Teuta Grdinić prva je diplomirana magistra primaljstva u Istri, jedina međunarodna savjetnica za dojenje u Istri te predsjednica pulske Udruge "Primalja i obitelj". Primaljstvo je njezin poziv. "Oduvijek sam htjela biti primalja. Od 14. godine nisam htjela biti ništa drugo. To je moja ljubav", prvo je što kaže, a njezino školovanje i mnogobrojne diplome dokazuju da je odabrala pravi put.

Srednju školu za primalje završila je u Zagrebu gdje je stažirala na Svetom Duhu. Kako nije mogla stažirati u rodnoj Slavoniji, slobodno mjesto za primalju s 23 godine dovelo ju je u pulsku Opću bolnicu, gdje se zaposlila i upisala studij sestrinstva jer studija za primalje ovdje nije bilo. Za pulsku Opću bolnicu, rađaonu, osoblje i primalje koje su je svemu naučile ima samo riječi hvale. One su bile te koje su je pogurale u daljnjem radu. I ne samo one.

Međunarodni standardi

- Tijekom pregovora o ulasku Hrvatske u EU jedna od bitnih stavki bio je i rad primalja. Radi se na edukaciji da se približimo međunarodnim standardima, da bismo došli do stupnja da možemo samostalno raditi kao u EU-u, objašnjava Teuta Grdinić.

Iako je primaljstvo regulirana profesija, trebalo je proći puno godina da se otvori diplomski studij za magistre primaljstva, koji bi primaljama omogućio pristup znanosti i daljnjem školovanju na doktorskim studijima. Time su primalje kao i ostali zdravstveni radnici dobile pristup visokoobrazovnim institucijama i znanstvenoj zajednici. Prvi diplomski studij primaljstva otvoren je na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci.

- Čekala sam to godinama pa sam to i upisala, još uvijek će uzbuđeno friško diplomirana magistra primaljstva, jedina iz Istre u prvoj generaciji koju su činile 23 studentice. Ovim studijem otvorila su joj se vrata za nastavak obrazovanja, a Teuta se nada i doktorskom studiju primaljstva u budućnosti. Angažirana je na promicanju primaljstva i predsjednica je podružnice za primalje za Istarsku županiju - održava edukacije, organizira predavanja za dobivanje bodova za licence i član je stručnog vijeća Hrvatske komore primalja.

Primalje u Hrvatskoj, veli, uglavnom rade u timu, u bolničkom sustavu, na odjelima rodilišta, u ginekološkim poliklinikama ili pedijatrijskim ambulantama. U ostatku Europe praksa je kudikamo drugačija.

- U razvijenim zemljama primalje imaju svoje privatne prakse i vode fiziološke trudnoće koje čine 75 posto svih trudnoća. Upoznaju se sa ženama na početku trudnoće, vode cijelu trudnoću, idu s njima na porod i budu s njima tijekom puerperija ili babinja što se tiče dojenja i svega ostalog. Kod nas to još nije praksa. Još nismo dosegli taj nivo i stoga konstantno radimo na obrazovanju, kaže.

Želja joj je da primaljstvo u Hrvatskoj dođe na razinu ostalih razvijenih zemalja. Kaže da se radi na promicanju primaljstva te je Hrvatska komora primalja organizirala Dane otvorenih vrata u čitavoj zemlji.

Dani otvorenih vrata

- I mi smo se u pulskoj Općoj bolnici priključili akciji tako da smo na Danima otvorenih vrata ženama omogućile druženje, razgovor s primaljama, razgledavanje rađaonice i patologije trudnoće. Donijele smo stolčić za porod i slike poroda, razgovarale o svemu i kada su nas žene pitale gdje mogu s nama komunicirati, došle smo na ideju da osnujemo udrugu. Shvatile smo da bi ženama itekako značilo da imaju osobu na koju mogu računati od samog početka trudnoće i koja im u svakom trenutku može pružiti stručnu pomoć, kaže Teuta.

Udruga djeluje u prostoru u Zagrebačkoj ulici 23, koji im je dodijelio Grad Pula i time iskazao podršku njihovom radu, veli. Interes je velik. Trenutno s koronom i one rade online, pa je malo otežana situacija.

- Mi smo tu da ženama pomognemo da prožive porod kao iznimno lijep, a ne stresan životni događaj. Ne može te na jednoj radionici nitko pripremiti za porod, trudnoću, dojenje ili puriperij. Potreban je konstantan rad. Osim toga, svi misle da je sam porod najvažniji, a zapravo je jako važno da žene shvate da tek nakon poroda kreću bitne promjene na tijelu i psihi. U tim trenucima strašno su bitni potpora i razgovor. Žena je zbunjena i u strahu i sve je to normalno, netko joj samo to treba objasniti i olakšati to stanje. A kod nas većina trudnica s nama može doći u kontakt jedino u bolničkom sustavu. Nema privatnih primalja, ističe.

I sama je prošla kroz to stanje što joj je bio dodatni motiv da krene dalje u usavršavanju primaljstva.

- U trudnoći sam pročitala sve knjige iz ginekologije koje sam mogla pročitati. Kada sam došla kući iz rodilišta, sve sam zabrljala što god sam mogla. To je bio raspad sistema. Nametnula sam si neka očekivanja od poroda pa nadalje za koje sam kasnije smatrala da ih nisam ispunila. Istovremeno sam znala da je sve to predivno, ali sam bila puna krivnje i zapala u famozni baby blues, da nisam dobra majka i sve što ide s time. Stoga ženama nakon poroda pokušavam kazati da se ne krive da su loše majke i pokušavam objasniti da sam i ja to prošla i da o tome treba otvoreno razgovarati, objašnjava i naglašava nužnost dobre psihološke podrške - stručne, obiteljske i partnerske.

Podrška partnera

Svakog mjeseca održava i radionice dojenja, gdje se žena priprema za dojenje od rađaonice nadalje. Važnost dojenja, veli, nije samo hranjiva, već i emotivna.

- Od prvog kontakta koža na kožu, već od prva dva sata nakon djetetova rođenja, još dok su u rađaonici, do trenutka kada dođu kući, objašnjavam im kako uspješno dojiti. To je izmjena osjećaja i ljubavi. To je psihička veza. To je jako važno i za ženu i za novorođenče. Žene budu potresene kada ne mogu dojiti. Trudnicama uvijek kažem da se tijekom trudnoće okruže pozitivnim pričama i ljudima jer se strahovi već tada krenu formirati. Educirana osobe može puno pomoći u toj novoj životnoj situaciji, veli.

Stalno je dostupna. Nije joj teško javiti se ni u jednom trenutku.

- Njima je važno da imaju osobu kojoj se mogu javiti. Mi smo te koje smo tu u važnim trenucima ženinog života koji formira novu ženu, osobu, majku, suprugu… Žene nas zapamte do kraja života. Znaju mi doći žene koje sam porodila prije više od desetak godina i kada mi čuju glas, čak i sada ispod maske, oduševe se. Jedna mi je nedavno rekla: vi se mene ne sjećate, ali ja ću vas pamtiti cijeli život, priča jednu od mnogobrojnih dirljivih i emotivnih situacija ova iskusna primalja koja je nakon dugogodišnjeg rada u bolničkom sustavu prešla u ginekološku ordinaciju Istarskih domova zdravlja.

Ženama na radionici savjetuje da se ne srame tražiti pomoć.

- Morate biti svjesni da je dijete nastalo i raslo u vama. Dijete zna po otkucajima vašeg srca, brojevima otkucaja, udisajima i izdisajima jeste li uznemirene, sretne. Ako je dijete nemirno, kažem prvo smiri sebe, ako ne možeš sebe smiriti, daj dijete nekome drugome - mužu, majci, baki… Uvijek kažem da žene ne smiju biti opterećene da su loše majke ako ne presvuku svaku pelenu. Neka uključe i partnera u presvlačenje pelena, njegu djeteta, neka se on noću ustane i donese joj dijete na dojenje, neka ide prošetati dijete između dva podoja. Važno je to i za kasniji odnos. Pritom naglašavam da ne smiju zaboraviti i na osjećaje supruga jer je on do trenutka rođenja djeteta bio alfa mužjak, a nakon poroda postaje broj dva jer su sve nove majke fokusirane samo na dijete. Kažem im nisi prestala biti žena ako si postala mama, ističe ova susretljiva, stručna primalja velikog srca.

Za nju, kaže, nema ljepšeg zanimanja. "Kada dijete primiš svojim rukama i doneseš ga majci prvi put, to je fascinantno. Vjerojatno je drugima njihovo zanimanje lijepo, ali meni je ovo savršeno", zaključuje.

Povezane vijesti

• Primalja iz Auschwitza: Tračak nade u nacističkom logoru smrti
• SLOBODKA ARSOVA ČUTURILO, primalja iz pulske bolnice s 39 godina iskustva: Nekim ženama je važnije tko će im napraviti umjetne nokte nego tko će biti s njima u intimnom kontaktu pri porodu
• Split: U KBC-u otkrivena nadgrobna stela primalje