(Foto Grad Pula)
Od ove subote, ukoliko dakako vremenske (ne)prilike dozvole, ponovno se vraća manifestacija Dođi u park. Parkovi postaju prava pozornica kulture, glazbe, zbivanja, raznolikih događanja da privuku ljude, kao nekada.
Nekada su bili stalno mjesto dječje igre, radosti, dobrog raspoloženja, sada - kako koji, od cvjetanja prirode do opskurnih noćnih kutaka. Pozitivno je što se vraća život u parkove, hvalevrijedni su i svi projekti kućica za knjige u tim parkovima, svih nastupa, koncerata, a sve to pokazuje da se jedan grad, konkretno Pulu, može doživjeti i na drukčiji način.
Uz klasične ture po gradu - spomenici kulture kao biser grada i njihovu važnost te gradsku jezgru, bilo bi zanimljivo i obilaziti druge kvartove i specifičnosti, pa i prirodne ljepote. Dakako, vrlo je teško to realizirati kada turisti borave na par sati i kada je Pula tako bogata kulturno-povijesnom baštinom koja kazuje zanimljive, poučne, nadahnute drevne priče.
Predstavljanje Pule putem šetnica, plaža, od Lungomarea, trim-staze, đir preko Ferijalnog do Saccorgiane i Verudele za ljubitelje pješačkih tura, traženje najljepše plaže, od stijene ptica koji su možda golubovi, a možda i galebovi, u daljini, more i ja, pa sve do svih mogućih skrivenih kutaka, morske ljepote i plavetnila. Ili pak đir do Šijanske šume - doživjeti u proljeće ciklame, ili na jesen čitavu paletu raznih boja, šuštanje lišća poput kaleidoskopa mirisa, oblika i boja.
Lani je kolega novinar Silvio Forza imao iznimno nadahnuto predavanje/vodstvo kroz ovo groblje koje kazuje brojne priče iz raznih povijesnih razdoblja. Kada bi te spomen-ploče mogle pričati, rodio bi se tu niz zanimljivih i osebujnih priča, protagonista, likova i događaja. Vidjeti Barake, kao mjesto gdje je vrijeme stalo (dobro, tamo i uz malo »vježbe apneje«), utvrde, brda i doline, pa i onu žuljeva. Da je vremena, želja i mogućnosti.