Gradska štorija, posebna je to forma, uz reminiscencije, upitnike, uskličnike, reiniscencije na neka prošla vremena - svako lani bolje i ljepše, ili ne, bez obzira što o upitnicima mislili neki komentatori iz zimovališta Kitzbuhel. Ljeto, vrućine, za neke sretnike duge ferije i odmah asocijacije na plaže i ljetovališta.

Prva asocijacija za to je Fratarski otok, ili kako veli njegov službeni naziv nikada do kraja razjašnjenog porijekla - otok Veruda. Mnoge obitelji tu provode čitave ferije, neki u to vrijeme iznajmljuju svoje stanove da podebljaju kućni proračun, tu se održavaju i aktivnosti nekoliko ljetnih kampova, dječji vrtići tu imaju svoj kutak. Svijet u malom, ili kako bi rekao enciklopedist Rousseau - natrag prirodi.

No, što je bilo na ovome otoku nekada? Indikativno je kako nakon kratkotrajne francuske uprave, Austrija, zagospodarivši čitavom Istrom, Crkvi ne vraća otete nekretnine i sakralna zdanja, već im nudi 1838. godine mogućnost prvokupa. Franjevački posjedi isključeni su iz povrata budući da je Beč želio reducirati broj samostana i redovnika u monarhiji. Kako saznajemo od vrsnog poznavatelja povijesti i prilika u ovim krajevima Andreja Badera, šezdesetih godina 19. stoljeća utemeljenjem mjesta Vinkuran i Vintijan javlja se potreba za većim brojem oranica i polja za ispašu pa su mještani navedenih mjesta (poglavito Rosande) otkupili dio čestica na otoku.

I tako, zahvaljujući Baderovom objašnjenju, zorno je kako je konac 19. stoljeća vrijeme kada polako dolazi do preimenovanja, sve se rjeđe koristi naziv otok Veruda, a sve su češći kolokvijalni nazivi: Isola dei frati ili Scoglio dei frati. Godine 1890. iz Trsta se u Pulu preselio veletrgovac Corrado Exner koji tada kupuje veliki broj urbaniziranog i neurbaniziranog zemljišta te i sam otok, saznajemo od Badera. I dok se Exner dobrohotno odnosio prema dnevnim izletnicima, novi vlasnik (od 1. ožujka 1914. godine) Alfred von Spilmann zabranio je svaki pristup otoku. Eto da zabrane, kao takve, nisu proizvod novijeg doba.

I Fratarski nije imao uvijek laku povijest, nije to bilo samo, kako bi se gledajući današnje fotografije s tog otoka, mjesto za kupanje i zabavu. Spilmann je, kako objašnjava Bader samo za širu javnost vlasnik Fratarskog otoka, pravi kupac je bio prestolonasljednik, nadvojvoda Franz Ferdinand. Nakon Prvog svjetskog rata vlasnik otoka postaje pulski veletrgovac Pauletta koji je tridesetih godina na otoku ugostio starog prijatelja slavnog (Verudeža) Georga von Trappa i njegovu obitelj. I evo opet drugih poveznica. Ima li veze taj veletrgovac Pauletta s val Pauletta na Zelenici, što je naziv koji stariji Puležani često koriste za ovu lokaciju. A Trapp? Imao je svoju vilu na Verudi gdje je poslije djelovao dječji vrtić, a nakon toga Gerontološki centar. Neizbježna je tu i asocijacija na film "Moje pjesme, moji snovi" iz 1965. s Julie Andrews i Christopherom Plumerom.

Povezane vijesti

• Defile po Giardinima, školski sendvič i pokretne stepenice
• Avionske priče. O sarmi i kajmaku. Možda
• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar