ZADNJIH GODINA SE TERMIN #fakenews UVUKAO DUBOKO U NAŠE ŽIVOTE: Uz pomoć lažnih vijesti preko socijalnih mreža dogodile su se tektonske promjene u svijetu

Rezultirajući nivoi bezumlja dostižu rekordne vrijednosti, tako da se moramo pošteno oznojiti da uopće pronađemo vijest koja sadrži makar tragove istine, kažu Brano Jakubović i Vedran Mujagić * Prije više od godinu dana, došli smo na ideju da članove benda pokušamo zamijeniti robotima. Mi ćemo kući roštiljati i snimati pjesme, a oni nek' idu na turneje, kažu dečki iz Dubioze, koji za sljedeći album "bacaju parangal" prema Eminemu, Mladenu Grdoviću, Rolling Stonesima i Lidiji Bačić

Krenuli su 2003. iz, kako kažu, sumnjivog kutka svijeta znanog kao Bosna i Hercegovina, a svojom energičnom glazbenom mješavinom ska, punka, reggaea, electronike, hip-hopa i još koječega, britkim rimama i angažiranim tekstovima osvojili su svijet. Upravo su objavili novi album "#fakenews", na kojem se nalazi devet pjesama, te su za "Cross The Line" i "Take My Job Away" snimljeni i spotovi - no Dubioza Kolektiv ne miruju ni sekunde, pa su tako čim je objavljen album odmah krenuli na europsku turneju. Negdje između rasprodanih koncerata u Češkoj i na putu prema Velikoj Britaniji, gdje su jučer počeli svoj desetodnevni glazbeni "pohod", Brano Jakubović i Vedran Mujagić uspjeli su uloviti malo vremena da za "Glas Istre", na svoj britak, duhovit i kritički način progovore o svemu pomalo - o rahmetli Keithu Flintu, Brexitu, kako uvijek uspijevaju imati sjajne suradnje na albumima, o sushiju u lepinji s kajmakom i lukom… No, krenimo redom.

- Krenuli ste na turneju po Velikoj Britaniji? neizbježno je pitanje - kako komentirate Brexit?

- Kod nas postoji stara narodna izreka za čovjeka koji svojevoljno dođe u situaciju koja je gora od one u kojoj se nalazio ranije - takav lik je spao "s konja na magarca". To je ono što se njima desilo sa Brexitom - iz odlične pozicije članstva u EU, gdje su imali više privilegija i povlastica od svih ostalih članica Unije, su se doveli u poziciju potpune neizvjesnosti, a naredni period će pokazati koliko precizno su se upucali u koljeno. To je nešto što se desi kada društvo dopusti desnim populistima među političarima i mas-medijima koji ih podržavaju nekontrolirano širenje dezinformacija i lažnih vijesti.

Dovoljan broj ljudi je izmanipuliran da povjeruje u to da će se 350 milijuna funti tjedno umjesto u EU fondove slijevati u domaći zdravstveni sistem, o ponovnom osvajanju nezavisnosti, i u ostale mitove i legende o sretnijem životu i promjenama na bolje… Ti isti izmanipulirani ljudi će upravo biti ti koji će platiti najveću cijenu ovog kockanja i skontati da sve što pročitaju u medijima ili na oglasu zalijepljenom na autobus ne mora biti istina.

- Čim je objavljen album, intenzivno ste krenuli s koncertiranjem: koncerti u Češkoj, pa Velika Britanija? Čini mi se da vam je raspored koncerata za ovu godinu poprilično bukiran. Gdje vas publika sve može naći? Svirate i ove godine na Sea Star festivalu u Umagu, no hoće li biti još koji koncert u Istri?

- Koncertna promocija albuma #fakenews počela je 5. veljače u Češkoj, gdje su dva koncerta u Pragu i jedan u Brnu rasprodana mjesec dana unaprijed, a nakon toga i koncert u Moskvi. Dalje je na rasporedu deset datuma u Velikoj Britaniji i na kraju, također rasprodan, koncert u Amsterdamu. Koncertna godina je već skoro popunjena i bit će prilično zanimljivo i dinamično. Umaški Sea Star je prvi koncert u regiji koji ćemo svirati u 2020. godini.

Radujemo se povratku u Istru i festivalu na kojem smo prošli put imali odličan koncert. Poslije koncerta smo se u backstageu, uz akustične instrumente zarakijali sa Sandijem Bratonjom, Urbanovim basisitom. Članovi grupe The Prodigy su prolazili tuda, pa ih je zainteresiralo što se dešava. Za rahmetli Keith Flinta i ekipu smo tada odsvirali akustičnu verziju njihove pjesme "Medicine" u balkanskom maniru.

- Od 2003. godine svirali ste diljem svijeta i prešli tisuće kilometara. Postoji li neki grad ili zemlja gdje još niste svirali, a velika vam je želja tamo nastupiti?

- Japan nam je najveća neostvarena želja i zemlja gdje bi jako željeli svirati. Svake godine se pojavi neka kombinacija, ali nikako da se stvari poklope. A baš mi se jede frišak sushi u pola lepinje s lukom i kajmakom ovih dana.

- U "Cross the Line" surađujete s Manu Chaom. Kako je došlo do te suradnje? U pjesmu ste ubacili i "uzrečicu" meksičkih migranata - "We never crossed the border, the border crossed us". Kako komentirate migrantsku krizu?

- Suradnja s Manu Chao se desila na vrlo čudan način. Mi, naime, nismo ni znali da surađujemo s Manuom na toj pjesmi. Naš zajednički prijatelj je Manuu puštao naše demo snimke za novi album, kao da ovaj malo to čuje. Kada je krenuo demo za buduću pjesmu "Cross the Line", Manu je ubacio stick u računalo i prebacio sebi file. Par mjeseci kasnije, mi smo bili na turneji po Velikoj Britaniji. Kada sam se vratio u hotel poslije koncerta provjerio sam mail, a tamo su me čekale trake sa Manuovim vokalima za pjesmu s porukom da iskoristimo ako nam se sviđa. I tako sam prošle godine imao božićni poklon već u studenom. Mislim da je pjesma koju smo napisali, zajedno sa spotom koji je radio francuski umjetnik Mathieu Choinet, najbolji komentar na migrantsku krizu koji smo mogli dati.

- Album je poprilično poliglotski orijentiran - uz engleski, ima tu i stihova na francuskom, španjolskom? Znano je da imate cikluse albuma za domaće pa za inozemno tržište. Ciljate li ovim pjesmama i na neka druga govorna područja?

- Posljednjih nekoliko godina smo puno svirali u Španjolskoj i Francuskoj. Bio nam je izazov pokušati pisati na tim jezicima. Španjolski je puno lakši i ima sličnu logiku kao naš jezik i to nam dosta dobro ide. Brzo smo napisali tekst za pjesmu "Hoy Marijuana" jer tu tematiku dosta dobro razumijemo na svim jezicima. Može se reći da smo poligloti kada je u pitanju cannabis. Francuski jezik je jako težak, pa smo odlučili napraviti pjesmu o tome kako pokušavamo napisati tekst na francuskom uz pomoć Gooogle Translate prevoditelja.

- U spotu za pjesmu "Take My Job" imate i interesantnog aktera - robota Robbyja Megabytea. Čija je to bila ideja i tko je zaslužan za njegovu izradu? Hoćemo li vidjeti Robbyja Megabytea u još kakvoj epizodi?

- Prije više od godinu dana, došli smo na ideju da članove benda pokušamo zamijeniti robotima. Mi ćemo kući roštiljati i snimati pjesme, a oni nek' idu na turneje. Našli smo "open source" projekt, koji je na internetu podijelio francuski dizajner Gael Langevin. Stupili smo u kontakt sa studentima na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, koji su rade na našem projektu.

Robby je već trebao s nama ići na turneju, ali mu nisu dozvolili da prijeđe granicu zato što su u njemu ugrađeni kineski servo motori i dijelovi. Morao je ostati u Sarajevu u karanteni zbog histerije oko koronavirusa.

- Osim Manu Chaoa imate još suradnji na novom albumu. S obzirom da vaši gosti žive diljem svijeta, kako ste se uspjeli uhvatiti za suradnju i snimanje?

- Prvo napravimo spisak želja za potencijalne goste na albumu, nađemo njihove mail adrese i pošaljemo mail koji se do sada pokazao uspješnim u više od 65 posto slučajeva. U e-mailu naslovljenom sa "You won Grammy Award 2021!" se predstavimo kao budući dobitnici nagrada Grammy, Oskara za najbolji filmski song i ZAMP-ove nagrade za umjetnika godine i da sve što primatelj maila treba napraviti je da nam pošalje vokale za refren pjesme, a mi bi se pobrinuli za sve ostalo.

Na taj način smo na album namamili meksički bend Los de Abajo, Earl Sixteena iz Dreadzonea i francuski Soviet Supreme. Sistem smo kupili od eksperata koji su prethodno razvili "Nigerijski princ" i "Preminuli rođak" sistem internetskih prijevara. Za sljedeći album ćemo zabaciti parangal prema Eminemu, Mladenu Grdoviću, Rolling Stonesima i Lidiji Bačić.

- U Puli ste 2015. održali fantastičan koncert, a prošle godine ste sve digli na viši nivo i priredili pravi spektakl o kojem se i dalje priča. Kako uspijevate svaki put nadmašiti same sebe?

- Znam da će zvučati uvlakački, ali fakat oba puta je publika u pulskoj Areni nadmašila i sebe i nas. Mi smo samo svirali svoje i poneku tuđu pjesmu. Naravno, čitavu stvar dosta olakšava nadrealni ambijent Arene, kao i činjenica da nas je svojim nastupom pogurao i legendarni Sale Veruda, koji je prvo nastupio sa svojim bendom SAŠA 21, a kasnije nam i pomogao da odsviramo hit KUD Idijota "Ja sjećam se".

- Je li neki poseban događaj potaknuo naziv albuma, ili su pak #fakenews već debelo postali bolest današnjeg društva?

- Zadnjih godina se termin #fakenews (lažne vijesti) zaista uvukao duboko u naše živote. Uz pomoć lažnih vijesti preko socijalnih mreža desile su se tektonske promjene u svijetu. Direktni rezultati lažnih vijesti su pobjeda Trumpa na izborima u SAD-u, Brexit ludilo s karikaturom Borisom Johnsonom na čelu kolone, manipuliranje informacijama o migrantima itd. U našim krajevima primjena lažnih vijesti koje obavezno sadržavaju govor mržnje je već stara tradicija koja se danas samo preselila na internet gdje se mediji natječu koji će prenijeti lažniju vijest, a stranački botovi se u komentarima na te iste vijesti na raznim socijalnim mrežama i portalima međusobno sukobljavaju i hvataju za virtualne vratove. Rezultirajući nivoi bezumlja dostižu rekordne vrijednosti, tako da se moramo pošteno oznojiti da uopće pronađemo vijest koja sadrži makar tragove istine.

- Konstantno ste na turneji ili snimate - kako se opuštate i kako održavate kondiciju za izdržati takav tempo?

- Ni meni nije jasno. Iskreno, sumnjam na našeg menadžera. U zadnje vrijeme primijetio sam par puta da nam u piće ubacuje neke čudne kapi ljubičaste bolje. Pitao sam ga šta je to, a on uvijek odgovori da se ne sekiram i da samo sviram.