ROBERT BOŠKOVIĆ
Kao redatelj moram pokazati publici da i u strašno teškim libretima može postojati nada, PRAVA LJUBAV I SVJETLO NA KRAJU TUNELA
Opera "Trubadur" u kamenolomu na festivalu bit će "podebljana" dodatnim snagama iz Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku gdje smo u pregovorima da alpinisti dodatno naprave spektakl sa svojim vještinama, kao i da se na sceni pojave pravi konji, a u kazališnim radionicama izrađuju se metalne posude u kojima će biti zapaljena vatra. Dodali smo scene 3D mappinga i vizualnih efekata te sam siguran da ovaj prostor nije doživio ono što mi pripremamo
Na ovogodišnjem festivalu Rocks& Stars @ Cave Romane 7. srpnja na impresivnoj pozornici u vinkuranskom kamenolomu bit će uprizorena Verdijeva opera "Trubadur" (Il trovatore) iz produkcije Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka. Režiju opere, uz sudjelovanje više od 160 članova osječkog HNK-a, koja će u Vinkuranu doživjeti ambijentalnu premijeru, potpisuje Robert Bošković, dok će opernim ansamblom i orkestrom ravnati maestro Filip Pavišić. Ususret ovom glazbeno-scenskom spektaklu razgovarali smo s Robertom Boškovićem.
- Specifičnost ovog uprizorenja bit će u činjenici da iz zatvorenog prostora opera seli na otvorenu pozornicu impresivnog prostora rimskog kamenoloma Cave Romane. Hoće li to biti problem ili izazov? Što očekuje publiku u Vinkuranu?
- Nije čest slučaj da opere gostuju na drugim pozornicama, a također nije često da opere koje su režirane za kazalište izlaze van. Kada sam sa svojom autorskom ekipom, Vesnom Režić, scenografkinjom, Vesnom Kolarec, dizajnericom svjetla, intendanticom gospođom Draženom Vrselja, poslovnom ravnateljicom Dinom, ravnateljem i dirigentom opere "Trubadur" Filipom Pavišićem, producentom opere Damirom Šenkom, tehničkim direktorom Davorom Molnarom, prvi put došao u Cave Romane, shvatili smo da opera "Trubadur" savršeno može "leći" u prostor kamenoloma. Opera "Trubadur" Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku ponešto će biti promijenjena jer kada operu postavljate u tako predivnom prostoru, ona postaje ambijentalna opera. Već krajem mjeseca ponovno počinju probe u Osijeku da bi se prilagodila novom prostoru akustici i kamenu. Opera "Trubadur" u kamenolomu na festivalu bit će "podebljana" dodatnim snagama iz Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku gdje smo u pregovorima da alpinisti dodatno naprave spektakl sa svojim vještinama, kao i da se na sceni pojave pravi konji. U kazališnim radionicama izrađuju se metalne posude u kojima će biti zapaljena vatra. Dodali smo scene 3D mappinga i vizualnih efekata te sam siguran da ovaj prostor nije doživio ono što mi pripremamo.
- Široj ste publici poznati kao glumac. Kada i kako je Robert Bošković glumac postao redatelj?
- Istina je da me hrvatska publika poznaje kao glumca, ali prije sedam godina počeo sam režirati opere, operete, mjuzikle. Mogu reći da sam se prebacio na režiranje glazbenih predstava. Kada me pitaju što mi više paše gluma ili režija, teško je odgovoriti jer kao glumac ostvario sam se u mnogim ulogama i radio s velikim redateljima, a kao redatelj glazbenih predstava prenosim svoje iskustvo i znanje koje sam naučio od njih. Imam veliku sreću da mnogo režiram te da mi nude velike i snažne predstave. Svaki put u svakom kazalištu opravdam to što su me pozvali svojim radom i predstavama koje svaki put budu izuzetno uspješne.
- Operna režija je iznimno zahtjevan, kompleksan posao. U kojoj mjeri su Vam u redateljskom vodstvu "Trubadura" koristili glumačko iskustvo i senzibilitet?
- Režija glazbenih predstava kao što su opera, opereta, mjuzikl su iznimno zahtjevan, kompleksan posao gdje redatelj mora poznavati glazbu, ples, glumu. Uvijek režiram kao glumac- redatelj, a ne samo redatelj. Samo je dobro to što sam glumac te mogu puno više pomoći glumcima, pjevačima sa svojim glumačkim iskustvom, ali u drugu ruku nitko ne može reći da nešto nije moguće jer znam kao glumac što je biti na sceni. Ispostavilo se kao idealna kombinacija tako i dobitna da kao glumac i redatelj režiram tako velike predstave. Volim biti redatelj koji spaja dramsku scenu i situaciju u glazbenim frazama i činovima.
- "Trubadur" prati dvije priče: ljubavne zavrzlame trojca - trubadura Manrica, grofa Lune i dvorske dame Leonore - te osvetu Ciganke Azucene u ime ubijene majke. Gotovo da je riječ o srazu "prasapunice" i tragedije? Koliko je Vaš "Trubadur" aktualan danas?
- Verdijev "Trubadur" mi je kao ishodište trajna fascinacija. Prvi susret s "Trubadurom" imao sam još kao dvanaestogodišnji dječak i od tada sam, čuvši Coro di Zingari, trajno opčinjen i "Trubadurom" i Verdijem, autorom čije mi je djelo režirati iznimna čast i velika odgovornost. Radnja Trubadura odvija se u španjolskoj pokrajini Aragon u 15. stoljeću te dočarava njen snažan misticizam, žestoke temperamente i uskovitlane strasti protkane glazbom čudesne ljepote, divlje energije i vokalnih dionica ispunjenih plamtećim osjećajima. Zaplet se temelji na suparništvu grofa od Lune i pobunjenika Manrica koji se natječu u pridobivanju naklonosti plemkinje Leonore. Glavni pokretački elementi opere su romantična ljubav, ljubomora i osvetoljubivost. Opera je iznimno tragična, što dodatno pojačava njen mračni i tajanstveni romantizam. Temelj moje režije i uplitanja u dramaturgiju je odnos Azucene prema majci, odnosno nit koju Azucena teško prekida s pokojnom majkom, oživljavajući je kao neku vrstu zemaljskog duha. Njihova povezanost utječe na cijelu radnju opere, pa je priča o njima prikazana putem mappinga i holograma, koji operi utiskuju snažan, čak spektakularan vizualni dojam. Libreto je nastao po istoimenoj drami slavnog španjolskog romantičara Gutierreza. Problemi koji su nastajali prilikom izrade libreta uglavnom su se sastojali u Verdijevom nastojanju da zadrži i očuva svu zamršenost priče. Autorski tim "Trubadura" prvi put u to vrijeme u operu dovodi romsku manjinu prikazujući sam čin njihova hapšenja te odvođenja u tamnicu grofa Lune, a budući da kroz cijelu operu pratimo njihovu sudbinu, to me navelo da produbim režiju romskog ugnjetavanja i mučenja. Nadalje, radnju opere zgusnuo sam u samo 48 sati te tako sve scene povezao da se međusobno pretapaju. Time sam dobio bržu protočnost likova i priliku da pojačam odnose Manrica i Leonore, Azucene i njene majke, kao i svih likova što sukcesivno promiču kroz sva četiri čina, od kojih mnogi svoje odnose snažne fizičke privlačnosti brkaju s pravom i istinskom ljubavlju.
"Mi vendica!!" glavni je Azucenin motiv, ali ujedno i glavni motiv opere koji natkriljuje sva zbivanja. On pomaže da razradimo sve likove i radnju, jer Manrica vidimo kao jednog mladog i preponosnog mladića, Leonoru kao naivnu i zaljubljenu plemkinju, grofa Lunu kao osvetoljubivog i psiho-labilnog, ali sve na kraju izmanipulira Azucena kojoj su oni tek lutke na koncu da bi osvetila svoju majku. A činjenicom da su svi protagonisti ove opere opsjednuti prošlošću i nitko od njih nije u stanju oprostiti, oni manipulaciji samo pridonose i proizvode nove smrti.
Verdi piše jednoj prijateljici: "Ljudi kažu da je opera pretužna, i da je u njoj previše smrti. Ali smrt je sve što postoji u životu. Što drugo sadrži život?" Greške koje likovi u operi rade i posljedice koje takve radnju uzrokuju, vidljive su i danas, u našem vremenu. Zato bih volio kad bi se publika nakon opere zapitala koliko uopće jedni druge slušamo i volimo, iskreno i do kraja?
Trudeći se da uz pomoć genijalne Verdijeve glazbene misli zađem u najskrovitije kutke ljudske duše i raspoloživim redateljskim sredstvima izrazim sve dvojbe, strahove i unutarnje sukobe od kojih je sazdan čovjek, što mi preostaje nego nadati se da će ta verdijanska iskra zahvatiti pa i zapaliti svih: jednako soliste kao i ansamble, sav zbor, cijeli orkestar i naravno vas, publiku, kao suca i sudionika svake potrage za glazbeno-scenskim vrhuncima.
- Poznato je da ste umjetnik iznimno osjetljiv na "druge", izopćene, potlačene, manjine… Prema najavama u "Trubaduru" na sceni promišljate i sudbinu izbjeglica i izbjegličkog egzodusa?
- Hvala Vam na ovom pitanju. Libreto opere "Trubadur" je jako zamršen i kompliciran, i točno je da sam redateljski pokazao sudbinu i izbjeglički život jednog romskog naroda te sam ubacio u operu glumačke scene gdje vidimo što se događa s romskim narodom koji je zarobljen. Vidimo da likovi iz opere kao što je Leonora spašavaju djecu mlade Rome. Dvorske dame i časne sestre pokušavaju kraj vojnika mlade ljude izvući iz zatvora gdje sam lik Trubadura pokazuje koliko je velik čovjek i snažan kada on sam spašava svoju majku i svoje prijatelje. Također u operi vidimo lik Leonore koja se zaređuje za časnu sestru, a uz pomoć fratara sa Svetog duha dobio sam informacije kako i na koji način se to radi. Mislim da kao redatelj moram pokazati publici da i u strašno teškim libretima može postojati nada, prava ljubav i svjetlo na kraju tunela.
- Koliko je izvedbi predstava imala do sada. Kakvi su odjeci?
- Opera "Trubadur" u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku igra već godinu i pol dana svaki mjesec. Svaki put kada se puste karte za ovu operu u dan dva su rasprodane. Moja režija "Trubadura" već je doživjela novu premijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu te će za godinu dana doživjeti još jednu premijeru u Slovenskom narodnom gledališču u Ljubljani. Kažu u kazalištu da je usmena predaja ili usmeni marketing publike najbolji način da se predstava proda i da živi dalje. Ono što smo mi kao kazalište čuli su samo riječi hvale u Osijeku i u Splitu, a doživio sam predivno iskustvo da je jedan gledatelj iz kazališta intendantici poslao pismo zahvale da nikada u životu nije vidio i osjetio bolju predstavu iako već par desetljeća dolazi u kazalište. Kada sam to doživio, rekao sam "To je pravi put kojim moram nastaviti". Poštujući sve ljude u kazalištu, poštujući sve ljude na pozornici i oko nje, a predstave raditi za publiku, a ne za kritiku.
- Možete li nam predstaviti Vaš ansambl?
- Ansambl opere "Trubadur" čini jako puno ljudi, solisti, zbor, plesači, glumci, orkestar, te mnogo ljudi iza scene koji ne vidimo, a iznimno su bitni na realizaciju ovako zahtjevnog projekta. Solisti odnosno protagonisti opere "Trubadur" Dragana Radaković, Irena Parlov i Domagoj Dorotić su divni, veliki umjetnici i imao sam samo sreću i zadovoljstvo raditi s njima. Svaki od njih je sa svojom emocijom i talentom doprinio predstavi. Tu su naravno i dirigent Filip Pavišić, scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Duška Nešić Dražić, koreograf Vuk Ognjenović, koreograf za borbe i mačevanje Lovro Buva, Matej Bodrušić za hologram i projekcije, Vesna Kolarec, dizajenerica svjetla… ne uspijevam ih sve nabrojati ali su svi redom iznimni profesionalci i fantastični ljudi.
Bogat umjetnički životopis
Robert Bošković, kazališni redatelj i glumac rođen je u Dubrovniku gdje završava osnovnu i srednju školu. Kao dječak od samo devet godina glumi u svom rodnom gradu u predstavi "Mirisi, zlato i tamjan" u režiji Marina Carića te je od tada do danas glumio u brojnim hrvatskim kazalištima.
Godine 1996. upisao je Akademiju dramske umjetnosti te već na drugoj godini studija producira predstavu u KMD-Dubrovnik "Mjesec nad slanim vodama". Iste godine počinje raditi na Dubrovačkim ljetnim igrama. Diplomirao je 2000. godine te magistrirao kazališnu režiju, a između ostalih izdvajaju se njegove režije opere "Cosi Fan Tutte" W. A. Mozarta na Dubrovačkim ljetnim igrama, "Fortunu pišu Ženom" u HNK Zadar, mjuzikla "Uskrsli" u Kazalištu Komedija, opere "Don Giovanni" W. A. Mozarta u HNK Osijek, praizvedba hrvatskog mjuzikla "Legenda Ružice grada" u kazalištu Komedija, "Život za život" u HNK Zagreb….
Svoju profesionalnu karijeru započinje u kazalištu Komedija u mjuziklu „Isus Krist Superstar“ u režiji Vlade Štefančića u solističkoj ulozi Petra. Potom je u kazalištu Komedija glumio u mnogim predstavama, mjuziklima, operetama. U kazalištu Trešnja tijekom pet godina ostvario je glavne uloge u više od deset predstava. Kao glumac/redatelj ostvario je i brojne uloge u zagrebačkom Gradskom kazalištu Žar ptica. Od 2008. do 2010. vodio je svoje privatno kazalište i režirao tri predstave "Cipelica lutalica", "Lažeš Melita" i "Božićna Želja". Filmski debi ostvario je u filmu Lukasa Nole „Nebo sateliti“, a glumio je u brojnim filmovima i televizijskim serijama. Dobitnik je više kazališnih nagrada.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
