piše vanesa begić

Nevidljivi grad

Ilustracija

Ilustracija


Odnos grada i pojedinca je poput ljubavnog odnosa, sastavljen od uspona i padova, strasti i mržnje, kada ste udaljeni, nedostaje ti, a kada si stalno tu, nalaziš mu sve moguće mane i zamjerke.

        Parafrazirajući Itala Calvina, autora poznatog djela "Nevidljivi gradovi", grad može biti neki tuđi grad u koji te put slučajno naveo. Grad koji možda postoji, a možda i ne. Nevidljivi grad svima osim tebi. Ovaj opis na najbolji mogući način dočarava odnos pojedinca i grada te (ne)odnos s njim.

        Iako je ponekad teško definirati što je to grad, jesu li to samo dragi ljudi, uspomene koje imamo unutar određenog urbanog tkiva, reminiscencije u stilu Proustovih kolačića i čaja, svakoga na jedan ili drugi način obilježe i gradske strukture, ulice, trgovi, plaže, more, navike…

        Koliko se toga kroz godine promijenilo. Pula postaje sve više turistički grad s brojkama od kojih boli glava, a mladež se druži po parkovima. Osamdesetih i ranih devedesetih u Puli i okolici bila su vremena diskoteka. Kasne devedesete i prve godine novog tisućljeća doba kafića. I onda je "došao" Facebook i ljudi nemaju toliku potrebu za druženjem uživo i nalaženjem prijatelja ili potencijalnih partnera u diskotekama ili kafićima. Dovoljan je klik, lajk. A mladež ima parkove, koji su nekada bili mjesto par excellence za djecu i za penziće.

        No, sve se mijenja. Tako i običaji odlaska na more. Knjiga, ručak, karte, pribor za cijeli dan. Rijetko tko si može priuštiti takav luksuz jer se ne radi više kao nekada od 7 do 15, odnosno od 6 do 14 ljeti. Sve je brzinski. Nema više one draži bezbrižnog druženja, kao što više gotovo nitko ne sjedi ispred kuća, na zidićima i u dvorištima kuća i zgrada, kao nekada kada su, posebice stariji ljudi, provodili ljetne večeri u čavrljanju. Pravom, dakako.

        Mandrač kao plaža uspomena je samo starijim Puljanima, plaže na Bunarini sjećaju se oni koji su danas u srednjim godinama, a kupalište Valkane je odavno izgubilo šarm iz doba Franza Lehara, koji je tu pronalazio inspiraciju za svoja djela. Stoja je oronula starica, a njezinu živost, koja odolijeva svemu, čine stalni posjetitelji sa svojim pričama gdje kao da je vrijeme stalo. I to je poput kontrapunkta susjednoj uvali i zdanjima okolo. A sve je to grad. Dijelom i nevidljivi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter