Kada se spominje Hotel Rivijera, uvijek se navodi da je to veliki biser i da je isto tako velika šteta što propada, da bi to mogao biti jedan od najljepših hotela u Puli i okolici, pravi dragulj što se tiče arhitekture, načina gradnje, pozicije i bogate prošlosti. Oni u (najboljim) godinama sjećaju se nezaboravnih večeri s filmskog festivala u ovome zdanju, kako je to bilo nešto posebno. Kada je sam ambijent nudio poseban ugođaj.

Povjesničar Andrej Bader kazao je da je investitor gradnje ovoga hotela bio Österreichische Riviera Aktiengesellschaft, odnosno Jakob Ludwig Münz, koji je od Grada kupio neurbanizirano zemljište i onda je - zvuči poznato kroz godine i desetljeća - grad po hitnom postupku parcelu prenamijenio u urbaniziranu. Godine 1912. zbog neplaćanja poreznih nameta, kako je to već bivalo, hotel je zatvoren. Znači, ni tada nisu uvijek cvjetale ruže, i tada je bilo uspona i padova u turizmu, a krize su pratile ovo zdanje ne samo u 21., nego i početkom 20. stoljeća. Imao je svoje trenutke sjaja, ali i one manje lijepe.

No, kako nakon kiše dolazi sunce, uvijek ili skoro pa uvijek, Bader ističe da je nakon Prvog svjetskog rata boraviti u Rivieri bila stvar prestiža i društvenog statusa. Ali ne zadugo. Godine 1928. hotel je zatvoren je prenamijenjen u Nautičku školu talijanske Kraljevske financijske straže, potom je tu kasnije bila protuzračna bitnica te zapovjedništvo ulaskom partizana u Pulu.

Hotel je imao i odgojno-obrazovnu ulogu, i to ne samo kao mjesto odrađivanja prakse za učenike turističkih i ugostiteljskih zanimanja, već i nakon Drugog svjetskog rata, kada je tu djelovao Školski centar za robni promet.

Bader navodi da se hotel vratio svojoj prvotnoj funkciji 1953. godine. I tada su uslijedili sjajni trenuci šezdesetih, sedamdesetih godina pa i ranih osamdesetih godina, vezano prije svega za filmski festival, druženja s glumcima... Zatim su tu neko vrijeme bili i u dijelu hotela uredi tadašnjeg Arenaturista, dio ureda pa usponi, padovi, više padova nego uspona, po koja predstava, ceremonija, jedne je godine tu bila dodjela nagrade Kiklop s pulskog Sa(n)jma knjige, zatim predstava Ulysses teatra, program Verse, po koja prezentacija knjiga i na kraju - čekaju se bolji dani. Hoće li ponovno, poput u prošlome stoljeću, zasjati sunce za ovaj dragulj?

Neki se planovi spominju, ali sve to ide sporo, i zasigurno će trebati neko vrijeme da se sve pomakne s mrtve točke.

Povezane vijesti

• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar
• Bile jednom kvartovske tržnice i štandovi
• Stalna na tom svijetu, samo mijena jest