Bilo je simbolike u tom ponedjeljku nakon Uskrsa u klubu čije ime asocira na vječno kretanje, i još uz bend koji se zove Svetlost, odnosno za one kojima nije jasno – povratnički, nulti koncert nakon desetak godina obnovljene, 24. Jazzbine u klubu Kotač, zagrijavanje za ono što slijedi početkom srpnja. Počelo je, dakle, energično i žestoko, teško da je moglo krenuti žešće s obzirom na stil izvođača a to su bili Svetlost feat. Vandermark & Nilssen-Love.

Kako je netom prije izlaska benda na pozornicu objasnio pokretač i organizator Jazzbine Željko Marković, jedan telefonski poziv je promijenio sve, a on je glasio "Željko, mi bi u Pulu", i tako se oni pojavili u Puli. Tako se Pula našla na njihovom koncertnom popisu između Beograda i Ljubljane i tako smo nakon dugo vremena opet dobili onu atmosferu po kojoj je Jazzbina između ostalog i postala poznata. Naravno, bila je tu i vjerna publika, neka poznata lica koja nisu zaboravila ono što je Marković pokrenuo prije puno godina i dugo vremena uporno gurao.

Svetlost, Ken Vandermark i Paal Nilssen-Love, odnosno dva bubnja, jedan bas i dva saksofona i dva klarineta, odnosno Ken Vandermark - klarinet/tenor saksofon, Ninoslav Spirovski - klarinet/tenor saksofon, Kristijan Novkovski – bubnjevi, Paal Nilssen-Love – bubnjevi i Deni Omeragić - kontrabas/bas gitara/elektronika, odnosno kombinacija glazbenika iz Makedonije, SAD-a i Norveške. Istovremeno prilično heterogeni i dovoljno homogeni da se nađu na pola puta i odvedu svoju verziju jazza u nekim neočekivanim smjerovima zadržavši u nekim skladbama one karakteristične makedonske prizvuke. No, ovo nije tradicionalno, ovo nije etno, ovo je moderno, eksperimentalno, hrabro. Uz to nije izostao ni onaj prisan odnos publike s izvođačima koji su se očito jako dobro osjećali u Puli, što se vidjelo i u Vandermarkovoj komunikaciji s prisutnima.

Inovativni i brzi

Svetlost su prepoznatljivi po spontanom umjetničkom izrazu, multižanrovskoj estetici, neustrašivom pristupu zvuku te spoju jazza, noisea i ambient elemenata. Njihova tri albuma, objavljena 2019. i 2020. godine, dobila su izvrsne kritike i pozitivne reakcije publike. Početak 2024. godine donio je objavu njihovog najnovijeg izdanja "Everything Was As It Had Been a Minute", nakon čega je bend krenuo na turneju po susjednim zemljama i radio na nekoliko izdanja s regionalnim ansamblima.

Ken Vandermark nagrađivan je američki avangardni skladatelj, improvizator, saksofonist/klarinetist i jedna od ključnih figura čikaške jazz i impro scene. Od preseljenja u Chicago neprekidno djeluje kao izvođač, skladatelj i organizator na međunarodnoj sceni.

(Snimio Žiga Koritnik)

Poznat po inovativnom pristupu glazbi, Vandermark je surađivao s brojnim priznatim glazbenicima, a osim glazbene karijere, Vandermark je i aktivan promotor improvizatorske scene.

Paal Nilssen-Love, norveški je bubnjar i perjanica free jazza, odrastao je u jazz klubu svojih roditelja u Stavangeru, od početka 2000-ih osvaja međunarodnu scenu, svirajući s legendama poput Matsa Gustafssona i Kena Vandermarka. Njegova nevjerojatna energija i neumoljiv ritmički napad čine ga jednim od najtraženijih bubnjara eksperimentalne scene. Predvodio je brojne bendove, a godine 2014. napustio je kultni norveško-švedski jazz sastav Atomic kako bi se posvetio projektima s još više improvizacije.

Kako je podsjetio Marković, album su snimili u 120 minuta, dakle, bili su brzi, kao što su bili brzi i preksinoć, no ne toliko brzi da ih publika još brže ne pozove na bis. Atmosfera je bila ona prava, a takvu očekujemo i na koncertu Stevena Bernsteina i Sex Moba koji u dvorište Kotača stižu 4. srpnja, a nakon njih na redu su The Messthetics & James Brandon Lewis 17. srpnja.

Povezane vijesti

• Kotač nije mjesto za partijanje nego za razvoj i edukaciju
• Večeras "From Down to Tempo", a sutra Groovoteka 
• Vrtimo se u KOTAČu