GRUPA INDIVIA NA FORUMU 22. SRPNJA

FRANKO KRAJCAR: U doba korone bio sam u stvaralačkom naboju. Album "Mušati" nastao je u 12 dana

| Autor: Jelena MILOVIĆ
Franko Krajcar (Snimio Milivoj Mijošek)

Franko Krajcar (Snimio Milivoj Mijošek)


 Iako Pula nije mnogoljudni grad, oduvijek je prati epitet bogate riznice raznovrsnih glazbenih talenata. Jedan od najosebujnijih umjetnika našeg grada svakako je Franko Krajcar, multiinstrumentalist, frontman grupe Indivia koji već godinama uz njih nastupa, a već tradicionalno imat ćemo ih priliku slušati na pulskom Forumu, 22. srpnja.

Za mnoge glazbenike period zatvaranja zbog korone bio je jedan od najizazovnijih kojima su svjedočili, ali Franko nam prepričava da je u tom periodu bio u stvaralačkom naboju i da, što se tiče same glazbe, nije smanjio njenu prisutnost u vlastitom životu. Naprotiv.

- Ja sam se odmah prilagodio. Naravno, koncerata s bendom nije bilo, ali budući da je glazba moj život, zanat i posao, ja sam cijelo to vrijeme svirao u Poreču. Sjećam se promenade hotela Plavi: gosti prolaze s maskicama, ja s maskom, ali, unatoč tome,   zarađivao sam cijelo to koronsko vrijeme".

Jako je puno radio, naglašava nam, ali i provodio više vremena uz obitelj, vratio se prirodi, uvidio ljepotu u kojoj živimo, a često je, komentira, ne primjećujemo. Što se tiče glazbe, veli nam kako je vidi kao svoje poslanje i navečer bi, kroz period "zatvaranja", uz svoju klavijaturu ili gitaru, muzicirao i snimao nekakve obrade i teme na mobitel. Tim načinom, smatra, ostao je u kontaktu s dragim ljudima, koje nije viđao uživo, a ljudi su mu se javljali s pozitivnim reakcijama. Najzanimljivije iz tog perioda, ističe, je to što mu se Ilija Stanković, iz Udruge glazbenika svijeta Tutti mundi, koji inače živi u Bonnu i kojeg Franko dugo poznaje, javio i pozvao ga da se uključi među ekipu koja "nešto džema", kako se to kaže glazbenim žargonom. Našao se u tom potpuno novom tipu muziciranju, priča nam, s jednim Alžircem, jednim Marokancem i poznatim mu Krunom Levačićem.

- A uključio se i Antonio Pušić, za kojeg, u tom trenutku nisam bio svjestan da se radi o Rambu Amadeusu, "megacaru", osobi s ovih prostora koju ja najviše volim, s neskrivenim oduševljenjem priča nam Franko. "Ali ja nemam tu ništa od opreme, rekao sam mu, na što mi je on rekao da su mi dovoljna samo dva mobitela. Tek sam kroz tu svirku shvatio da sviram s Rambom, kad sam ga vidio putem videoveze", ističe nam neke od upečatljivijih trenutaka u "vremenima korone".

Međutim, plodonosnim se pokazao i kraj prošle godine, kada je izdao album pod nazivom "Mušati", koji je nestao iz potpuno neobičnih okolnosti. Naime, iz Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) dobio je obavijest da su revizijom uočili da mu nedostaje "minutaža", kako bi potvrdio svoj status samostalnog umjetnika. "Doslovno u dvije noći nastao je album, koji nije toliko u mom etno stilu. Rekao sam supruzi: ti pišeš poeziju, napiši mi tekstove za jednu, dvije pjesme. Ja nisam tekstopisac, kod mene je praksa da prvo komponiram, a tekst ubacujem naknadno. Pjesma "Usudi se" je bila ta prva pjesma, premda je tekst davnijeg datuma i usudim se reći, dosta je interesantna. S Maurom Giorgijem sam to sve snimao u dvije noći i doslovno smo produkciju, mastering, sve napravili u 12 dana. Mislim da je to svjetski rekord", uz smijeh komentira.

Croatia Records je izdala materijal, ali kako Franko za sebe kaže da nije festivalski tip, a gotovo da ne postoje "kanali" za izlazak u javnost osim festivala, album živi svoj život, bez da ga posebno promoviraju. Pravu promociju ovog albuma, veli nam, nisu ni imali, ali pjesme izvode na koncertima i dobro su prihvaćene kod publike. Video spotove nema namjeru snimati, kaže nam, premda je za pjesmu "Usudi se", u suradnji s Medvid produkcijom spot ipak snimljen. Imali su nekoliko posebnih koncerata u proteklom periodu i sjeća se, a prisjeća se toga i dok pričamo, svakog koncerta.

Indivia mu znači puno i sve nastupe shvaća vrlo odgovorno. To je njegova proširena obitelj i potpuno im je uobičajeno da nakon svakog koncerta provedu ugodnu večer u druženju i da pritom "zaruže", kako nam kroz smijeh govori Franko. Nabraja nam i članove sastava: Mladena Parezanovića Cruza, koji je s njim od samog početka, braću Simonelli, Deana i Daniela, Deana Trošta iz Rovinja, dok za Maura Giorgija kaže kako je, kad god treba, uz njih, a ističe ga i kao jednog od najbližih suradnika. Za sebe kaže da toliko voli glazbu, da bi volio da, u nekoj taverni, svirajući, ode s ovoga svijeta. To bi, pomirljivo nam govori, "bio jedan lijep odlazak".

- Velika mi je privilegija, da sam uspio, što je moj tata, kada nismo ni znali, a već je bio bolestan, snimio s nama dvije obrade. Zabilježen je na albumu. Postoje i video zapisi. A sve je to predivno jer ostaje, upravo ta trajnost. Bila je tu i suradnja s pokojnom Jadrankom Stojaković, koje se sjetim s velikim emocijama. U glazbi nema razlike u religiji, svjetonazoru, samo dobra energija i to mu je najvažnije, skromno poručuje ovaj umjetnik.

Za Franka, onaj pravi istarski sinonim, intiman doživljaj svojevrsnog prepoznatljivog istarskog stava, predstavlja Franci Blašković. Pojašnjava nam kako za njega pjesma "Adio Pola", objedinjuje duh Pule. Od glazbe koju sluša ističe world music, iako za sebe kaže da je odrastao na rock glazbi, ali glazbenu vrijednost prepoznaje izvan krutih glazbenih okvira te naglasak stavlja na dobroj energiji i na nenametanju.

- Ne zanosim se estradom i ovo radim zbog sebe, ali da bi moglo biti bolje, po pitanju prolaska glazbenika na scenu, prostornosti, moglo bi. "Ovdje" nisam zbog ega, već imam potrebu zbog ljubavi, dati nešto Istri, premda volim i ostalu etno glazbu: romsku, makedonsku, cijeli Balkan, Mediteran, s vidnim zanosom nam nabraja. "Imam par stotina instrumenata doma, svi su svirni, a služim se aktivno s njih 15, 20. Na bini ih uvijek imam desetak, recimo, ukulele, šargija i uvijek radim "svoj štim". Štimam ih po sebi, jer je to moj instrument i prilagođavam ga sebi. Tako da se ja igram. Ja nisam tip koji bi mogao doći na binu po sistemu "ruke gore"! Šegav sam ja, imam svoju barsku stolicu i oko mene su moji instrumenti, uz neku mističnu atmosferu", kroz smijeh nam govori Franko koji naglašava da se divi instrumentalistima koji odlično vladaju jednim instrumentom, ali njegov je talent, svjestan je, drugačiji i on poznaje svoje limite. U kategoriji etno glazbala Statusa Hrvatske, čak je četiri puta nagrađivan, a u ovom izričaju doista je jedinstven u našoj zemlji.

- Ljevak sam i imao sam povredu ruke pa nikad nisam uspio postati vrhunski violinist, iako je na koncertima sviram, ali na instrumentima, na kojima to nije važno, dobro se snalazim, pojašnjava svoju širinu u izboru glazbala i svoju strast prema njima.

Forum u Puli je mjesto gdje Franko i Indivia tijekom ljeta nastupaju već nekih deset, dvanaest godina.

- Na neki način, mogu reći iz svog kuta, na Forumu mojim susjedima održimo promenadni koncert, jer je to mjesto gdje sam odrastao i to je stvarno u "mom dvorištu". Može se reći da je riječ o svojevrsnoj tradiciji. Čak nas i moja sestra pozove na neku manjadu nakon svirke (smijeh). Uvijek bude publike i stranci dobre reagiraju, ali na nekim drugim mjestima, još i bolje. Da sam ja neka vlast, ovo nešto specifično, istarsko, ali urbano, recimo Šćike, Veja, Tamara Obrovac, oni mi sad prvi padaju na pamet, složio bih neki program, podijelio flajere po hotelima i izabrao neka dobra mjesta gdje će se promovirati to naše, podupirati autohtono. Na takvim događajima mogli bi biti i gosti, izvan Istre, ali slični po senzibilitetu, razmišlja na glas Franko koji, kao i neki drugi, vjeruje da bi to imalo odličan odjek.

 Istarska večer 16. srpnja otvorenje sezone Ulysses

Prije samog koncerta na pulskom Forumu, Franko i Indivia gostuju na Brijunima. "Rade Šerbedžija me zvao prije nekih mjesec dana i imao je neku ideju o Istarskoj večeri, ne znam sve detalje, ali najava je da će se tu naći Livio Morosin, mi - Indivia, koji ćemo to odraditi koncertno, Rade s Marušićem, akustični dio Mauro i Irena te "Veja", dečki iz Pazina. Tu bi bilo i poezije, a ja sam imao ideju da nas dvojica, Rade i ja, otpjevamo pjesmu "Eleno kerko" pa ćemo još vidjeti, hoće li se to ostvariti, budući da je obojica i inače izvodimo. Ovo je otvorenje sezone Ulysses, 16. srpnja, a u posjećenost glazbenog i ostalog programa uopće ne sumnjam, najava će, naravno, ići i službeno. Rade inače nastupa uz odličan bend "Zapadni kolodvor", pojašnjava nam.

Izgubio sam dosta bliskih ljudi

Glazba nema nekih granica, a meni je trenutno ovaj album presjek vremena. Puno se ljudi promijenilo ili pokazalo svoje pravo lice, neki su se čak i povampirili. Dobro je da smo napravili neku selekciju, barem ja. Teško se nosim s nekim gubicima i preranim odlascima, a izgubio sam dosta bliskih ljudi, ali uvijek idem dalje s optimizmom i jako volim ljude. Samo sam smanjio očekivanja.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini