JazzIstra Orchestra objavila je, mogli bismo reći konačno, prvi album nazvan "Musical Migrations" i to s originalnom glazbom riječkog multiinstrumentalista Zorana Majstorovića.

Album donosi šest skladbi u world music žanru što je publika mogla čuti uživo na koncertu na pulskom Kaštelu 2020. i potom u Rijeci. Na albumu su osim Majstorovića svirali trubači Darko Sedak-Benčić, Robert Mikuljan, Branko Sterpin i Roberto Bernaca, trombonisti Miron Hauser, Hrvoje Štefanić, Ivan Marincel i Matthew Anderson, saksofonisti Uglješa Novaković, Luka Vrbanec, Aljoša Mutić, Jovana Joka i Jurica Prodan, dok je flautu svirala Pave Kunjašić. Ritam sekcija su bili Carlos Fagin na klaviru, Bojan Skočilić na bas gitari i kontrabasu i Dušan Kranjc na bubnjevima.

- Cijela ideja o "Musical Migrations" nastala je na proljeće 2020. usporedno s početkom ove nesretne pandemije s kojom živimo već dvije godine. Budući da su tada svi koncerti i događanja bili otkazani, u narednih nekoliko mjeseci osmislio sam i skladao glazbu za novi projekt koji sam htio izvesti s velikim ansamblom, u ovom slučaju s jazz orkestrom. Pula i Rijeka su relativno blizu pa su neke stvari organizacijski mnogo jednostavnije, a i dobro poznajem gotovo sve glazbenike koji djeluju u sastavu JazzIstra Orchestra tako da sam se javio voditelju orkestra Branku Sterpinu i odlučili smo krenuti s projektom, kaže Majstorović.

U pravo vrijeme

- Koliko dugo se ideja za ovakav album, a prije toga za tematski koncert, kuhala u vama?

- Već duže vrijeme sam želio snimiti album svojih originalnih kompozicija i aranžmana s jazz orkestrom tako da je ova suradnja ispala baš pogođena i nekako u pravo vrijeme. Gotovo svi albumi koje sam kao vođa sastava snimio do sada, su u različitim formacijama. Od albuma na kojima sam sve instrumente odsvirao sam ("Waters And Deserts", 2014.), preko duo albuma s velikanima Johnom Stowellom ("Simple Game", 2015.) i Ivom Bittovim ("Ethnicities", 2019.), trio albuma s Reginaldom Vealom i Jimmyjem Weinsteinom ("Play Time", 2018.) i albuma sa svojim kvartetom i posebnim gostima Matijom Dedićem i Francescom Bearzattijem ("The Road To Skitacha", 2016.). To su sve albumi u manjim formacijama i nekako sam osjećao da mi je sljedeći izazov snimiti album s velikim ansamblom za koji bih skladao i aranžirao svu glazbu i tako je došlo do ove suradnje.

- Je li bilo prijedloga odnosno intervencija članova JazzIstre budući da se radi o vrlo iskusnim glazbenicima? Koliko su oni utjecali na ovo što je na kraju snimljeno?

- Cijeli proces je za mene bio zaista jako izazovan i zanimljiv. Probe smo održavali tjedan dana u Rojcu i naravno da je u tih tjedan dana bilo sugestija članova orkestra. Glazba koju sam pisao i aranžirao je zamišljena kao koncert za multiinstrumentalista i jazz orkestar, a budući da na "Musical Migrations" osim različitih tipova gitara sviram i šest različitih žičanih etno instrumenata (oud, saz, ukulele, mandolina, cigar-box gitara i kamal'n'goni) morao sam pažljivo aranžirati glazbu kako bi to što orkestar svira bilo kompatibilno sa svakim pojedinim instrumentom. Svaki od tih instrumenata ima svoj unikatni zvuk i karakter, svaki ima svoj timbar koji je autohton i evocira određenu glazbenu tradiciju i podneblje iz kojeg dolazi i svaki ima svoj štim i logiku sviranja. Sve to u velikoj mjeri utječe na spajanje tih instrumenata s ostalim, uvjetno rečeno poznatijim i konvencionalnijim instrumentima koje nalazimo primjerice u jazz orkestrima i tu treba biti dosta oprezan kod pisanja i aranžiranja. Ono što smo snimili je plod zajedničke suradnje i naravno da je svaki pojedini glazbenik utjecao na ono što je snimljeno, uvijek kada aranžiram pokušavam ostaviti što je više moguće prostora glazbenicima da daju svoj pečat kroz improvizirane dijelove i improvizirana sola.

Dobre vibracije i zdravo druženje

- Je li bio veći izazov ovo snimati u studiju ili izvoditi na koncertima?

- I jedno i drugo je izazovno na svoj način jer su ta dva sistema rada i izvođenja glazbe prilično različita. Ovaj program smo uživo izveli dva puta do sada na koncertima u Rijeci i Puli, ispred Exportdrva na Delti i na pulskom Kaštelu. Oba puta smo imali divan prijem publike i zaista veliki broj kolega glazbenika u publici što nam je svima bilo posebno drago. Koncert koji smo izveli u Rijeci je izveden kao dio službenog programa Rijeka 2020-Europska Prijestolnica Kulture, snimljen je i kasnije prikazan u emisiji "Vrijeme je za jazz" na trećem program HTV-a. Na snimanju albuma u studiju kod Alena Spade u Puli smo se također jako dobro zabavljali tako da definitivno mogu reći da je "Musical Migrations" začinjen s puno dobrih vibracija, optimizma i zdravog druženja jazz glazbenika.

- Je li vaš osobni interes za world music isključivo glazbeni ili je i privatni (npr. volite li putovati i jeste li posjetili te dijelove svijeta iz kojih glazba na albumu dolazi)?

- Mislim da je taj interes kombinacija ovoga što si naveo. Ja sam mnoge svoje etno instrumente koje sviram upravo i kupio na nekom od svojih putovanja i onda se zainteresirao za tradicionalnu glazbu područja iz kojeg svaki od tih instrumenata dolazi. Neke su mi donijeli prijatelji sa svojih putovanja, neke sam kupio online, ali uvijek bih istražio kako se taj instrument svira na što je moguće autohtoniji način i onda to nekako spojio s onim kako ja želim zvučati na tom instrumentu. Mislim da je ono što danas zovemo World Music postao nezaobilazan žanr i gotovo ne postoji neki popularniji stil glazbe koji ne crpi inspiraciju iz tradicionalne glazbe iz raznih dijelova svijeta.

- Je li to nešto o čemu se uči na fakultetu ili je to područje koje mora svaki školovani glazbenik individualno istražiti?

- U našoj zemlji imamo formalno obrazovanje kroz studij etnomuzikologije tako da postoji ta opcija, ali za nekog tko dolazi iz klasičnog ili jazz obrazovanja najčešće je to područje koje se mora individualno istraživati. Ja sam motivaciju za ta istraživanja najviše stekao kroz upoznavanje i usavršavanje tih petnaestak etno žičanih instrumenata koje sviram jer sam želio saznati što je moguće više o glazbi kulture iz koje dolaze.

- Od tih glazbenih svjetova kojima ste se ti i kolege iz JazzIstre pozabavili na albumu, koji vam je osobno najintrigantniji ili najizazovniji?

- Svaka pjesma na albumu ima svoj glazbeni svijet i svaki je na svoj način izazovan. Kulture kojima smo se bavili na "Musical Migrations" dolaze zaista iz najrazličitijih dijelova svijeta i bio je izazov to sve spojiti u jedan album. Spajati elemente istarske tradicionalne glazbe s drum'n'bassom, glazbu zapadne Afrike s američkim swingom, izvoditi flamenco na mandolini, spojiti glazbu Jamajke i Havaja s free jazzom, spojiti balkansko oro s imaginarnim balunom iz K(oro)mačna ili Mississippi delta blues i zvuk New Orleansa s Istrom i Balkanom je svakako zahtjevno, ali sam jako sretan kako to sve skupa zvuči sada kada je objavljeno. Jako mi je drago da su na "Musical Migrations" kao članovi JazzIstra Orchestra sudjelovali glazbenici iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Srbije, Argentine i SAD-a, glazbenici iz šest različitih zemalja koju su na neki način vezani za Istru. To u velikoj mjeri pridonosi multikulturalnosti cijelog projekta i spajanju različitih glazbenih svjetova.

- Koliko je i do koje mjere glazba univerzalna? To vas pitam kao glazbenika.

- Ono čemu težim i u čemu najviše uživam je spajanje prividno nespojivih kultura kroz glazbu. Svirati glazbu inspiriranu balkanskim glazbenim tradicijama na cigar-box gitari koja potječe s juga Sjeverne Amerike, skladati glazbu inspiriranu motivima sevdaha i onda to izvesti na havajskom ukuleleu ili svirati motive proizašle iz istarske ljestvice na turskom oudu, su neki od primjera onoga kako želim zvučati i što želim postići svojom glazbom. Duboko vjerujem da je glazba univerzalni jezik čovječanstva i prirode oko nas.

Glazbena interakcija s glazbenicima

- Jazz ima svoja pravila, dok ih tradicionalna glazba nema, barem ne pisana, koliko znam. Kako ste uspjeli spojiti ta dva svijeta?

- Magistrirao sam na jazz odjelu konzervatorija "Giuseppe Tartini" u Trstu tako da imam formalno jazz obrazovanje, a sve što sam naučio o tradicionalnim glazbama svijeta sam naučio samostalno iz razne literature. Ono što je definitivno zajednički nazivnik jazzu i tradicionalnoj glazbi je improvizacija, gotovo da ne postoji oblik tradicionalne glazbe koji u većoj ili manjoj mjeri ne posjeduje element improvizacije. Ako idemo glazbu istraživati stoljećima unatrag, otkrit ćemo da su neki naši pradavni preci prvi počeli upotrebljavati glas kao instrument, prvi razvukli kožu neke životinje preko drvenog obruča ili prvi izrezbarili komad drveta kako bi upuhavanjem zraka proizveli tonove. Sva glazba dolazi s istog izvora i pokušavam što je više moguće zbližiti razne kulture, glazbene tradicije i pravce.

- Zanimljivi su mi vaši izrazi lica dok svirate i potpuno se udubite na koncertima. Što zapravo proživljavate i kako uspijevate zadržati osjećaj kontakta s ostatkom benda i publike?

- Najčešće sviram zatvorenih očiju jer tako primam najmanje vanjskih informacija koje mi nisu potrebne dok sviram. Recimo da kad na koncertu zatvorim oči imam osjećaj da istovremeno još i više otvorim uši. Obožavam glazbenu interakciju s glazbenicima s kojima sviram i proživljavam svaku notu, a izrazi lica dolaze spontano. Postoje koncerti, kao što su bili ovi s JazzIstrom, kada moraš pratiti note jer 18 glazbenika svira istovremeno i sve mora biti usklađeno, ali već imam dovoljno iskustva da i na takvim koncertima zapamtim određene dijelove pjesama i sviram ih zatvorenih očiju. Mislim da je najveći razlog tomu što tako osjećam veću konekciju sa samim sobom, s glazbom i sa svemirom.

Istarska glazba je apsolutni unikat u svjetskim razmjerima

- Gdje je istarska glazba u tom kontekstu svjetske glazbe? Koliko je ona posebna, pitam i zato jer živite preko ruba istarskog poluotoka, moglo bi se reći da je možete sagledati s distance?

- Istarskoj tradicijskoj glazbi sam izložen odmalena jer sam sa svojom nonom i nonetom često boravio na Labinštini, odakle su porijeklom, i tada se mnogo sviralo, pjevalo i družilo. I danas jako često boravim u okolici Labina jer tamo imamo vikendicu, a u Istri imam puno familije. Istarska glazba je apsolutni unikat u svjetskim razmjerima i takav način pjevanja i sviranja ne postoji nigdje drugdje osim u Istri i na Kvarneru, a proučavao sam je najviše slušajući i preko razne literature koju srećom imamo. Budući da se radi o mikro-području ta glazba nažalost ne može steći svjetsku prepoznatljivost kakvu primjerice imaju brazilska, kubanska ili japanska glazba ali je po svojoj jedinstvenosti, po mom mišljenju, uz bok svim drugim svjetskim glazbenim tradicijama. Jako mi je bitno i to da je improvizacija uvelike prisutna u istarskoj tradicionalnoj glazbi i taj koncept je vrlo blizak jazz glazbi. Ja je ne sviram na glazbalima kao što su mih, sopela ili dvojnice na kojima ta glazba zvuči najautohtonije, ali volim koristiti njezine elemente u svojim skladbama.

Povezane vijesti

• Nastupaju Matija Dedić i Zoran Majstorović
• Koncertna večer dvojice virtuoza: NASTUPAJU ZORAN MAJSTOROVIĆ I VASKO ATANASOVSKI
• Kvartet Zorana Majstorovića u Parku Monte Zaro