(Arhiva Glasa Istre)
Ljeto je počelo prije tjedan dana i kalendarski, a klimatološki traje već neko vrijeme. Uspomene na druga ljeta? Pulska ljeta? Najčešće su, kolektivno govoreći, a što su i naši sugrađani pokazali prije dvije godine, kada je Pulski filmski festival slavio svoj 70. rođendan, vezane uz ovaj festival, iščekivanje filmova, preskakivanje ograde, "kampiranje" s obiteljima na dekicama u Areni, čekajući projekciju, "loveći" autograme omiljenih glumaca, dok još nisu imali "Instač" i followere, na Zlatnim stijenama čije su terase tada imale zlatni sjaj i na nezaboravnoj terasi hotela Riviera, dok je još taj hotel imao svoj neponovljivi šarm. Sada čeka neka bolja vremena, kao i štošta drugo u Puli. I ne samo.
Počeci međunarodnog kazališnog festivala PUF. Predstave u najneuobičajenim mjestima, mjestima koja su potom, kroz vrijeme, dobila nove funkcije i značaje, a upravo ih je "Talijin hram" na neki način oblikovao i predodredio.
Ljetne gužve, kada bi velike skupine mladih, svi mladi iz nebodera ili velikih zgrada išli pješice prema Piramidi, ili oni još nešto mrvicu stariji, a znamo da godine nisu bitne, put Marelice.
Telefonske govornice kao "sažetak" ljetnih ljubavi, na širi način, poveznica prije followersa, spoj između onih koji su radili "sezonu" negdje i obitelji, kao i onih koji su radili "sezonu" tu i obitelji.
Skoro 40 godina aquagana na Verudeli, nekada novog turističkog naselja Punta Verudela na što se gledalo kao na luksuz, neponovljivi šarm malog kampa "na Ribarskoj", te druženje desetina obitelji - i tako čitav niz, na Stoji, ali i Lungomareu, u šumici. Po sistemu, malo kupanja, pa treba nešto i pojesti, i opet malo mora.
Neponovljivi gradski busevi-harmonika, koji bi u današnjoj prometnoj situaciji imali i previše izazova. Čekanje pravog sezonskog voća, kada nije bilo sve dostupno tijekom cijele godine, neovisno iz kojeg kraja svijeta. Autori portreta usred grada koji su imali puno više posla, jer nije bilo selfija. "Obična", zdrava, jednostavna morska i mesna hrana, bez da išta bude reducirano i dehidrirano, iako svaka čast svim masteršefovima i onima koji se osjećaju takvim. Živahnost i animacija na terasama. Svako lani bolje? Ili ne?