PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Najveći pulski štrajk

Spomen ploča na upravnoj zgradi Uljanika (Snimio: Dejan Šifnić)

Spomen ploča na upravnoj zgradi Uljanika (Snimio: Dejan Šifnić)


Na današnji dan, 22. siječnja 2018. godine u Uljaniku je održan sastanak predstavnika poslodavaca i sindikata u postupku mirenja, uoči velikog štrajka u koji će, nekoliko mjeseci poslije, na isti dan, 22. kolovoza, stupiti gotovo tri tisuće uljanikovaca kojima nisu isplaćene plaće. Tvrtka je završila u stečaju, s dugovima koji značajno premašuju vrijednost imovine pa radnici i dan-danas, prema podacima Jadranskog sindikata, potražuju čak 75 milijuna kuna na ime plaća i otpremnina. Ono što je preostalo od Uljanika ili što bi Uljanik trebao biti danas objedinjeno je u novoosnovanoj tvrtki Uljanik brodogradnja 1856 koja u nazivu nosi važnu godinu. Devetog prosinca te godine carica Elizabeta položila je kamen temeljac Arsenala u zaljevu Pule koja je odabrana kao glavna ratna luka i pomorska baza Austro-Ugarske Monarhije.

Na današnji dan, 22. siječnja 1918. godine iz Arsenala je krenuo najveći štrajk u povijesti Pule koji se proširio na čitav grad i okupio čak 10.000 štrajkaša. Pokrenut osam dana prije pobune radnika u Trstu, trajao je čitav tjedan, uz zahtjeve za boljim uvjetima rada i ishrane, povratkom evakuiraca te završetkom Velikog rata. Bilo je to vrijeme velikih previranja: bunt pulskih radnika dogodio se pet dana nakon prosvjeda u Beču, gdje je, kako je zapisao Mate Balota, na ulice izašlo 100 tisuća radnika. S posla su izostali svi radnici, a priključili su im se i civili, Nijemci koji su u Arsenalu popravljali i sklapali podmornice. Štrajk je, usprkos tome što se očekivala revolucija koja je trebala povući i mornare i vojnike, završen 28. siječnja, kada se radnici vraćaju na posao. Godine 1959. štrajkašima je u krugu Arsenala podignuta spomen ploča - "u znak sjećanja na ovaj događaj koji je bio sastavni dio borbe radničke klase protiv kapitalističkog izrabljivanja".

Arsenal je, uz manje ili veće turbulencije, opstao još ravno stotinu godinu nakon najvećeg štrajka u povijesti Pule. Sto godina bilo je dovoljno da izumre radnička klasa i njihova borba.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter