Večeras će pred rasprodanim auditorijem pulske Arene svoj veliki koncert održati Tony Cetinski. Popularni domaći pjevač velike karijere i izvođačkih vrlina spreman je održati koncert u rodnom gradu,a tim povodom, u intervjuu za naš list, s Tonyjem Cetinskim razgovarali smo o brojnim pojedinostima iz karijere, recentnim aktualnostima te o savjetima koje su mu dali Radojka Šverko i Oliver Dragojević.

Radost kroz glazbu

Tony, najavljujemo vaš skorašnji koncert u pulskoj Areni. Vaša veza s rodnom Pulom je snažna i neporeciva, stoga s kakvim sentimentom iščekujete 30. kolovoza?

Što se tiče Pule i sentimenta, to je jasna priča odavno. Tu sam rođen, tu su moji korijeni i zato je povratak u Arenu uvijek poseban trenutak. Predivan ambijent amfiteatra savršeno odgovara našem repertoaru, a činjenica da je koncert rasprodan daje cijeloj priči dodatnu težinu. Ne mogu dovoljno zahvaliti svima koji su kupili ulaznicu, a posebno jer znam da će među publikom biti puno domaćih ljudi, ali i moja generacija maturanata; slavimo čak 36 godina mature! To je prilika da se ponovno okupim s prijateljima, ali i da zajedno podijelimo radost kroz glazbu. Dolaze i ljudi iz svih krajeva svijeta, prelaze stotine i tisuće kilometara samo zbog ovog koncerta, i njima sam neizmjerno zahvalan. Svi zajedno jedva čekamo taj trenutak.

Pulska Arena jedna je od najprestižnijih, ako ne i najprestižnija domaća pozornica; po svojoj povijesti i čuvenju nešto kao naš glazbeni Olimp. Poznat vam je to teren, stoga možete li prisjetiti se i opisati osjećaj dolaska u Arenu, svih proba i na koncu velikog večernjeg koncerta?

Pulska Arena je zaista naš glazbeni Olimp, i nema tu puno filozofije, čim zakoračim unutra, osjetim da je to prostor koji nadilazi sve obične koncerte. Ta povijest, te kamene tribine koje su svjedočile tisućama priča, nose neku posebnu vibraciju. Sam dolazak uvijek probudi onaj dječački osjećaj uzbuđenja i poštovanja. Na probama se trudimo biti fokusirani i profesionalni, ali čak i tada osjetiš da se tu događa nešto veće od tebe samog. A onda navečer, kad se Arena ispuni ljudima, kad krene prva pjesma i kad se sve spoji emocija, publika, prostor, to je trenutak koji se ne može opisati riječima. Svaki put doživim to kao privilegiju, kao dar, i svaki put iznova shvatim koliko je zapravo posebno stati na tu pozornicu. To nije samo koncert, to je jedno životno iskustvo koje ostaje i meni i publici.

U svojoj karijeri imati respektabilnu paletu dueta i nastupa s drugim izvođačima, stoga kako ste birali suradnike u duetima, a kome ste i sami bili odabir?

Nikad nisam duete gledao kao neku kolekciju koju treba popuniti bojama, nego su oni nastajali prirodno iz prijateljstva, međusobnog poštovanja i iz trenutka. Svaki duet nosi svoju posebnu priču, ali moram priznati da mi je duet s Tošom Proeskim posebno drag. On je bio izniman čovjek i umjetnik, i ono što smo zajedno otpjevali ostaje kao trajna uspomena, ne samo meni nego i publici. Ali jednako tako, duet s Oliverom zauzima posebno mjesto u mom srcu. On me jednom iznenadio tako što je ušao u studio i snimio svoje dionice za Morskog vuka, a ja uopće nisam znao da će to postati duet. Time mi se htio odužiti jer sam ja njemu, bez da je znao, snimio back vokale za njegov album na kojem je i pjesma "Lijepa bez duše".

To su trenuci koji pokazuju da je glazba puno više od posla, ona je komunikacija, znak povjerenja i prijateljstva. Zato su mi ti dueti s Tošom i Oliverom posebno dragi i bitni, jer iza njih stoji ne samo glazba, nego i iskrena ljudska priča.

Dugovječni ste u karijeri. Što vas drži aktivnim te kako održavate svoju izvođačku formu?

Sad mogu prvi put javno priznati da uopće nisam očekivao da ću toliko trajati. Ja sam jednostavno uživao u svakoj novoj pjesmi, svakom albumu i svakom koncertu. Naravno da sam u početku sanjao koncert u Domu sportova, jer je to tada bila najveća dvorana i san svakog izvođača. Kasnije su došle Arene i sve ono što se nije usudio ni zamišljati. Danas mogu reći da sam sretan i zahvalan, i dalje uživam u svemu što radim. Aktivnim me drži i to što, kad ne radim ili ne putujem, aktivno odmaram, moja stara i najveća ljubav su ribolov i tenis. Izvođačku formu, naravno, nije lako održavati jer godine donose svoje. Tijelo osjeća potrošenost i traži više odmora. Dok sam bio mlađi mogao sam šest večeri zaredom odraditi koncerte bez problema, a danas već nakon trećeg nastupa moram stati, raspodijeliti snagu i odmoriti. Najbolji lijek za glas i tijelo i dalje je san, grlo se najbolje regenerira spavanjem. Važno je znati slušati svoje tijelo i pronaći ravnotežu.

Neopisivo iskustvo

Govoreći o dugovječnosti, poneki izvođači vremenom osjećaju svojevrsni sram prema svojim minulim radovima. Postoji li u vašem slučaju pjesma za koju žalite što ste ju interpretirali? Primjerice, neka pjesma iz dancea devedesetih čija kvaliteta kao da se iznova preispituje.

U karijeri čovjek snima više-manje sve ono što u tom trenutku osjeća. Tada su devedesete bile u znaku dancea i ja se toga ne sramim, dapače. To je bio zvuk tog vremena i iako bih danas možda neke pjesme drukčije producirao ili ih čak ne bih ni snimio da mi se ponude, svejedno su one bile iskrene i dio mog puta. Kad ih danas poslušam, doživljavam ih s osmijehom, kao fotografije iz albuma koje te podsjete na jedno razdoblje života. Ono što je najvažnije, publika ih je prihvatila, a i dan danas na koncertima znaju tražiti upravo te pjesme. To pokazuje da svaka pjesma ima svoje mjesto i razlog zašto je nastala.

Kako doživljavate promjene pri stvaranju i konzumiranju glazbe koje se gotovo neprestano mijenjalo posljednjih godina/dekada?

Glazba je, kao i svaka druga umjetnost, nešto što ne ovisi o trendovima ili trenutnim modama. Ja radim onako kako osjećam i očito je da publika to cijeni jer im te pjesme ispunjavaju srca, tješe ih kad im je teško i povezuju ih s emocijama i trenucima iz života. To vidim i u komentarima i porukama koje dobivam, neopisivo je iskustvo konzumiranja glazbe. Svatko bira ono što voli, što osjeća i što mu odgovara u određenom trenutku života, a to se, naravno, mijenja kroz godine. Zato je glazba uvijek osobna i intimna i zato je tako snažna.

Spomenimo i nadolazeći film "Taxi ljubav" u kojemu ste ostvarili ulogu te otpjevali pjesmu "Ti si ta". Kako opisujete taj projekt na kojemu ste radili?

Bilo mi je neopisivo drago kad su me pozvali da sudjelujem u filmu "Taxi ljubav". Još veće iznenađenje i zadovoljstvo mi je bilo kada mi je ponuđena i uloga, iako ne gajim ambicije da budem glumac, to je nimalo jednostavan posao i trebaš biti predodređen da bi bio vrhunski. Pjesma "Ti si ta" odlično se uklopila u priču filma i savršeno prenosi atmosferu koju je redatelj Milo Ostović želio, a to je duh 90-ih i energiju tog vremena. Osim nje, u filmu se nalaze još dvije moje pjesme. "Tvoje tijelo" s mog kultnog albuma "Ljubav i bol", koji je nedavno remasteriran i izdan na vinilu, što je posebno drago i meni i publici, i "Ja ne znam nikog boljeg od tebe", koju je napisao moj dobar prijatelj i vrhunski autor Miroslav Rus. Ta pjesma je posebno emotivna jer je posvećena mojoj supruzi, što joj daje dodatnu toplinu i značenje.

Što ste naučili o sebi, drugima, svemu ostalom za duge profesionalne karijere?

Puno sam toga naučio i o sebi i o drugima, ali svakim danom se uvjerim da još uvijek puno toga ne znam i profesionalno i privatno. Upravo ta spoznaja me motivira da nastavim učiti, istraživati i rasti, da budem bolji izvođač, ali i bolji čovjek. Mislim da je važno ostati znatiželjan i otvoren za nova iskustva, jer upravo kroz njih dolaze najvrijednije lekcije.

Tko Vam je tijekom karijere dao najbolji savjet? Kako je on glasio?

Najbolji savjet u karijeri dobio sam od dvije iznimne osobe. Prvi mi ga je dala gospođa Radojka Šverko, koja mi je prva omogućila da se pojavim pred širim auditorijem kroz tadašnju emisiju "Sedma noć". To je bio ogroman poticaj za moju ranu karijeru. S druge strane, najzabavniji i najiskreniji savjet dao mi je Oliver. Godine 2000. imao sam jedan eksperimentalni album, htio sam napraviti nešto alternativnije, s puno elektronike, jer je ulazak u novo tisućljeće nosio nove ideje.

Oliver mi je tada rekao: "Tony, ti imaš glas, nemoj pizdit, pjevaj!" Drugim riječima, rekao mi je da se ne švercam kroz ritmove i kratke fraze, nego da iskoristim dar koji mi je Bog dao i stvaram melodije, pjevne pjesme koje zaista iskaču glasom. Taj savjet mi je ostao urezan i i danas me vodi - Uvijek se vratiti sebi i svome glasu, jer on je ono što publiku doista dodiruje.

Zahvala svima

Što si u profesionalnom kontekstu želite u nastavku karijere?

U nastavku karijere želim prije svega mir i mogućnost da stvaram u miru – bez pressinga, deadlinea i bez riječi "moraš". Kod mene ta riječ ne postoji. Nisam tip koji ide na gumb i radi po šabloni, nego po osjećaju. Želim zadržati taj mir i profesionalno i privatno, jer upravo u takvom prostoru mogu najbolje stvarati i biti iskren prema sebi i publici.

Koja je vama omiljena pjesma Tonyja Cetinskog? Postoji li neka koju biste izdvojili kao najbolju?

Teško je izdvojiti samo jednu pjesmu jer svaka ima svoje mjesto i priču, ali ako moram, svakako bih spomenuo "23. prosinac". Ta pjesma je kultna i izvan svih kategorija, ima poseban značaj i za mene i za publiku. Što se tiče ostalih, jako je teško odabrati koja mi je najdraža, jer svaka pjesma nosi emociju i uspomenu iz određenog trenutka života i karijere.

I za kraj, kojim biste stihom iz vaših pjesama pozvali naše čitatelje na vaš pulski koncert?

S obzirom da je pulska Arena rasprodana, želim se zahvaliti svima koji su kupili ulaznice, a one koji nisu uspjeli poručujem: vidimo se 22. studenog u Zadru ili 30. svibnja 2026. u Areni Zagreb! Radujem se svakom koncertu i svim trenucima koje ćemo zajedno doživjeti pjevati, dijeliti emocije i uživati u glazbi.

Povezane vijesti

• ZORAN PREDIN: JA SAM SE RODIO ZA KANTAUTORA. To je smisao mog života, živim za ta dva sata na bini
• RASPRODAN KONCERT "Valjak i prijatelji: Dovoljno je reći...Aki"
• Tony Cetinski na koncertu u Crnoj Gori napravio dramu. PUBLIKA OSTALA U ČUDU, MISLILI SU DA SE ŠALI