, ali da je moramo podići za još jedan nivo.

Nema više svaštarenja

- Vremena svaštarenja trebala bi biti iza nas. Moramo točno znati koncept svoje gastronomije. Gastronomija je bitan faktor razvoja turizma i kvaliteta usluga, uređenje restorana mora biti na nivou. Ne smije više biti predrasuda da će netko imati restoran godinu, dvije, tri, i onda ga zatvoriti. Turizam i gastronomija se godinama i godinama slažu i rade i onda tek kreću rezultati. Moramo paziti kako ćemo to naplaćivati, budimo realni, dajmo kvalitetu, to i naplatimo, ali ne smijemo se precijeniti. Ne smijemo biti jeftina destinacija jer nam to nije u interesu, ali ne smijemo biti ni super skupa destinacija jer nas to neće dovesti na dobar put. S time da kao Ceh ugostitelja apeliramo i na naše dobavljače da shvate ovu poruku, niti oni ne smiju podizati cijene u nebo zbog poskupljenja energenata i drugih troškova. Ne možemo ni mi imati iznimno visoke cijene u rashodu jer ćemo se početi snalaziti na druge načine, upozorava predsjednik Ceha ugostitelja Istre.

Svi znamo da je puno sezonskih ugostitelja, pa postavljamo pitanje što Ceh i Komora čine za oživljavanje cjelogodišnjeg turizma kojem težimo?

- Trend cjelogodišnjeg turizma je prilično mlad, zadnjih deset godina razgovaramo o tome i idemo dobrim stopama. I mi ugostitelji shvaćamo da tome moramo pridonijeti, da ćemo takvim radom za dvije-tri godine dobiti klijente koji će steći naviku, ali trebaju nam i poticaji institucija i lokalne samouprave. Oslobađanjem od pojedinih poreza možemo zajednički potaknuti cjelogodišnji rad. Jer teško je raditi cijelu godinu ako nema nikoga. Ali, sada je prilika, ulazimo u masu otvorenih granica, nema kolona ni gužve, gosti će biti puno opušteniji. To nam je nova mogućnost da svi zajedno položimo temelje za cjelogodišnji turizam, smatra Briškoski.

U Istarskoj županiji, ističe, radi se na gastro-programima kojima se konobe i restorani drže otvorenima u jesenskom i zimskom razdoblju. Realno, to je razdoblje od četiri mjeseca, kaže, jer nam se turistička sezona produžila. Nekad je trajala od 1. lipnja do 1. rujna, sada je to već od ožujka pa sve do kraja studenoga.

Ugostiteljima, znamo, najveći je problem kadar.

- I na tome radimo. Kadar je i nestao zato što nemamo cjelogodišnjeg turizma. Jedno vuče drugo. Ako ima posla cijelu godinu, ljudi neće otići od nas. To mora biti zajednička obitelj, i naši djelatnici moraju imati sigurnost plaće, svoje mirovinsko i zdravstveno osiguranje cijele godine. Poštenog djelatnika treba nagraditi, čuvati i educirati. To je lančana reakcija koja će pridonijeti cjelogodišnjem turizmu, zaključuje Stanislav Briškoski.