GLAZBENA IKONA

EKSKLUZIVNO ZA GLAS ISTRE / DARKO RUNDEK: "Svijet koji je nekad bio svet postaje sve banalniji. Život na našem planetu je ugrožen, CRNO MU SE PIŠE!"

| Autor: Zoran ANGELESKI
Darko Rundek (Boris KOVAČEV/CROPIX)

Profanacija je počela davno, vjerojatno od pisane povijesti, a posebno žestoko od renesanse naovamo. Model po kojem smo razumijevali gdje smo i tko smo lagano se raspada. Ako ovaj svijet nije svet i ako on nije dio neke ogromne cjeline unutar koje ćemo svoje mjesto ispuniti na najbolji mogući način, i ako ne pristanemo na to da je smisao koji drži tu cjelinu toliko veći od nas da je neizreciv i da s njim možemo doći u vezu jedino služeći mu, onda sve odlazi k vragu, kao što i odlazi * Obnova osjećaja svetosti svijeta je bitna za opstanak nas na tom svijetu, ali kako to obnoviti, ja to ne znam. Ali, možda mogu pomalo, pjesmom zatitrati neko pitanje, neku potragu, neku potvrdu

Osebujnost, originalnost i dublji poetski pečat krasi višedesetljetno stvaralaštvo glazbenika, pjesnika, kantautora i diplomiranog kazališnog redatelja Darka Rundeka, koji je nedavno - uz ogroman interes publike svih generacija i nužna epidemiološka ograničenja u limitiranom broju posjetitelja - nastupio sa svojom Ekipom na pulskom Kaštelu.

- Moglo bi se pomisliti da uvijek pucate od nadahnuća. Postoji li u stvaranju takav nepresušan izvor nadahnuća ili se do njega treba prilično namučiti? Kakav je vaš osobni odnos s muzama?

- To je uvijek neizvjesno, ali bar iz mog iskustva, to misteriozno nadahnuće je samo jedan dio tog posla. Drugi dio je - rad. Gledao sam nedavno predstavu na osnovu poeme Marine Cvetajeve, koja ju je prvo napisala na ruskom, pa je krenula prevoditi na francuski, pa je shvatila da ona to mora ponovno napisati na francuskom. I za to joj je bilo potrebno godinu dana intenzivnog rada! A pisala je poemu od 20-ak stranica. Ljudi najčešće ne znaju da je rad na poeziji jedan sasvim ozbiljan rad, od toga da razumiješ o čemu pričaš do toga da napraviš zgradu od riječi koja se drži po raznim transverzalama - od smisla i zvučnosti do nečeg što je puka poetska ljepota koja se ne da izmjeriti značenjem. U mom slučaju, meni to mora sjesti da bih rekao da je to dovoljno dobro da ja to otpjevam i da to izađe. A za to je potrebno puno rada.

- Čini se da taj izvor nije na površini, svima dostupan i da zahtijeva davanje kompletnog sebe?

- To je tajanstveno. Uvijek dođe kad ga ne očekuješ. Tajanstvena sila koja se iznenada pojavljuje i rješava stvar. Ali to se, onak'… treba dogoditi.

- Tajna i tajanstvenost česti su pojmovi u vašoj poetici, ne u banalnom smislu gole misterioznosti, nego u kontekstu potrebe za duhovnim traganjem. Tajnost kao kutak pravog života - tu je, ali nije tu. Tu mi prvo pada na pamet naslov sjajnog, četvrtog i posljednjeg albuma Haustora "Tajni grad" iz 1988. godine.

- Pa život je tajanstven, samo što to obično ne vidimo dok mehanički funkcioniramo. Ako te na neki način zanima tko si, gdje si i što se događa, kreneš po tom kopati pa nešto saznaš, nešto iščačkaš i onda sve to skupa postane podtekst za poeziju.

- Kao suprevoditelj sudjelovali ste sa Sandom Hržić na projektu prijevoda i objave knjige Faridudina Atara "Jezik ptica", velike mistične poeme nastale u 12. stoljeću na području današnjeg sjeveroistočnog Irana, jednog od najznačajnijih djela perzijske i sufijske literature svih vremena, a koju ste predstavili prošle zime na pulskom Sajmu knjige. Priča je to o požudnoj duši koja traži izgovore da izbjegne pokajanje i put ka istini, ali i o ustrajnosti kojom se stiže do prosvjetljenja. Taj put do Apsoluta zahtijeva odricanja svoje osobnost, svog ega. Danas se dosta površno govori o egu, 'ego trip' pokriva svašta. No , bez ega nema kreacije, a ako ga je previše, na krivom smo putu.

- Ego, naš osobni karakter i mentalno funkcioniranje, sredstvo su za opstanak. Ego ima svoju ulogu u funkcioniranju i osiguravanju materijalnih i socijalnih potreba, ali ujedno on nije sposoban da zna ništa više od toga. Ako te zanima što je iza toga, uputno je zaobići ego; staviti ga na pravo mjesto. U svakom slučaju, ego nije na vrhu našeg postojanja.

- Idućeg mjeseca, kako ste nedavno najavili, izlazi vam novi album "Brisani prostor". U proljetnoj samoizolaciji zbog pandemije koronavirusa, objavili ste dva singla s novog albuma, 'Unutarnji glas' i 'Tko su sve ti ljudi'. Prvi put nakon Haustora, u bendu Rundek i Ekipa je još jedan autor, Roko Crnić, čiji je matični bend Porto Morto. Kako je došlo do suradnje s njim?

- Prethodno smo se susreli u nekim drugim projektima vezanim uz likovnu umjetnost. Gledao sam ga kako svira bas u ansamblu Franz Kafka, kao i u bendu Porto Morto. Radi se o mladom i izuzetno talentiranom čovjeku koji ima široke interese. Završio je Nove medije na Likovnoj akademiji, par godina je radio kao dizajner omota knjiga, pa kao autor videa. Kako je meni umjetnost interesantna na više područja, ne samo u glazbi i poeziji, našao sam na neki način srodnu dušu koja je stjecajem okolnosti dosta mlađa od mene, ali s dosta iskustva iz raznih područja. I kad sam tražio basistu, ispalo je da je on taj basist. Poslije je, tijekom naše turneje "Apocalypso Now" 2017. na zadnjem sjedalu stalno nešto bilježio, sviruckao. I kad smo počeli raditi na novom albumu, Roko je donio dosta teksta. Iz njega sada frcaju dobri stihovi. I tako je bend Rundek i Ekipa postala akcijska grupa u kojoj više ne postoji glavni autor nego svi doprinose, svatko na svoj način. Meni je to jako lijepo.

- Upravo ste u Puli prije deset godina s Maxom Juričićem i pokojnim Vladom Divljanom sudjelovali na okruglom stolu o Novom valu, što je bila tema tadašnjeg studentskog festivala Kufer. Tada je Max rekao da Novi val ne treba mistificirati, da je trajao kratko i da je, zapravo, bio manjina. No, ipak je vremenom postao mainstream.

- Istina je da je taj glavni moment energije bila ta 1980. 1981 i 1982. I onda se dogodilo ono što se često događa s umjetničkim projektom. Često se dogodi kao reakcija na postojeće, kao nešto novo i drukčije što razbija postojeće, i normalno je da je tada manjina. A onda se dio tog vala jasno artikulirao i kroz taj proboj pobijedio i ušao u mainstream. Idoli i Film prodavali su jako puno ploča; oni su već prema polovini 80-ih bili mainstream, ali s ukusom i s dobrom poetikom.

- Ali i Haustor spada u tu skupinu, s uspješnim albumima kroz sve 80-te godine.

- Da, zapravo osim Šarlo akrobata koji je objavio samo jedan album i meni možda najdraži od tih bendova, svi su bendovi počeli s nečim što nije bilo krajnje radikalno, nego su tražili svoj put prema široj publici.

- S pop-rock strukturama.

- Pa da, Novi val je imao pop-art aspekt koji se poigravao s mainstreamom. I Film i Idoli i Haustor su zatim napravili drugi album, koji su bili potvrda najradikalnije estetike - "Odbrana i posljednji dani" od Idola , "Zona sumraka" od Filma, kao i naš drugi album "Treći svijet". Kada smo privukli pažnju šire publike, nismo krenuli to kapitalizirati, nego smo široj publici htjeli pokazati što stvarno jesmo i što naviše mislimo da jesmo.

- Zvučno sazrijevanje?

- I zvučno i poetski. Nakon tog drugog albuma su već slijedeći albumi bili nešto između želje za afirmacijom vlastite poetike i istovremeno iskrene komunikacije s tom širom publikom.

- Čini se da je svaki pokušaj kreativnog rada za vrijeme ratnih 90-ih, pa i onih dotad velikih, etabliranih umjetnika, predstavljao neminovni kvalitativan pad. Vi ste otišli u Francusku i tamo ostali 20 godina, što mi se čini autorski poštenim.

- Ta prva polovica 90-ih nije bila vrijeme kad se, bar meni, pjevalo i izlazilo na scenu. Ali moja pauza nije trajala 20 godina, već nekih pet-šest godina. Album "Apokalipso" je izašao 1997. godine, a počeo sam svirati već 1995./1996., čim je rat završio.

- Mnogi su se kroz 90-te izgubili. Na pamet mi pada Emir Kusturica ili Zabranjeno pušenje; mnogi su se dali etnički postrojiti, i ustrojiti.

- Znaš što, to je bilo pitanje preživljavanja. Ja sam se nekako slučajno uspio snaći u Francuskoj, a i nisam tamo otišao totalno grlom u jagode; Sanda je tamo već imala kazališnu kompaniju i kontakte, rodio nam se sin... Ljudi koji su bili tu i koji nisu imali kamo otići, morali su nekako preživjeti te godine, te godine koje su i duhovno i mentalno bile jako nisko.

- Znao sam ih nazivati 'prokletim 90-im', no i ova dva desetljeća famoznog 21. stoljeća ne ulijevaju nadu. Kako djelovati u promjeni na bolje? Je li jedini izlaz u mikro zajednicama ili je to eskapizam, bijeg od društva?

- Vjerujem da su u ovom trenutku nužne te mikro zajednice, te grupe ljudi koji pokušavaju artikulirati model života koji je održiv te odgovoran i prema ljudima i prema prirodi čiji smo dio. Nužne su da bi se probalo, da bi se provjerilo kojim je putem moguće ići. Sigurno je da će, zavlada li barbarizam, te mikro zajednice nastradati. Zato je jako važno da se radi i na osmišljavanju slijedećih koraka u širem, općem ljudskom planu i nužnim zaokretima na globalnom planu. Jer u odnosu na tlo, oceane, klimu i druga živa bića već dugo živimo na dug koji dolazi na naplatu.

- Da, ali imam osjećaj da je opravdano ekološko zalaganje u tom medijsko-kapitalističkom diskursu postalo frazom, a tako se, kao prema frazi, odnose i moćnici i dobar dio ravnodušne javnosti. Kolikogod prijetila objektivna opasnost. Tako je nekad bilo s upozorenjima o nuklearnom ratu, pa su te aktiviste ismijavali, iako je postojala realna opasnost.

- Nuklearni rat je još uvijek realna opcija.

- Istina, ali ne egzistira kao javna tema.

- Kao tema ne, ali kao opasnost da. U dobroj mjeri to ima veze s internetom. Jer, bilo što, i ono najplemenitije, brzo će se i lako kompromitirati, ispljuvati, dovesti u sumnju. Jako je teško na javnom i ideološkom planu bilo što stabilno održati. Zato je Trump 'fenomenalan'; izmišlja bez ikakve jasne vizije. Ali, čini mi se da ipak, srećom, postoji i tajna diplomacija i odgovornost ljudi koji imaju moć da ne mogu baš taj brod usmjeriti ravno u zid. Mimo ove internetske i medijske šarade, duboko i toplo se nadam da će se stvoriti kritična masa odgovornosti tzv. vladajućih struktura i da će se uspjeti internacionalno dogovoriti kako reagirati. Uostalom, i situacija s koronavirusom pokazala je da je moguće djelovati brzo i efikasno; očekivalo se da će se reagirati s kašnjenjem i puno sebičnije, pa nije. Ali potreban je stalni pritisak što većeg broja ljudi i znanstvene zajednice.

- Kad ste već spomenuli koronu, mnogi, prvenstveno oni s lijevih pozicija u ovoj pandemiji ukazuju na opasnost od totalitarnog nadzora društva. Gledate li vi ipak svjetlije na tu cijelu priču oko korone koja je, doduše, kao tema zagušila svaki drugu smrtnu bolest, svaki drugi problem?

- Često se tu uspoređuje Kina i Amerika, odnosno kineski model planske sigurnosti i američki model kreativne nesigurnosti. Nedavno sam čitao intervju s Brianom Enom u kojem je pričao da su prije godinu, dvije njega i njegove pajdaše posjetili ljudi iz vrha kineske vladajuće partije, ponudivši im da u Kini osnuju 300-tinjak ekoloških udruga i organizacija održivog razvoja. Brian Eno im je ukazao da će se te organizacije pobuniti upravo protiv te njihove vlasti, a ovi su odgovorili: "Da, da, mi upravo to hoćemo!" Sistem zna da se mora mijenjati, ali ne može bez tih upozoravanja. To je tricky game. Nije to pitanje privlačenja birača, već toga da birači prihvate nepopularne mjere koje bi ta vlast morala donijeti, a kad bi ih donijela po vlastitoj želji, onda bi se to zvalo totalitarizmom… Uostalom, ako usporediš taj, kao, užasni sistem u Kini s podjednakim totalitarizmom na Zapadu gdje su sve naše komunikacije kontrolirane, totalitarizam postaje floskula. I uopće kaj to znači? Kaj mene briga uostalom da li netko čita moje mejlove. Kaj će to njemu? Kao da potrošačko društvo nije totalitarizam. Kao da taj bog potrošnje nije imperator najgore vrste? Svi su ti koncepti prilično kompromitirani, uključujući i slobodu i totalitarizam.

- Kako da moć bude duhovna, a ne, kao što je i na Zapadu i na Istoku, manipulacija, profit, poluga vladanja nad ljudima? Vjerujete li vi u transformaciju političke moći u ljubav, u kreaciju, ili će ovaj planet ostati trajnom dolinom suza?

- Profanacija je počela davno, vjerojatno od pisane povijesti, a posebno žestoko od renesanse naovamo. Svijet koji je nekad bio svet sad postaje sve banalniji. Što uopće danas nekom znači renesansa i povijesna perspektiva? Model po kojem smo razumijevali gdje smo i tko smo lagano se raspada. Ako ovaj svijet nije svet i ako on nije dio neke ogromne cjeline u kojoj mi imamo svoju ulogu i unutar koje ćemo svoje mjesto ispuniti na najbolji mogući način, i ako ne pristanemo na to da je smisao koji drži tu cjelinu toliko veći od nas da je neizreciv i da s njim možemo doći u vezu jedino služeći mu, onda sve odlazi k vragu, kao što i odlazi. Obnova tog osjećaja svetosti svijeta je bitna za opstanak nas na tom svijetu, ali kako to obnoviti, ja to ne znam. Ali, možda mogu pomalo, pjesmom zatitrati neko pitanje, neku potragu, neku potvrdu.

Super mi je što u Puli imate Rojc, malo gradova to ima

Darko Rundek često je zadnjih godina boravio i radio u Puli, od projekta "Between" s Isabel do snimanja albuma "Plavi avion" u studiju Partyzan u Rojcu, da bi prošle zime na pulskom sajmu knjiga sa Sandom Hržić promovirao gore spomenutu Atarovu knjigu "Jezik ptica", ali i pred pulskim srednjoškolcima zajedno s piscem Igorom Štiksom govorio o Čehovu.

- Čitate li puno? Koji su vam najdraži autori?

- Ne čitam ja baš tako puno, ali sam živio dugo pa se nešto skupilo (smijeh). Ne čitam toliko u zadnje vrijeme beletristiku. Čitam pomalo tematske knjige, u čijem mi izboru i prenošenju ideja pomaže Sanda, a od poezije volim čitati Rilkea i perzijskog pjesnika Rumija. Sad baš čitam "Walden" Henryja Davida Thoreaua.

- Što vas privlači u Puli, a što odbija?

- Super mi je da imate Rojc. To je vrh. Malo gradova to ima - sastajalište svih generacija onih koji iz gušta nešto stvaraju, vježbaju i rade.

- Što je loše u Puli? Možda to što je mala sredina?

- Vjerojatno kao i u svim mjestima te veličine svi sve znaju pa se napravi takozvani malograđanski splin, ali nemam osjećaj da je to u Puli neki poseban problem.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater