(Foto Hrvatska pošta)
U čast 30. obljetnice vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja, Hrvatska pošta stavit će u optjecaj 1. kolovoza novu prigodnu poštansku marku s motivom kninske tvrđave na kojoj vijori hrvatska zastava. Nominalna vrijednost marke je 0,72 eura, a autor je Duje Šegvić, dizajner iz Splita. Marka je izdana u nakladi od 50.000 primjeraka i hrvatskom arku s 25 maraka i pet privjesaka u 30 polja. Izdanje, koje prati i prigodna omotnica prvog dana (FDC), dostupno je od 1. kolovoza u poštanskim uredima i na www.epostshop.hr.
Popratni tekst uz novo prigodno izdanje napisala je Vesna Pintarić, dipl. novinar, zamjenica glavnog urednika časopisa "Hrvatski vojnik", Odjel multimedijalnih sadržaja, MORH:
(Foto Hrvatska pošta)
U rano jutro 1. svibnja 1995. hrvatske vojne i redarstvene snage počele su munjevitu operaciju oslobađanja dotad okupiranih područja zapadne Slavonije. Poduzeta je nakon niza incidenata koji su kulminirali krajem travnja 1995. terorističkim napadima na vozila na autocesti te otmicama Hrvata. Sve dotad hrvatska vlast pokušavala je brojnim pregovorima naći rješenje i postići mir na ovom području, no neprijatelj se oglušio na svaki poziv. Hrvatska više nije imala izbora.
Operacija je počela napadom hrvatskih snaga na južni i središnji dio zapadnoslavonskoga okupiranog teritorija iz smjera Novske i Nove Gradiške. Krajnji je cilj bilo otvaranje autoceste, izbijanje na rijeku Savu i međunarodno priznatu granicu RH te ulazak u Okučane, središte neprijateljske pobune i terorističkih napada na zapadnoslavonskom području. Na glavnim smjerovima napada djelovala je 81. gardijska bojna, 5. gardijska brigada, dijelovi 1. i 3. gardijske brigade te 2. gardijske brigade i 1. HGZ-a, a u potpori pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopnim topničko-raketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i postrojbama Specijalne policije MUP-a. U operaciji su prvi put uporabljeni i masovniji udari HRZ-a, a tenkovi dopremljeni željeznicom ulazili su izravno u borbu čime je postignuto dodatno taktičko iznenađenje neprijatelja.
(Foto Hrvatska pošta)
U samo 32 sata hrvatske snage, koje je činilo oko 7200 vojnika i policajaca, oslobodile su 500 četvornih kilometara dotad okupiranoga zapadnoslavonskog teritorija, te je uspostavljen nadzor nad autocestom Zagreb – Lipovac i željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji. Nakon gotovo četiri godine okupacije oslobođeni su Okučani.
Nemoć i poraz pobunjenih terorista rezultirali su raketiranjem hrvatskih gradova. Ubojiti projektili pogađali su samo središte Zagreba odnoseći na desetke civilnih žrtava, a dalekometnim topništvom granatirani su Karlovac, Sisak, Novska, Kutina... Bili su to tek posljednji suludi potezi gubitnika čiji se kraj sve brže primicao.
Odbijanjem političkog dogovora i hrvatskog prijedloga o neodgodivoj mirnoj reintegraciji okupiranih područja u državnopravni okvir RH nestala je i posljednja prepreka za pokretanje VRO Oluja. U rano jutro 4. kolovoza hrvatske postrojbe počele su vojna djelovanja po neprijateljskim ciljevima na okupiranim hrvatskim prostorima istodobnim napadom iz tridesetak smjerova.
Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske su snage krenule u akciju istodobno na bojišnici dugoj gotovo 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim smjerovima napada činile su gardijske brigade potpomognute 1. HGZ-om, Specijalnom policijom MUP-a te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u smjeru Knina za što su stvoreni preduvjeti već u operaciji Ljeto '95. Na glavnom smjeru napada s Dinare prema Kninu udarnu snagu činila je 4. i 7. gardijska brigada.
S druge strane, s Velebita preko Svetog Roka, silovito su u smjeru Knina prodirale specijalne postrojbe MUP-a. Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku unutrašnjost ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. S područja Kapele, preko Slunja i Rakovice s jedne strane te Korenice i Plitvica s druge strane, nadirale su snage 1. gardijske brigade u cilju spajanja s V. korpusom Armije BiH. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade. Prostor Banije okružen je iz nekoliko smjerova, a udarna snaga u smjeru Petrinje i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade bile su u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.
Prvog dana operacije prodor postrojba Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena su u okruženje ili poluokruženje. Već je drugog dana operacije izvršeno osamdeset posto planiranih borbenih zadaća. Ulaskom snaga 4. i 7. gardijske brigade 5. kolovoza u Knin i njegovim oslobađanjem ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj ne samo operacije Oluja nego i cijeloga Domovinskog rata.
U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika, oslobođeno je više od 10 tisuća četvornih kilometara dotad okupiranog područja. Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve. U taktičkom i strateškom smislu bila je to briljantno izvedena vojna operacija koju će zahvaljujući originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari i vojne akademije.