(Foto LIVE PRODUCTION)
Kako se vi osjećate kada vidite kako publika reagira na vaše pjesme? Jeste li već došli u fazu da ste to prihvatili kao nešto uobičajeno?
- Svaki novi koncert je priča za sebe, ništa ne podrazumijevam, ni ja ni bend jer znate kad smo gore na bini, upijamo svaki dah publike, a i publika upija sve što im mi prenosimo tako da energija mora biti na visokoj razni kroz cijeli koncert. Kako učitelj kad stoji ispred razreda vidi dobro svakog učenika, zna kad tko prepisuje, ništa mu ne može promaknuti, tako i mi osjetimo raspoloženje ljudi u publici i sve što radimo je želja da se stopimo s publikom i da prodišemo kao jedno. Zato je svaki koncert novi početak, i strepimo i veselimo se, puno pomiješanih emocija, ali kad vidiš lica koja uživaju, smiju se, neki i plaču jer smo ih nekom pjesmom ganuli, e to je onda taj osjećaj zbog kojih sve ovo radimo zadnjih dvadesetak godina i još nam ga nije dosta. Navučeni smo na dobre emocije.
(Foto Elizabeta Pintar)
Pišete pjesme za publiku, ali postoji li neka pjesma (ili pjesme) za koje vi jedva čekate da ih otpjevate na koncertu?
- Ima ih puno na našu sreću, to su pravi hitovi koje publika zna od riječi do riječi i koje osjećaju kao svoje. "Donesi", "Potraži me", "Dugujem ti sebe", "Dobro da nije neko veće zlo", "Bosanka", "Pijane usne", to su pjesme koje nas posebno ujedinjuju s publikom, imaju tu neku magiju i bezvremenske su. Kad ih skupa pjevamo, osjećaj je kao da u tom trenutku dijelimo zajedničko iskustvo, nešto naše što se ne da objasniti.
Ljubav je glavna tema vaših pjesama. Jeste li vi osobno sretni u ljubavi i ili je dobro iskusiti i malo tuge u ljubavi da bi se ta snaga vjernije prenijela u pjesme?
- Hvala Bogu, sretan sam. Supruga i ja smo si međusobno velika podrška jer s troje djece i specifične poslove koje radimo, treba puno dobrog planiranja i organizacije. Ja sam često na putu, turneja "Dođi ove noći" traje od prošle godine, obišli smo cijelu regiju, puno smo i u inozemstvu, ali kad god može supruga dođe na koncert, nekada dođu i djeca i to je onda posebna doza adrenalina za mene. Tempo života je brz, ali gledamo da kad odemo na odmor stvarno odmaramo, uživamo familijarno bez distrakcije, napunimo baterije. Kada se nema puno vremena i obična šetnja po kvartu sa obitelji i psom dobro dođe da se čovjek resetira.
(Foto Elizabeta Pintar)
Ako sam dobro primijetio, trebalo vam je šest godina od osnivanja da objavite prvi album. Zašto tako dugo?
- Mi smo nekako temeljito i studiozno birali pjesme za taj prvi album jer su iza nas već bile godine i godine live nastupa i imali smo čvrst odnos s našom publikom koju nismo željeli razočarati. Imali smo sreću da su te pjesme s prvog albuma bile slušane i lijepo prihvaćene, no kad je izašao drugi album, nastao je bum i ušli smo u premijer ligu izvođača, a tome je sigurno doprinijelo i iskustvo koje smo imali i baš to što nismo brzali, nego si dali vremena da svi skupa sazrijemo i ponudimo najbolje od sebe.
Napravili ste puno dueta s poznatim kolegama.
Tko obično prvi inicira te suradnje, tko kome prvi "prilazi", da se tako izrazim?
- Volimo duete jer je to lijepa prilika da publici damo neku novu emociju, a i provedemo kvalitetno vrijeme s dragim kolegama što nemamo često priliku zbog ludog tempa koji svi imamo. Na našu sreću svi dueti su postali hitovi i zapravo nisu bili plod neke smišljene akcije, već su nastajali spontano, osim dueta s Aleksandrom Prijović kojoj smo ponudili suradnju nakon što je naš Vuksa (op.a. Miloš Vuksanović, gitarist benda i kompozitor) napisao tu prekrasnu moćnu pjesmu "Dođi sebi" za koju smo ocijenili da bi se baš njen vokal idealno složio s mojim. I nismo pogriješili, pjesma je postala veliki hit i ljudi ju pjevaju svim srcem, baš kako smo ju i mi otpjevali u studiju te poslije na koncertima.
(Foto Marko Džavić)