Čari filma pod zvijezdama

(Snimio Milivoj Mijošek)

Pula i festival. Filmski festival i Pula. Bračni, životni, ljubavi par. S usponima i padovima. kao u svakoj (dobroj) vezi. Nije uvijek sve idealno, a vole se i ne mogu jednog bez drugog. Nekada se ne slažu u nečemu, drugi put se slažu više i bolje, a iz godine u godinu grade i nadograđuju svoj odnos.

Arena za vrijeme festivala. Ponedjeljak, koji obično i nije dan koji će napuniti Vespazijanov amfiteatar do posljednjeg mjesta jer su se tijekom vikenda svi »iscrpili« u izlascima, a do kraja festivala ima još nekoliko atraktivnih filmova. Arena nije puna, ali niti prazna, domaći su odabrali prvi film, a masu turista iz raznih govornih područja ulazilo je za drugi film. Atmosfera nije možda kao nekada, kada nije bilo svih tih sredstava moderne komunikacije, kada se filmovi i filmska kultura konzumiraju na razne načine, film nije više shvaćen i doživljen kao nekada, ali posebnu čar ima gledati ga ispod zvjezdanog neba, na miru, za opuštanje nakon napornog radnog dana ili pak uživanja na godišnjem odmoru. Svatko ima svoj doživljaj festivala, uspomenu, nekima je to jedan od rijetkih ljetnih izlazaka, drugima je to održavanje tradicije, trećima jedan u nizu izlazaka, neki biraju koji će film pogledati, a neki odgledaju sve od reda, samo za biti vani, uživati, družiti se.

Čini se da više nego u sadašnjosti, mnogi žive u prošlosti i u uspomenama što bijahu. Nekada. Negdje. U Areni.

Nezahvalno je, dakako, usporediti neka druga razdoblja i današnja, kada je film bio jedini i glavni oblik zabave, kada nije bilo drugih mogućnosti zabave i druženja s filmskom umjetnošću, kada su filmski glumci bili idoli, a ne kakve instagram i slične zvijezde, kada su se autogrami tražili na terasi nekada kultne Rivijere i kod Zlatnih stijena kojima je to bilo zlatno doba. A sada bi tim terasama trebala temeljita obnova.

Ljetno kino ima svoje posebne čari, a ove se godine nastavlja Cinema Classic na terasi pulskog Circola.