Piše vanesa begić

Tko tamo padne, naći će ga prvi turisti. Negdje na proljeće

| Autor: Vanesa Begić
(Snimila Paola Brezac)

(Snimila Paola Brezac)


Ali, ipak, uvijek nešto fali. Tim bi se riječima najbolje i najkraće mogla sažeti jedna sasvim posebna noć u Puli krajem prošlog tjedna.

Naime, kao i svake godine, posljednjeg petka u siječnju održana je Noć muzeja, koja je ove godine bila posebno uspješna, vizualno dojmljiva, puna sadržaja, posjetitelja i održana u sjajnoj atmosferi.

No, kako su se požalili mnogi posjetitelji, te je noći gotovo sve u gradu bilo zatvoreno, vrlo je ograničen broj mjesta gdje se moglo nešto prigristi, a po gradu, osim posjetitelja koji su išli s jedne na drugu lokaciju Noći muzeja, sve prazno i zatvoreno. Gotovo pa sablasno.

»Nema turista, dani su kratki, prohladni, ugostiteljima se ne isplati raditi kada po gradu nema žive duše. Za koga da rade, imali bi samo troškove grijanja i ostalog, a i njima treba odmor, narintali su se«, reći će neki.

Drugi će pak konstatirati: »Pa koga da bude po gradu kad je sve zatvoreno, što će netko raditi u gradu, ako ne dolazi ciljano«. I tako, uzročno-posljedično, sve je povezano i svi čekaju bolje dane. Duže, s više sati sunca. Renesansu. U pravom i u prenesenom smislu.

Kada smo već kod prosvjetljenja, malo opreza kada se raznim strmim usponima ide prema Kaštelu i tom području. Ako tamo padnete, naći će vas prvi turisti, negdje na proljeće. No, nije sve tako crno. Noć muzeja bila je iznimno svijetla točka za početak ove godine. Sve pohvale. I čista petica.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter