Gradska štorija Roberta Raucha

Granica

Ilustracija (Pexels)

Ilustracija (Pexels)


Naiskap je popila ostatak crnog vina, sasvim podignuvši čašu, do plafona.

"I, šta ćemo" pitala je i položila čašu za okrugli stol. Gotovo je rukom posegnula za torbicom, pa ipak odustala. Spremna, pomislio je. Usne su mu se same razvukle u značajni poluosmijeh. Primijetila je taj osmijeh, a on primijetio da je primijetila. Osjetio je da si mogu sve otvoreno reći.

"Ja sam ti u vezi", nije okolišao. Tek požalio zbog onog "ti". Kome je u vezi, njoj?

"Meni ti to ne smeta" i ona je bila direktna. Taj mu je odgovor bio otrcan, a ujedno i točno onaj kojeg je htio čuti. Da može pred njom rasprostrti onaj klasični: "Imam doma neko vino, pive".

Vlažno jugo uvuklo im se u jakne čim su izašli iz Sirene i skrenuli na rivu. Morile su ga misli dok su hodali prema Punti. Drage nema cijeli vikend, ali osjećat će njenu prisutnost u stanu. Promatrat će ga njen pulover na stolici, njena četkica za zube.

Nije mu dugo trebalo da, načet krivnjom, utone u letargiju - nju je vino dodatno raspričalo, njega je pivo uspavalo. Pred praznim je bocama odlučio biti uljudan, i dati joj izbor: "Ćeš ti na kauču ili krevetu". Promijeniti plahte ako odabere krevet, mehanički se podsjetio.

"Pa šta si me onda doveo", kazala je umjesto da odabere. Nije mogao a da ne pomisli: dobro mi je i rekla.

Ležali su u bračnom krevetu okrenuti jedan prema drugome. Kao i uvijek u ovakvim trenucima, razmišljao je gdje je granica. Proglasivši vlastitu ruku nevinom, dao se njom u potragu pod dekom. Najprije je pronašao njenu podlakticu, pa se nježno uspeo do koščatog golog ramena. Prstima se spustio niz njena glatka leđa kao niz tobogan, i ovdje istražio dvije skladne, udubljene jamice. Okružio prstom jedan madež. Raširio je prste i, otvorenim dlanom, uronio u njenu butinu kao u čvrstu smjesu. Smjelo se spuštao prema koljenu, smišljajući već put kojim će se vratiti gore. Njeno meko čipkasto rublje. Zavukao je ruku unutra. Vidio je kako naginje glavu unazad. Rastvorila je usta i izdahnula. Nadvio se nad njeno lice, stao blizu kao svećenik koji sluša samrtnu pokoru. Osjećao kako mu svojim dahom vlaži obraze. Pokušala ga je poljubiti, ali se odmaknuo.

Kao da je odmah zaspala iz inata. Blago zahrkala snom pravednice, slobodne osobe. On se dugo okretao u krevetu, poželio da je nema. Ustao je naprasno, poželivši prekinuti taj njen spokojni san, i teškim koracima otišao na zahod. Dugo je prao ruke, temeljito kao u prvo doba korone. I tek se tad pogledao u ogledao. Bio je zadovoljan onime što vidi. Nije ju prevario.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter