Još Backstage Live Pula ni propala, još se jazz, i to onaj svjetskog predznaka, drži na pozornici Istarskog narodnog kazališta što je pokazalo i otvorenje sedmog izdanja spomenutog festivala i to s Danny Grissett Triom.

Njegov put

Trio se odmah pokazao vrlo uigranim, preciznim i brzim i nije trebalo dugo da glazbenici publiku uvuču u svoj mali svijet glazbenog "putopisa" odnosno hvaljenog "Traveloguea", novog albuma kojeg su predstavili u zaokruženom repertoaru nastupa koji je započeo s prvom i završio s posljednjom pjesmom s albuma. Zanimljivo, izostala je skladba "Here’s that rainy day" koja bi pasala toj kišnoj pulskoj noći, no ovo je svejedno bio idealan koncert za kraj tog kišnog dana, prilično relaksirajući i taman toliko sjetan i dovoljno nabijen energijom da ne postane depresivan.

(Snimio Davor Hrvoj)

Naravno da će trio u kojem pored Grissetta za klavirom nastupaju i Vladimir Kostadinović za bubnjevima dok se kontrabasa znalački drži Josh Ginsburg pokazati i svoju blažu stranu, ali za početak odlično funkcionira u brzoj "Wonder Wander" koja je inspirirana Grissettovim običajem da bez nekog određenog cilja šeće mjestima u koje prvi put dođe. Vjerujem da bi se ljubitelji šetnji koji se oslanjaju isključivo na svoj unutarnji GPS (ako još ima takvih) mogli lako naći u ritmu i cjelokupnoj dinamici ove pjesme koja zvuči prilično optimistično jer, s obzirom na temu, kako bi i drukčije. To je taj osjećaj slobode i prilika da si sami izaberu put kojim žele ići. Grissett se na tom put uglavnom držao utvrđene set liste, ali to je bio njegov put. Uz skladbe posvećene putu i putovanjima prošao je pored spomenika i naklonio se velikanima poput Dukea Ellingtona, Mulgrewa Millera ili Leonarda Bernsteina. Upravo je Bernsteinova "Some other time" meni bio najdraži trenutak koncerta. Fenomenalna balada koja u Grissettovoj osjećajnoj obradi dobiva novu dimenziju (je li zapravo pretjerano reći da zvuči bolje?), zato što joj nikako ne nedostaje vokal iz originala i odlično se uklopila u ambijent pulskog kazališta koji je impresionirao Grissetta.

Osjećaj ugode

Grissetta, ljubitelja putovanja, kuhanja, fotografije i društvenih mreža dojmila se i Pula u koju je došao prvi put. Umjesto da standardno hvali hranu i ljepote grada koje su ovaj put ostale možda malo zasjenjene sivilom kišnih oblaka, istaknuo je nešto drugo, a to je sposobnost, kako kaže, ovdašnjih ljudi da učine da se onaj tko je ovdje prvi put osjeća dobrodošlim. Tim ljudima odnosno publici u velikoj dvorani INK-a posvetio je pjesmu "The people in the city" jer, kako kaže, ljudi su srce grada. Od "Long way home" na početku do "Spin cycle" s kojom je zatvorio službeni dio, Grissett i prijatelji uljuljkali su publiku u osjećaj ugode, no imali su još jedan više nego zanimljiv adut koji su ostavili za bis. Prvi put su, naime, izveli skladbu na brzinu je nazvavši "Untitled melody for peace", a radi se o pjesmi nastaloj tek tri dana prije i nadahnutoj nečim što Grissetta prilično tišti, a to je da se bliži kraj svijetu razumijevanja, tolerancije i međusobnog uvažavanja pa je stvorio ovu jednu angažiranu "Neimenovanu melodiju za mir". Pula je imala čast da je čuje prva na koncertu jer radi se o zbilja sjajnoj kompoziciji, vrlo prijemčivoj i dovoljno grandioznoj koja bi svoj put lako mogla naći i izvan granica jazza zahvaljujući svojoj stidljivoj aranžmanskoj raskoši i hipnotičkoj himničnosti. Savršeno za kraj.

Sedmi Backstage Live Pula nastavlja se uskoro jer u pulsko gradsko kazalište stižu Kyla Brox Quartet i to u četvrtak 12. ožujka i Yumi Ito Quartet u subotu 11. travnja.

Povezane vijesti

• Nižu se uspjesi Matije Ferlina
• Uređena pozornica INK-a
• Krtice kao uljezi u četvrtoj ligi