Trenutačno možda i najpopularniji slovenski bend - Joker Out - 7. kolovoza se uz Baby Lasagnu i bend Buč Kesidi penju na pozornicu Malog rimskog kazališta, što je ujedno i njihov prvi nastup u Puli. Hrvatska publika moći će ih slušati ovog ljeta i u Trogiru, a u prosincu u riječkom Pogonu kulture i zagrebačkom klubu Boogaloo. Bend čine Nace Jordan, Bojan Cvjetićanin, Kris Guštin, Jure Maček i Jan Peteh, koji se poznaju još iz srednjoškolskih dana, a sljedeće godine obilježavaju 10 godina postojanja velikim koncertom u Ljubljani.

Iako im je prvi nastup u Puli, nije u Istri. Naime, Jokeri su 2023. i 2024. nastupali na umaškom SeaStar festivalu, a sada su na velikoj turneji na kojoj promoviraju svoj novi album "Souvenir Pop". Novo izdanje donosi pjesme poput "Bluza", "Stephanie", "Šta bih ja", kao i hitove poput "Carpe Diem", a sve ih donose u Pulu.

Razgovarali smo s Bojanom i Krisom i saznali što spremaju za pulsku publiku, što ne vole u backstageu, bi li ponovili iskustvo Eurovizije i još mnogo toga.

(Promo)

Zajedno radimo na partyju

U Malom rimskom kazalištu nastupate 7. kolovoza uz Baby Lasagnu i bend Buč Kesidi. Što pulska publika može očekivati?

Bojan: To će biti stvarno veliki koncert, pošto sviramo nas troje izvođača iz tri zemlje regije, a svi imamo nove albume. Mi smo naš dosad samo jednom uživo svirali u Hrvatskoj, tako da spremamo stvarno veliki party. Ove godine imamo show kakav još nikad nismo imali, a i vi ga niste još nikada vidjeli.

Pulska publika može očekivati bend u jednom preporođenom izdanju, ja bih rekao. Recimo godinu i pol dana nakon Eurovizije smo kolektivno došli u neki burnout moment, gdje je svega bilo previše, i znam da smo mi svi to osjetili. Tako da, nakon neke malo duže pauze koju smo imali, vratili smo se u tako fenomenalnom izdanju u kojem možda nikad još nismo bili. Pulska publika može stvarno doći i vidjeti party s naše strane, opet maksimalno uživamo na bini. Mislim da se ljudi mogu spremiti na jedno četiri i pol sata muzike. Sprema se top koncert.

Čija je ideja bila organizirati sve to?

Bojan: Pa mi se zapravo i privatno znamo, volimo i dobro razumijemo, tako da se ovaj sklop nije dogodio slučajno. To je zapravo bila ideja organizatora, tako da nam je u startu bilo jasno i logično da moramo to napraviti jer je top priča. Kad već ne možemo ići na partyje jer radimo, da onda zajedno radimo na partyju.

Selidba u Istru

S toliko najavljenih nastupa po cijeloj Europi, hoćete li ikada i gdje na godišnji?

Bojan: Mi smo stalno na turneji, tri godine nismo bili na godišnjem, osim sad u siječnju. Ali evo napokon ovo ljeto idemo 15-ak dana sada u srpnju, pa nastavljamo. Ja dolazim baš u Pulu na godišnji.

Kris: Ja sam cijelo djetinjstvo proveo u Istri bio na ljeto, mi doslovno svi kako počne ljeto se preselimo ovdje.

Bojan: Onda tu gledaš iste ljude kao i u Ljubljani, bude malo "wack".

Je li naporno onda po ovim vrućinama biti na bini, a ne na plaži?

Bojan: Pa uvijek postoje dvije strane. Ona jedna, vrag, ti govori da ideš na plažu i tri mjeseca ne radiš ništa. A onda opet imaš i tog anđela koji ti govori da radiš, da sviraš koncerte, jer mi u suštini volimo to što radimo. Ali slažem se, the temptation is real.

Kris: Da, i još te pyro grije na 36 stupnjeva. Nije idealno, ali je dobro. Svakako se znojiš na bini tako da ti je svejedno je li 36 ili 80 stupnjeva.

Na tragu koncerata, preferirate li nastupati na otvorenom ili više volite klubove i dvorane?

Kris: Klubovi imaju neku posebnu atmosferu, jer je sve tako intimno i svi su si blizu. Ali po ljeti, kada vidiš zvijezde iznad sebe dok nastupaš je neki poseban osjećaj. To se onda vidi i u energiji benda i publike.

Postoji li interes i za nastupe izvan Europe?

Bojan: Postoji, trebali smo svirati u New Yorku.

Kris: Nismo uspjeli jer nismo sredili te working vize. Ne isplati se nikako jer za samo jedan koncert moraš dobiti vizu na dvije godine. Jedino kako bi se to isplatilo je da radimo turneju po cijelom SAD-u, ali to se još manje isplati.

Bojan: Zvali su nas i dva puta u Australiju, ali prvi put nismo mogli jer smo bili u studiju, a drugi put jer smo već bili bukirani za te termine. Ali nadamo se da će se ta Australija dogoditi, da nas opet zovu.

Cirkus

Pošto ste rekli da vam je nakon Eurovizije bilo izazovno vrijeme za bend, biste li ponovili to iskustvo?

Bojan: Eurovizija je toliko jedinstveno iskustvo, ono uđeš u neki cirkus, pogon koji ide 24/7. Super nam je bilo, uživali smo maksimalno, promijenio nam se život, upoznali smo toliko divnih ljudi, ali mislim da ako bi išli još jednom... The only way is down. Možeš samo pokvariti to iskustvo jer je bilo savršeno.

Kako je to utjecalo na bend?

Bojan: Bilo je koncerata gdje se nismo osjećali dobro, i sve odradiš ali kad siđeš s bine nisi ništa bogatiji od toga. Za vrijeme onog "burnouta" smo znali imati trenutke anksioznosti, paničnih napada i to. Ja sam godinu i pol dana imao panične napade jer sam jednom za vrijeme koncerta dobio jedan i nisam prekinuo, pa mi se možda razvio mali PTSP. I onda sam sa svom tom panikom utjecao i na dečke jer su osjetili tu tenziju i samo smo svi padali kao muhe. Bilo pa prošlo.

Sljedeće godine obilježavate 10 godina postojanja, kako ste se uopće i "spojili"?

Bojan: Kris i ja smo se upoznali na kraju osnovne škole. On je pjevao u školskom bendu, a ja sam poznavao neke ljude iz benda i tako smo se upoznali. Inspiriralo me kako su ih djevojke gledale već tada, u osnovnoj školi, haha. Nadahnulo me da naučim svirati gitaru i dvije godine kasnije bili smo zajedno u drugom bendu.

Rituali

Imate li neke rituale prije ili poslije nastupa?

Bojan: Imamo zajedničku mantru prije nastupa, jako kratku i onda izađemo na binu. I pola sata prije i poslije koncerta želimo imati mir u backstageu, znači da nam ne dolazi nitko. Ne znam zašto ali gradonačelnici i slični uvijek žele ući da bi se njihove kćeri mogle slikati s nama pet minuta prije nego izađemo na binu. 31 minuta prije je super, ali 30 i manje - ne.

I što onda učinite, pustite li ih da uđu ili?

Bojan: Pa pustimo, ali malo te umori jer te izbaci iz takta.

Kris: Doslovno se dogodi da je netko u gaćama jer se oblači i sad netko ulazi, pa te vidi polugolog, ali njima ne smeta, haha.

Ima li nešto da se događa na koncertima da ne volite, npr. dogodi li se da od cijele publike vi vidite samo telefone i smeta li vam to?

Bojan: Kao muzičaru na koncertu to smeta.

Kris: Ali kao TikTokeru, čovjeku koji želi da ga što više ljudi vidi, ne, haha.

Bojan: Ja mislim generalno da svakako na našim koncertima bude telefona u zraku, ali samo na momente. Hvala Bogu ne događa nam se da po sat i pol vremena gledamo u kamere.

Radi što ti se radi

Za kraj, što želite prenijeti publici kada nastupate?

Bojan: Volim imati osjećaj da je publika došla odmoriti, jer koncert ustvari i je opuštanje od realnog svijeta. Bijeg na sat i pol vremena gdje si okružen ljudima koji su također došli odmoriti mozak. A onda i mi lakše sviramo jer smo i mi na odmoru. Ako osjetiš da je publika "napeta" i ti postaneš napet i stvari ne idu glatko. Let go, uživaj, radi što ti se radi, plješći, izgledaj kao debil, nema veze. To je suština svega toga.

Povezane vijesti

• Svjetlosne instalacije na Malom rimskom kazalištu
• Dovršetak obnove moguć za 2 godine, ali s 11 mil. eura
• Jaka regionalna imena i Baby Lasagna na zajedničkom koncertu u Puli