OBOŽAVA ISTRU

MARIO ROTH, pjevač grupe Vigor: Obožavam ljude u Istri jer su otvoreni, srdačni, pristupačni. Takva je i cijela Istra. A PUBLIKA U ISTRI JE POSEBNA

Puno radimo u studiju, snimamo nove pjesme, dakle, bez obzira na trenutnu situaciju i dalje smo vrlo kreativni, kaže Roth

| Autor: Ružica KORACA
Mario Roth na jednom od koncerata Vigora

Mario Roth na jednom od koncerata Vigora


Pjevač grupe Vigor Mario Roth veliki je ljubitelj Istre, a premda su sada za sve pjevače teška, pandemijska vremena, veli da je i dalje jako zauzet.

Bila je to prigoda da porazgovaramo s njim o njegovom stvaralaštvu i planovima za budućnost.

- Puno radimo u studiju, snimamo nove pjesme, dakle, bez obzira na trenutnu situaciju i dalje smo vrlo kreativni. Nismo stali ni s čim, osim što nema koncerata, ali ovaj poziv je takav. Iako ne nastupamo na pozornici i premda nismo na putu i dalje marljivo radimo. Naša publika je od nas zaslužila, ali isto tako i očekuje da im kroz pjesmu pružimo barem mali kutak sreće i pozitive u gdje mogu zaviriti dok je oko nas situacija itekako loša. Jako je bitno u lošim vremenima ostati pozitivan, odnosno imati takav mindset u glavi i ne prepustiti se tom lošem da utječe na naš život i našu energiju.

Govoreći pak o nagradama navodi "nagrade znače, naravno, ipak, najznačajnija je upravo publika koja vas prati i sluša. Kod nas je sve u zadnjih nekoliko godina doživjelo totalnu devalvaciju. Danas se nagrade dijele šakom i kapom. Imate situaciju da se nagrade dijele onima koji nemaju publiku, a samim tim ni koncerata, ali im se pjesme danonoćno vrte jer su tako odlučili glazbeni urednici. Pjevač, odnosno izvođač koji nema publiku, nema ni pokriće za neke nagrade. Uzalud vam sto nagrada i priznanja ako publika ne kupuje karte za vaše koncerte. To vam je isto kao da ste na tržište plasirali nekakav proizvod, a nitko taj proizvod ne kupuje niti konzumira. Svatko tko se bavi ovim pozivom želi da njegovo stvaralaštvo pronađe put do slušatelja, dakle, da se konzumira, da dotakne. Mogu vas glazbeni urednici vrtjeti na radiju sto puta na dan, ali ako je vaš kalendar prazan i sjedite doma čitavo vrijeme, znači da to što radite i stvarate, nije pronašlo put do ničijeg srca i duše. Zato je najvrjednija nagrada puni poslovni kalendar, dakle, puni koncerti. Sve ostalo je fatamorgana.

Navodi i da dobro surađuje s raznim glazbenicima te da mu najviše nedostaju koncerti.

- U razdoblju od 2013. pa do 2019. radili smo tri koncerta tjedno. Po ljeti i do pet koncerata zaredom. Dođeš doma na dan, dva, malo se resetiraš i odmah nastavljaš dalje. To je poziv koji iziskuje puno odricanja jer si stalno na putu i jednostavno većina privatnih stvari itekako trpi. Kada radite u nekoj firmi, imate godišnji odmor, slobodne blagdane i praznike. Ovdje to ne postoji. Mi osam godina nismo znali što je to božićni ili uskršnji obiteljski ručak. Ali kada kreneš u ovo, onda već u samom startu moraš tako posložiti stvari u glavi. Mi smo ih posložili i nikad se nismo žalili. Puno samo radili, ali čovjek koji puno radi i ostvari nešto u svome životu. Ne možeš očekivati da ćeš imati sve, a sjediš doma u naslonjaču i gledaš u strop. Pravi rezultati dolaze kad puno i predano radiš. Nedostaje nam naša publika, beskrajno. To je jedna posebna sinergija jer kolikogod ponekad bili umorni, bolesni i iscrpljeni, publika ti daje toliko dobre vibre i energije, da zaboraviš da imaš temperaturu, zamor glasnica i da nisi spavao tri dana kako treba. Publiku to ne zanima. Ona želi da im daš najboljeg sebe jer oni to itekako daju i nama. Koliko se samo puta dogodilo da od zamora nisam mogao pjevati jer se glasnice nisu dovoljno odmorile, odnosno naspavale. Znao sam reći menadžeru da neću moći pjevati i četvrti dan zaredom. No, onda se popneš na tu pozornicu, vidiš ta sretna i nasmiješena lica i samo se u tebi nešto prelomi i odjednom propjevaš. Treba čuvati svoje zdravlje jer bez njega ništa ne vrijedi, ali je život toliko kratak da od njega treba uzeti sve. Maksimalno. Pogotovo kad imaš još uvijek ovako "mlade" godine na svojim leđima. Dok te zdravlje služi, samo gas i jedva čekam da se život vrati u normalu jer smo se dovoljno odmarali od koncerata i puta i opet smo u punoj snazi, navodi.

Govoreći o Istri, napominje da Istru naprosto obožava.

- Obožavam ljude jer su otvoreni, srdačni, pristupačni. Topli. Takva je i cijela Istra. Od obale pa do unutrašnjosti. Obožavam prirodu jer me ona odmara, a Istra je prepuna prelijepih pejzaža i zaista svaki puta kada dođem, doživim jednu vrstu preobrazbe. Nađem mir. Publika u Istri je posebna. Puno smo koncerata održali tamo. I uvijek je bilo krcato. To su stvari koje kao čovjek izrazito cijenim i upravo iz tog razloga Istri se i privatno vrlo često vraćam. To je moja zahvalnost, veli.

Što se tiče najdražeg mjesta u Istri, izdvaja Grožnjan.

- Taj me gradić izuo iz cipela. Ali doslovno. Te uske uličice, ta pročelja, te boje, mirisi cvijeća na prozorima... Nešto posebno. Ima dušu, ima svoju priču. Puno putujem po svijetu i vidim svega i svačega, ali mjesto poput Grožnjana nisam nigdje vidio. To ima samo kod nas. Jeo sam zaista u puno restorana, probao sam svega i svačega u Istri i zaista ne bih mogao izdvojiti jedan, jer bih ogriješio dušu da neki izostavim. Kadgod dođem u Istru, obavezno jedem tartufe. Obožavam ih u svim kombinacijama.

Na naše pitanje kako će održati koncert, a da ne poljubi dame iz prvih redova odgovara: "Dok to ne bude bilo moguće, neće biti niti koncerata (smijeh). Dame su naša najbrojnija publika i prema njima se kao gospodin moraš i odnositi. Mi muškarci često zaboravljamo da su nas žene rodile i odgojile. Prema svakoj ženi se moraš odnositi kao što se odnosiš prema svojoj majci. S velikim respektom. Ako to ne čini, onda i nisi muškarac".

Navodi i da uskoro izlazi nova pjesma i novi spot. Okupili su izvrsnu ekipu autora oko sebe, pa novu pjesmu zajednički autorski potpisuju Denis Dumančić i Fayo, dok je za aranžman i produkciju zadužen Boris Đurđević iz Colonie. Radi se o potpuno drugačijem zvuku nego što su to radili do sada.

- Surađujemo zaista sa svima. Najbitnija je pjesma, a ne tko ju je napisao. Znam koliko je put do uspjeha trnovit i koliko smo se sami borili za ovo danas što imamo. Toliko je novih i mladih autora za koje nitko nije čuo, a pišu takve predivne melodije i stihove. Živimo u eri interneta. Prije su se spotovi snimali za televiziju, a danas se spotovi snimaju za platforme na internetu. Svijet se mijenja pa tako i svijet glazbe, diskografija. Nekada se uspjeh mjerio brojem prodanih ploča, kaseta, CD-a. Danas se to svelo na broj pregleda, odnosno klikova. Moramo ići ukorak s vremenom i tehnologijom. To je potpuno normalno. Ne čekam novo normalno, već jedva čekam staro normalno. Ovaj svijet je doživio i gorih stvari od trenutne, a civilizacija je preživjela pa ćemo preživjeti i ovo. Trenutno smo svi u fizičkoj distanci, ne socijalnoj. To je potpuno krivi izraz. Čovjek ne može bez dodira, čovjek ne može bez zagrljaja, poljupca, rukovanja. Na taj način iskazujemo svoju privrženost i emociju. To je u nama, potpuno je prirodno i to se ne može iščupati iz nas. Moramo samo naučiti biti strpljivi i prilagodljivi trenutnoj situaciji. Sve je u životu prolazno, pa je tako i ovo. Preživjeli smo i puno gore situacije i događaje, zaključuje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater