Premda je od godišnjeg sastanka Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) u Davosu proteklo već dva tjedna, predstava koju je američki predsjednik Trump u tamošnjoj kongresnoj dvorani održao još je medijski vruća tema. Trump je puno i dugo govorio, a poentirao je idućeg dana, kad je potpisao i prezentirao osnivanje Odbora za mir!

Transakcijski pristup

Što se krije iza te Trumpove inicijative, za koju mnogi upozoravaju da u određenoj mjeri ide kontra Ujedinjenih naroda te da se u Odbor ulazi više iz interesa, a manje zbog svjetskog mira. Za komentar na ta i neka druga pitanja zamolili smo Vladimira Milinovića, medijskog stručnjaka, političkog komentatora i konzultanta iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija).

- Prošlotjedni samit u Davosu još je jednom pokazao da živimo u razdoblju u kojem se geopolitička pravila ne ukidaju preko noći, ali se sustavno zaobilaze. Nastup američkog predsjednika Donalda Trumpa, uključujući prezentaciju inicijative o osnivanju tzv. Odbora za mir, u koji je pozvana i Hrvatska, treba promatrati upravo u tom ključu. Riječ nije o ozbiljnom pokušaju stvaranja nove globalne institucije, ni o rušenju postojećih, nego o još jednom primjeru Trumpova transakcijskog pristupa međunarodnim odnosima.

Trumpova tvrdnja da Ujedinjeni narodi "nikada nisu ostvarili svoj potencijal" nije radikalna hereza, nego grubo izrečena dijagnoza stanja koje traje već desetljećima. UN nije zaustavio ratove u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, Kosovu. Nije ništa stvarno učinio ni za zaustavljanje rata u Ukrajini. Stalnim korištenjem veta stalne članice UN-a učinile su ga besmislenim, glorificiranim forumom za prezentaciju državnika.

Za Hrvatsku pozivnica nije značila ulazak u klub velikih, ali znači potvrdu da se nalazi unutar zapadnog kruga država koje Washington želi imati "u vidnom polju". Zato su prigovori parlamentarne oporbe da se Hrvatska nema što "gurati" besmisleni - tko nije za stolom, na meniju je, a ovaj dio svijeta tek čekaju pregovori o reviziji Daytonskog sporazuma i "pospremanje" stanja na zapadnom Balkanu.

Osobno nisam sretan zbog hrvatskog odbijanja pridruživanja Odboru za mir. Istina je da je to zapravo neformalna skupina, čije osnivanje Trump nikada nije poslao na ratifikaciju u Kongres. Dakle, to je njegova ad hoc inicijativa. Ali, ako su naši regionalni saveznici Turska, Albanija i Kosovo bili tamo, a također i Mađarska, s kojom imamo zajednički NATO divizijski stožer, ne bi bila šteta da je i Hrvatska za stolom. Do uplate traženih milijardu dolara članarine ionako nikada neće doći, osim kad se radi o zaljevskim državama, koje će biti donatori za obnovu pojasa Gaze.

Nakon napetosti oko Grenlanda strasti su se nakon Davosa donekle smirile. Je li za Trumpa Grenland svojevrsni faktor pritiska kojim testira jedinstvo, snagu i utjecaj prije svega EU-a, a posredno testira i Rusiju i Kinu? Ili je sve tek uobičajena Trumpova retorička igra, show koji ne prestaje...

- Slično vrijedi i za pitanje Grenlanda, koje se u Davosu ponovno otvorilo. Trumpovo inzistiranje na tom arktičkom otoku često se prikazuje kao ekscentričnost, no u stvarnosti je riječ o hladno proračunatom geopolitičkom potezu. Grenland je strateška točka budućih sukoba interesa - zbog resursa, kontrole arktičkih ruta i vojnog položaja. Kada Trump govori o "rješenju s kojim će SAD i NATO biti jako sretni", on zapravo testira granice reakcija drugih aktera.

U tom smislu Grenland je alat za testiranje jedinstva i političke volje Europske unije, ali i signal prema NATO savezu, Rusiji i Kini. Koliko je Europa sposobna djelovati kao politički subjekt, a ne samo kao regulatorni prostor? Koliko je Zapad u stanju održati koheziju pod pritiskom? Dio svega toga jest i Trumpov neprekidni retorički show, ali riječ je o predstavi koja ima vrlo stvarne strateške učinke. Ne treba zaboraviti da se Trump izvukao iz niza bankrota kao reality show voditelj.

U posljednje vrijeme puno se govori i o Trumpovu navodno dvojbenom mentalnom stanju, spominje se i Alzheimerova bolest te dovodi u pitanje njegova sposobnost da obavlja dužnost predsjednika SAD-a, čak se javno govori i o aktiviranju 25. amandmana Ustava SAD-a koji omogućuje potpredsjedniku da preuzme dužnost vršitelja predsjedničkih ovlasti kada predsjednik više nije sposoban nastaviti obavljati svoju funkciju... Vaš komentar?

- Sve su češći pokušaji da se Trumpova politika objasni njegovim mentalnim stanjem, pa čak i javne rasprave o aktiviranju 25. amandmana američkog Ustava. Takav pristup više govori o nemoći političkog sustava nego o stvarnom problemu. Psihijatrizacija politike opasan je bijeg od odgovornosti. Trump nije anomalija, nego simptom - izraz dubokih društvenih podjela i političkih struja u SAD-u. Europa bi pogriješila kada bi svoj odgovor na aktualnu situaciju temeljila na nadi da će "Trump problem" jednostavno nestati.

Moju će "dijagnozu" rijetko tko prihvatiti, ali eskalacija samovolje SAD-a počela je s Obamom, "arapskim proljećima", likvidacijom Gadafija, a Obama je započeo i ekspresne deportacije milijuna "ilegalaca". Na tim zasadama pojavljuje se Trump i njegov reality show. I kad umjesto Trumpa dođu "demokratski socijalisti", AOC i Zohran, ne bih se kladio da će oni imati puno sluha za atlanticizam.

Međutim, u svemu tome snaga Amerike, makar odmaknute od Europe, je činjenica. Treba primijetiti stalni angažman američke ambasade oko energetike u Hrvatskoj, pa i objavu od srijede, 28. siječnja, gdje se navodi Hrvatska kao energetska sila na temelju suradnje sa SAD-om na polju LNG-a i nuklearne energije. Također je tu i velika prezentacija američke brodogradnje koja se dogodila u ponedjeljak. Od svih ponuda gradnje korveta za Hrvatsku ratnu mornaricu američka je najskuplja, ali prema mom mišljenju i najbolja, jer najveći se dio ostavlja hrvatskim brodogradilištima. Našim se brodograditeljima otvara i mogućnost izrade brodova po američkoj licenci za treće zemlje. Također su Amerikanci napravili i veliki ustupak, pristavši na natječajni uvjet - instalacije francuskih protuavionskih raketa na željeni brod. Moguće je da će brak SAD-a i EU-a postati "hladan", odvojit će se stolovi i postelja, ali to ne znači da će Amerika nestati s obzora. Pametna vanjska politika je u balansu.

Pati li Europa/EU od manjka liderstva, od nedostatka jakog političara, može li to biti Macron, Merz, Meloni ili netko drugi, tko bi znao kako odgovoriti na dominantni trampizam? Demokratski guverner Kalifornije Gavin Newsom oštro je poručio Europi: "Vrijeme je da se saberete. Vrijeme je da postanete ozbiljni i prestanete biti suučesnici. Vrijeme je da se uspravite, budete čvrsti, da pokažete kičmu!" Vaš završni komentar?

- Ključno pitanje nije Trump, nego Europa. Pati li EU od manjka liderstva? Djelomično, ali još više pati od navike oslanjanja na vanjsku zaštitu i tuđu stratešku inicijativu. Rasprave o tome mogu li Emmanuel Macron, Friedrich Merz ili Giorgia Meloni postati "europski odgovor" na Trumpa promašuju bit. Trampizam nije ideologija koju treba kopirati ili poraziti, nego metoda pritiska koja razotkriva slabosti. Odgovor Europe ne može biti stil, nego sadržaj: obrambena sposobnost, industrijska baza, energetska i tehnološka suverenost.

U tom smislu poruka kalifornijskog guvernera Gavina Newsoma, koji Europi poručuje da se "uspravi i pokaže kičmu", zvuči grubo, ali pogađa srž problema. Vrijeme iluzija je završilo. Paradoksalno, upravo pritisak izvana - uključujući i Trumpov - potiče veću europsku koheziju. On nije uzrok tog procesa, ali jest njegov katalizator.

Pametna Hrvatska

Što s Hrvatskom, njezinom pozicijom unutar Europske unije, NATO saveza, uključujući i usuglašen stav između Milanovića i Plenkovića da se ne ulazi u Trumpov Odbor za mir?

- Za Hrvatsku proizlazi vrlo konkretna pouka. Dobro je i nužno što jača vlastite obrambene sposobnosti i vojnu industriju. No to nije dovoljno. U svijetu koji je sve više nalik na 1948. godinu - razdoblje nesigurnih savezništava, blokovskih napetosti i stalne pripravnosti, a sve manje na optimistični "kraj povijesti", Hrvatskoj treba dvostruko više ambicije. Ne samo jača vojska nego i koncept totalne obrane, na tragu nekadašnje općenarodne obrane, prilagođen suvremenim uvjetima: industrijski, tehnološki, civilni i društveni kapaciteti moraju biti dio sigurnosne jednadžbe.

Ako Europa i Hrvatska iz ove faze iziđu ozbiljnije, povezanije i svjesnije vlastite odgovornosti, tada Trump u povijesti neće ostati zapamćen samo kao remetilački faktor nego i kao nenamjerni okidač nužnog buđenja. Najveći rizik danas nije pritisak izvana, nego propuštena prilika da se na njega odgovori zrelo i strateški.

Povezane vijesti

• Nitko ne želi globalnu recesiju jer bi i pobjednici u njoj bili gubitnici
• Podjela Europe realnija je nego prije deset godina, ali nije neizbježna
• Vladimir Milinović: Europa je jedina svjetska sila koja ne nudi samo moć nego i vrijednosti