(Arhiva Glasa Istre)
Za mjesec dana, 26. kolovoza s početkom u 21 sat u pulskoj će Areni ponovno nastupiti jedan od napoznatijih svjetskih tenora, José Carreras.
U pulskom je amfiteatru Carreras dosad nastupio tri puta - 1998. godine zajedno sa španjolskom sopranisticom Isabel Rey, zatim 2006. godine, kada mu je gošća bila albanska sopranistica Inva Mula, a zadnji put bilo je to u srpnju 2016. godine, kada su uz Carrerasa nastupili sopranistica Martina Zadro, violončelistica Ana Rucner i Orkestar opere HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka pod vodstvom Davida Gimeneza. Carreras je nastupio i s Tonyjem Cetinskim u Zagrebu 2007. na humanitarnom koncertu za Zakladu Ana Rukavina, te u istom gradu, dvije godine kasnije, u humanitarnoj akciji "Korak u život".
(Arhiva Glasa Istre)
U pratnji Zagrebačke filharmonije, ovom će prilikom Carreras izvesti neke od najpoznatijih arija i pjesama koje su obilježile njegovu impresivnu karijeru. Večer u pulskoj Areni bit će dodatno obogaćena i nastupom posebne gošće – sopranistice Dušice Bijelić, čiji će raskošni glas i izražajnost savršeno dopuniti Carrerasovu interpretaciju.
Tijekom izuzetno uspješne karijere, Carreras je ostvario više od 60 uloga na opernim pozornicama i u studijima. Njegov glas, prepoznatljiv po toplini i izražajnosti, zarobio je pozornost slušatelja na svim kontinentima. S više od 85 milijuna prodanih nosača zvuka, Carreras je jedan od komercijalno najuspješnijih opernih pjevača svih vremena. Evo što je rekao o svome nastupu u Puli za naš list.
- Arena u Puli, kao što sam već rekao, je jedinstvena pozornica velike ljepote i za mene je veliki privilegij ponovno nastupati u ovoj Areni. Ima magiju, povijest i impresivnu snagu.
- Repertoar je raznolik, za ovakav tip koncerta na otvorenom. Sadrži klasične skladbe, zarzuele, napuljske pjesme, ali i nešto crossovera. Doista je riječ o programu osmišljenom da se obrati publici na različite načine.
(Promo)
- Prije Tri tenora, moja operna karijera već je bila vrlo važna i imao sam sreću dijeliti pozornicu s velikim opernim imenima. Fenomen Tri tenora, uz Plácida Dominga i Luciana Pavarottija, bio je prekretnica ne samo u mojoj opernoj karijeri, nego i u karijerama mojih kolega. Uspjeli smo dosegnuti široku publiku i približiti operu i klasičnu glazbu publici koja nije bila uobičajena za tu glazbu.
- S puno discipline i pažnje. Glas je vrlo krhak i na neki način »razmažen«.
- Moj odnos s Herbertom von Karajanom bio je vrlo važan i odlučujući. Više od 14 godina imao sam sreću da me dirigira u velikim opernim kazalištima i na najvažnijim glazbenim festivalima, kao što je Salzburški festival. Također smo snimili zapise koji su i danas referentni u klasičnoj glazbi, poput »Carmen«, »Don Carlosa«, Verdijevog »Requiema« itd.
- Da, bez sumnje »Carmen« je bila vrlo važna opera u mojoj karijeri, ali i »La Bohème«, »L’elisir d’amore«, »Lucia di Lammermoor«, »La Juive«, »Tosca«, »Samson i Dalila«, »Un ballo in maschera«...
- Da, uvijek ostane neka uloga neodigrana...
(Arhiva Glasa Istre)
- Tako je. Nakon što sam prošao kroz tako zahtjevnu i tešku situaciju kao što je leukemija, mislio sam da je način da se zahvalim za svu ljubav i podršku koju sam dobio od šire javnosti pokušati na neki način pomoći pacijentima koji prolaze kroz isto. Osnivanjem Zaklade protiv leukemije, želio sam dati svoj doprinos u borbi protiv ove bolesti.
- Zapravo, nisam nikada bio bariton. Glas se s godinama mijenja, ali ja sam i dalje tenor.
- Istina je da sam putovao gotovo po cijelom svijetu. Čuvam mnoge lijepe uspomene iz različitih zemalja i mjesta, ali uvijek u srcu nosim svoju Barcelonu i Kataloniju.
(Arhiva Glasa Istre)