Kako ispisati neizrecivo?
Nataša Medved: "Važno je pronaći neki novi jezik koji će nadići nasilni binarizam zapadne civilizacije"
(Giardini 2)
Sinoć je u pulskom Klubu-knjižari Giardini 2 održano treće izdanje Kluba u klubu – čitateljskog kružoka Giardini 2 u kojem se vodio razgovor o "Knjizi krvi", tek objavljenom romanu u nakladi OceanMore, a koji potpisuje Kim de l'Horizon, prva nebinarna osoba koja je ovjenčana Njemačkom književnom nagradu. Kroz razgovor s gošćom, prevoditeljicom i urednicom Natašom Medved, publika je imala ekskluzivnu priliku upoznati se s procesom nastanka hrvatskog prijevoda romana iz prve ruke – od iznalaženja novih načina reprezentacije nebinarne osobe u iznimno rodno obilježenom jeziku, do istraživanja već postojećih jezičnih registara u konstantnoj mijeni, poput queer slenga, i stvaranja sasvim novih – pastiša hrvatskih dijalekata – a da bi se stvorila hrvatska inačica "ecriture fluid", eksperimentalnog, fluidnog pisma osmišljenog u vidu novog stadija "ecriture feminine" (ženskog pisma).
Povela se se diskusija o granicama i mogućnostima (materinjeg) jezika, odnosu jezika i tijela, dinamici sjećanja i zaborava, otkrivanju zaboravljenih znanja i osvještavanju naslijeđa. Značaj i višestruka značenja jezika u romanu, koji je istovremeno određen kao sveobuhvatni horizont smisla koji nas ukotvljuje u unaprijed određene rodne i klasne obrasce, ali i kao tečnost koja omogućuje ispisivanje neuklopljenih obličja, odnosno tijela koja izazivaju i razobličuju same (nasilne) postavke takvog horizonta smisla, Nataša Medved je pojasnila sljedećim riječima:
"Kim de l'Horizon ispisuje roman u kojem je jezik propusan, probija, prelazi, potkopava, razbija granice na sve moguće načine, pa i autorefleksijom, razotkrivajući nasilne kodove koje nam jezik nameće, a koji izbijaju iz nas unatoč našoj obrazovanosti ili osviještenosti. Na taj način nam pokazuje kako je važno pronaći neki novi jezik koji će nadići nasilni binarizam zapadne civilizacije."
"Što je ispripovjedivo, što je neispripovjedivo? To iskustvo tjelesnog, tjelesno nasilje je neispripovjedivo. To je pitanje traume. Utoliko je Knjiga krvi izvedba iskaza o nemogućnosti pripovijedanja, zato jer nemamo jezik, jer je to tijelo otpojeno od jezika." , povjesničarka umjetnosti i teoretičarka Leonida Kovač, jedna od sudionica čitateljskog kružoka, dotaknula se pitanja neizrecivosti traume, koje izvire na presijeku glavnih nodalnih točaka romana - jezika i tijela.
Pitanje prijenosa sjećanja i zaboravljenih znanja otvoreno na čitateljskom kružoku bit će u fokusu novog programa Kluba-knjižare Giardini 2 pod nazivom Bocni me nježno koji će se održati u četvrtak, 7. svibnja u 19.00 sati. Bocni me nježno program je zamišljen kao suvremena verzija nekadašnjih "sijela" unutar kojih dolazi do dijeljenja znanja i iskustava među članovima i članicama Kluba, kao i razgovora o "bockavim", prešućivanim, temama u sigurnom okruženju. Kroz radionicu heklanja umjetnice Hane Kolić i razgovor o projektu "1758" umjetnice Cosme, posvećenom generacijskom prijenosu znanja sa žene na ženu, sudionici i sudionice će upoznati više umjetničkih modaliteta (re)kreacije naslijeđa.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
