Oni su se vratili - glazba budućnosti koja će uvijek biti glazba sadašnjosti jednostavno zato što je ta budućnost uvijek tu, odnosno Kraftwerk koji su po drugi put za jednu od pozornica svoje turneje odabrali upravo pulsku arenu. Naziv turneje je Multimedia, a odmah je jasno da je nastup Kraftwerka upravo to - više od koncerta, multimedijalni show, donekle se može nazvati i predstavom jer ima svoje glumce i jednu labavo povezanu priču.

Njihova je glazba pretežno instrumentalna, a manevarski prostor za stihove, prostor koji su sami odabrali, je prilično uzak, ali upravo zato ih prisiljava da u malo riječi kažu puno toga na što jednostavniji mogući način, iako daleko od toga da su ti stihovi očišćeni od slojeva dubljih značenja. To je očito već u prvoj skladbi "Numbers" gdje su brojevi ono od čega je sve sastavljeno - ne atomi, ne neki biološki fragmenti, ne duša ili nešto je stvorila neka (neki bi je nazvali izmišljena) natprirodna sila, nego brojevi i njihove kombinacije, pogotovo one sastavljene od jedinica i nula. Slična je i skladba koja se nastavlja na tu prvu, a to je "Computer world". Bend nastavlja skoro bez pauzi svoj dvosatni show, i skoro bez komunikacije s publikom, no publika uživa jer ipak se radi o grupi čije je nasljeđe itekako poznato. Ako znate iole o povijesti rocka i sroidnih pravaca, a to znanje ne završava se samo na teoriji, poznate su vam  i barem jedna ili dvije skladbe Kraftwerka.

Zanimljivo je kako Kraftwerk u svojoj naizglednoj apolitičnosti uspijevaju biti toliko politični. Stihova ima malo, ali su direktni i gotovo dječački jasni. Nema tu puno filozofiranja, pa dok se jedan Jean Michel Jarre muči da na svojim koncertima bude angažiran tako što drži kratka, ali svejedno zamorna, predavanja, Kraftwerk svoje poruke na koncertima odašilju na najočitiji mogući način - kroz skladbe.

Možda je najpolitičkija, ako se može tako nazvati, "Radioactivity", s malim podsjećanjem na Ryuichija Sakamotoa koji je dopunio tekst. Prijeteća glazba, ujedna jedna od najpoznatijih iz pjesmarice Kraftwerka, praćena je jednostavim nabrajanjem havarija u nuklearnim elektranama od Černobila do Fukušime, uz dodatak Hirošime. Poznati taktovi izazivaju oduševljenje u publici i podsjećaju da "Radioactivity" nije izgubila ništa na svojoj prepoznatljivosti. No, nije sve tako crno, pa u jednoj pjesmi, odnosno u pratećem videu, stilizirani NLO slijeće u pulsku Arenu. I ne uništi je.

Dok s jedne strane glazba Kraftwerka djeluje kao upozorenje, s druge strane ima svoje klasične futurističke elemente i to onog futurizma koji seže još do Marinettija, a radi se o slavljenju brzine i snage, što dolazi do izražaja u legendarnoj "Autobahn" i ništa manje legendarnoj "Tour de France". Nakon "Tour de Francea" Kraftwerk publiku ukrcavaju u veličanstveni i moćni "Trans Europe Express" i snaga instrumentalnog optimizma nastavlja jezditi tračnicama prema budućnosti. Taj vlak neće nikada stati. Glazba je to koja će se slušati u budućnosti, ne zato jer zvuči futuristički, već zato što je autentična, prepoznatljiva i ima svoje Ja.

Publika je u prvom dijelu odlično reagirala i na vrlo popističnu "The model", dok je službeni dio okončan s medleyjem "Boing Boom Tschak / Techno Pop / Musique Non Stop". Muzika još ne staje dok se članovi benda jedan po jedan udaljavaju s pozornice uz gromoglasne aplauze publike koja dobiva još jedan klasik - "The robots".

Povezane vijesti

• "Why Does My Heart Feel So Bad?" Danas ne, Moby je stigao u Pulu
• Glazbena zvijezda i prijatelj životinja: Moby večeras stiže u pulsku Arenu
• FOTOGALERIJA / Legendarni Kraftwerk pretvorio Arenu u futuristički audiovizualni spektakl