GLAZBENI DRAGULJI U ARENI

OMILJENA KLASIKA: Vrsni glazbenici i napokon ples u pulskom amfiteatru

| Autor: Vanesa BEGIĆ


Pulska publika, kao i gosti, željni su kvalitetnih događaja, a nakon korona-krize, distanciranja i svega što je činilo našu svakodnevicu u proteklih godinu i pol dana, želja za kvalitetnim događanjima jača je nego ikada.

Ne previše sparna ljetna noć bila je idealna za nastavak programa Ljetne klasike u Areni, festival Opere riječkog HNK-a, a na repertoaru je bila "Omiljena klasika" Riječkog simfonijskog orkestra pod ravnanjem njihova mladog, virtuoznog šefa-dirigenta Valetina Egela, koji se pokazao vrlo nadahnut i strastven.

(Snimio Dejan Štifanić)

Iz bogate riznice klasične glazbe, najprije je izvedena Dvorakova "Deveta simfonija", čija je zahtjevna, složena struktura došla do izražaja na najbolji mogući način zahvaljujući izvedbi ovih vrsnih glazbenika.

Raskoš instrumentalnih dionica na jednoj od najljepših prirodnih pozornica razlog je višeminutnim ovacijama, a oprostit ćemo i publici koja je, ponesena oduševljenjem zbog izvedbe, pljeskala i kada nije trebalo, odnosno između stavaka. Dakako, glazbenici su zaslužili aplauze za svaku notu jer kada se izvode djela velikana svjetske glazbe - a do slušateljeva uha stižu posredstvom vrsnih glazbenika, izniman doživljaj je zajamčen.

Počelo je Dvorakovo djelo sporim, adagio uvodom, gdje je potom, bržim tempom, izražena dinamika života u Velikoj jabuci. Beskrajna prostranstva prerija prikazana su drugim stavkom, gdje je sjetna melodija nadahnuta lamentacijom Hiawathe za preminulom ljubljenom Minnehahom, iz Longfellowog epa "Hiawathina pjesma". U ovome djelu dolazi do izražaja simbioza slavenske duše s originalnim narodnim napjevima američkih starosjedilaca.

(Snimio Dejan Štifanić)

Boje svih tih instrumenata koje su dočarale ove zahtjevne partiture, ostavile su poseban trag u ljetnoj noći glazbene čarolije.

Uslijedilo je vrlo poznato djelo "Rapsodija u plavom", poznata skladba za klavir i orkestar Georga Gershwina koja mu je još u ranoj mladosti donijela svjetsku slavu. Mnogi glazbeni kritičari navode da je upravo to djelo najpoznatiji primjer simfonijskog jazza. Za klavirom je bio mladi Viktor Čižić koji je svoj talent već potvrdio na brojnim koncertnim gostovanjima, festivalima i drugim glazbenim događanjima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Sam Gershwin je rekao da je "Rapsodiju" zamislio kao kaleidoskop Amerike, njene velike i brze preobrazbe, nacionalnog poleta, blueseva i njenih velegradskih ludosti.

Šećer na kraju bio je balet. Poznato je da je pulska publika, što je puno puta istaknuto, željna kvalitetnih baletnih uprizorenja, kojih je nekada u Areni bilo često, a posljednjih ih godina uopće nema.

(Snimio Dejan Štifanić)

Ovoga je puta izveden "Bolero", koji je bio u toj interpretaciji nešto između baleta i suvremenog sportskog plesa, bio je to naime balet/ples na trampolinima. Na "Bolero" su, u koreografiji poznatog grčkog koreografa Andonisa Foniadakisa, plesali članice i članovi riječkog Baleta: Marta Kanazir, Laura Orlić, Ksenija Krutova, Maria Mattaranz de las Heras, Soyoka Iwata, Michele Pastorini, Carlos Huerta Pardo i Nicola Prato.

Izvedba je bila vrlo dinamična i strastvena, puna energije i emocija, nešto posve novo po impostaciji.

Recimo i da je za ovu priliku pozornica bila s druge strane u odnosu na uobičajenu poziciju, a da je stepenište postao dio za plesnu točku, koja se, sudeći po ovacijama, iznimno svidjela publici.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater