(Snimio Srecko Niketic / Pixsell)
Percepcije pulskih kvartova mijenjaju se kako se mijenja grad, kako se razvija, a i kako stagnira, kada centar nije više centar, kada se život »odvija« na periferiji, a gdje se pak ne dešava - ništa. Tako nekako, uzročno-posljedično.
Nekada brdo, potom mjesto gdje se grade luksuzni stanovi i vile, u znaku turizma, ali i šuma iz koje izviru divlje svinje koje tu prošeću. Sve to između Stare plinare i Pješčane Uvale, a ponad Marine Veruda. Ali i mjesto koje je nekada bilo, davno prije gradnje marine, »tiha plaža«, odnosno mjesto za piknik pored mora, gdje nije bilo gužve, gdje su, u tom zaljevu, ribari i vlasnici barki veselo ih na proljeće farbali, gdje su imali male barake, svi su se međusobno poznavali, čavrljali. Antistres. Za »obične« ljude, više je to bio raj na zemlji nego ono što se gradi na susjednome brdu. Iako je današnje vrijeme u znaku materijalnog, imati vilu, veliku kuću, bazen, fotkati, biti viđen. Možda je više vrijedilo pojesti sendvič s mortadelom i pomidor na livadi i uživati u sitnicama, ali, danas takve misli zvuče gotovo pa blasfemično.
Listajući starije knjige i nazive u povijesnim tekstovima o Puli, pogledali smo malo o nazivima toga mjesta, koja je sada zabilježeno kao Rudjan. Camillo De Franceschi za to brdo koristi naziv Volarizza, postoji i naziv Monte Volaria, pokojni arhitekt Attilio Krizmanić, kako smo već pisali, govorio je o nazivima Monte Galera, Monte delle Gallie, Monte delle Galie. Zanimljivo da brdo gdje praktički nije bilo života, ima sve te silne nazive, a svi imaju neku etimologiju koja može objasniti o čemu se tu radi. Nadalje, zabilježeni su i nazivi Monte delle Galere, Contratta Rudiglioni pa i Monte Volarija. A Veruda, kvart zabilježen tako dugo, čije postojanje je iznimno dugotrajno, nepoznatog je naziva. I oduvijek nastanjen, a (još uvijek) nenastanjeno brdo, puno je naziva. Svakako interesantno.