CROPIX
U pristojno uređenim demokratskim državama uobičajeno je da vladaju i stroga demokratska pravila kada je riječ o političkim strankama. Prije svega, ako garnitura koja vodi političku stranku doživi poraz, pogotovo katastrofalni, red je da ode. Ne samo što je ta opcija doživjela krah, već da se stranci da novi vjetar i pokuša je se oživjeti.
Tako je to svugdje, osim, očito, u Hrvatskoj. SDP i garnitura koja je stranku vodila, od Zlatka Komadine do Rajka Ostojića, od Nikše Vukasa do Davorka Vidovića, doživjela je neviđen, strašni poraz, pravi potop, a na kraju se sve svalilo na leđa Davora Bernardića, za kojeg je svatko tko se imalo razumije u političke procese mogao predvidjeti da će propasti na izborima. Ne zato što Bernardić ne bi mogao voditi stranku, jer je pametan mladi čovjek, već zbog toga što se okružio i nevjerojatno nesposobnim ljudima i time pokazao da ne može biti lider ni u SDP-u, a kamoli državi.
Ali, jednako kao što je Bernardić kriv za taj užasan poraz SDP-a, koji je pokopao hrvatsku ljevicu za mnoge godine unaprijed, krivi su i Komadina i Ostojić, da se o armiji drugih koji su se šlepali na stranačkim sinekurama i ne govori. Zlatko Komadina nije bio sposoban ni par mjeseci biti ministar, održava se na mjestu župana čija je percepcija vrhunsko uhljebništvo, a Rajko Ostojić naprosto nije za političara, a njegov manevar sa samopropisanom samoizolacijom bilo je nešto najgluplje što smo u političkom životu vidjeli. Davorko Vidović je pošten i korektan čovjek, ali vrijeme čini svoje, dok o snazi Vukasa dovoljno govori koliko je preferencijalnih glasova dobio.
Jedino normalno i korektno bilo bi da su se povukli i ostavili stranku novim ljudima. U SDP-u itekako ima pametnih, sposobnih i vrijednih ljudi koji stranku mogu vratiti u život. Jedan od njih svakako je Joško Klisović, vrsni diplomat, čovjek s iskustvom, koji bi mogao parirati Andreju Plenkoviću. Po svemu. S njim premijer, vješt i na jeziku, ne bi mogao pometati pod, kao recimo s Marasom ili Bernardićem. Sam Klisović ima itekako mnogo iskustva i na organizacijskim poslovima potrebnim da jedna stranka živi. A Klisović je samo jedan od onih koji bi uspješno mogli voditi SDP.
Naravno ekipa koja je u mulju do koljena, a sada SDP povlači na samo dno, boji se takvih ljudi. Boji se da će ostati bez foteljica, pa makar i u saborskim odborima do kojih malo tko drži. Vlast je vlast, novci su novci, pa je Komadina zaštitio ‘svoje’ i štitit će ih do posljednje kapi krvi. Kada SDP-a više neće biti.
Odgovor onih koji su zaobiđeni, od Peđe Grnina do Siniše Hajdaš Dončića bio je mlak, nikakav. Ne želimo se svađati, gunđali su sebi u bradu, prepuštajući da ih poraženi preveslaju. Po tko zna koji put. Tako je u fotelju potpredsjednika Sabora zasjeo Ostojić, a glavni odbori su podijeljeni između Vukasa i Vidovića. A SDP-ovci se busaju u prsa kako oni nisu hadezeovci koji nogom u stražnjicu ispraćaju svakog propalog predsjednika.
SDP one koji su ih gurnuli u provaliju nagrađuje. To je zaista vrhunac stranačke demokracije viđen samo u Hrvatskoj. A ono malo simpatizera stranke sigurno će biti oduševljeno što se Komadina i društvo drže zubima za fotelje čak više i od nesretnog Bernardića koji je to radio godinama.
Hrvatskoj lijeva opcija itekako treba. Iluzija je misliti da će Možemo i grupa amatera koji su se tamo okupili ugroziti HDZ. Niti imaju političko iskustvo, niti aparat da postanu ozbiljni politički pokret i sve se svodi na pričaonicu s lijevim predznakom. Hrvatskoj treba ozbiljna lijeva stranka, koja će biti prepoznatljiva, efikasna i u konačnici pobjednička. Sve ostalo nema puno smisla.
Danas je SDP apsolutno gora stranka od HDZ-a. Ta silna želja da se sačuvaju privilegije, pa što košta da košta, nije prisutna ni u HDZ-u. Plenković je ipak razradio sustav u kojem se traži bar donekle kompetencija i uspješnost, iako je i kod njih to daleko od idealnosti. SDP je stranka u kojoj je bitno samo sačuvati vlastitu glavu, što u pravilu znači puni novčanik, a sve ostalo je nevažno.
Nije to dobro ni za lijevu opciju, ni za građane koji sa HDZ-om ne vide budućnost. A kako sada stoje stvari Plenković bi mogao vladati Hrvatskom naredih deset, dvadeset godina. Ili zauvijek. A ljevica bi ostala na praznoj priči onih kojima ni nevjerojatni poraz ništa ne znači. Ostaje naravno i pitanje političke moralnosti, kako netko tko je tako potopio stranku i cijelu hrvatsku ljevicu ima želudac uopće dalje govoriti o HDZ-u, dijeliti lekcije lijevo i desno. Ali, politička moralnost je kategorija o kojoj je u Hrvatskoj često nepotrebno govoriti.
Postoji samo jedno rješenje. Novi ljudi, novo vodstvo, koje će razvlastiti sve one koji su si sada podijelili sve što je od mrvica za SDP ostalo. Svi oni koji su zaslužni za ovaj poraz ne moraju biti izbačeni iz stranke, ali nikako ne smiju biti na viđenijim funkcijama. Jer, dok u ime SDP-a govore Rajko Ostojić ili, ne daj Bože, još manji politički kalibri od njega, od stranke neće biti ništa. A onda ni od hrvatske ljevice. A u konačnici, ni od zdravog političkog života u Hrvatskoj.