(Promo)
Jedna od najpoznatijih umjetničkih manifestacija u Istri bez daljnjega je rovinjska Grisia, koja je počela s radom 1967. godine s ciljem da se potakne druženje umjetnika i širenje likovne kulture u gradu. Naziv je dobila po istoimenoj poznatoj ulici u Rovinju, a prvobitno je potekla od Umjetničke kolonije Rovinj te krenula je upravo na poticaj članova ove poznate kolonije. Cilj je, dakako, bilo druženje umjetnika i izlaganje njihovih djela. Tijekom dugi niz godina, Grisia se održavala druge nedjelje u kolovozu.
Onda je došlo do nekih promjena, razmišljalo se o tome da manifestacija postane bijenalna, zatim je došla pandemija koronavirusa i tradicionalna manifestacija nije održana nekoliko godina. No, ovoga ljeta, u kolovozu, ponovno je održana, u organizaciji Grada Rovinja i Muzeja grada Rovinja.
(Promo)
Kako su ovu manifestaciju, odnosno njezin povratak doživjeli umjetnici-sudionici, i kako zamišljaju njezin nastavak, otkrili smo u razgovoru s nekima od njih.
Pobjednica Dragana Sapanjoš kazala je: Grisiju sam doživjela kao manifestaciju s puno potencijala i širokim prostorom za vlastitu redefiniciju. Bilo je to moje prvo sudjelovanje, ako ne računam jedno davno iskustvo kada sam se prijavila kao Diana Prince — Wonder Woman prije nego što postane Wonder Woman. I to je bilo zabavno: predstavila sam bijelu zastavu s resama od prožvakanih žvakaćih guma. Sada, kada sam shvatila da ne mogu postati Wonder Woman samo vrteći se oko svoje osi mogu iskreno početi cijeniti organizaciju, koja je bila izrazito susretljiva i dobro iskoordinirana. Ozbiljno govoreći, činjenica da su omogućili besplatno parkiranje te, uz nagradu, omogućili i opciju ručka, učinila je da se umjetnici osjećaju istinski dobrodošli.
(Promo)
(Promo)
Također vjerujem da kvalitetan žiri neizbježno privlači određeni krug umjetnika te da nagrade - što su izdašnije to više izražavaju stvarno priznanje i poštovanje prema vrijednosti umjetničkog rada i njegovog istraživanja: što nipošto nije zanemarivo, osobito u kontekstu u kojem se tržište suvremene umjetnosti tek treba uistinu oblikovati. Već i organiziranje artist talka (po pobjedi) bio je znak da se razmišlja u pravom smjeru - prema stvaranju prostora za stvarni dijalog. Rovinj bi mogao biti prava platforma s koje ponovno započeti izgradnju stvarne vrijednosti umjetničkog djela na ovim područjima - ne kao povratak u prošlost, nego kao vježba lucidnosti u sadašnjosti koja gleda na budućnost… Ili možda samo treba vjerovati u prave supermoći. W.W.
Vida Đuran pak veli: - Moj otac, Marčelo Brajnović, bio je jedan od začetnika Rovinjske kolonije i jedan od prvih sudionika Grisije. Bile su to davne sedamdesete godine, sjećam se toga iz djetinjstva. U tim prvim izdanjima pridružila mu se i moja majka, Zvjezdana Hegedušić Brajnović. Bila su to vremena kada su se umjetnici međusobno "šamarali" – to jest, poticali, oštrili i hrabrili jedni druge. Grisia je tada bila savršeno mjesto za takve susrete: cijeli dan bio je na raspolaganju za razgovor i druženje, a nudile su se i nagrade. U svojim zrelim godinama, zajedno sa svojom obitelji, nastavila sam sudjelovati na gotovo svim sljedećim Grisijama. No, prije desetak godina sve se počelo polako osipati. Manifestacija se počela urušavati pod pritiskom komercijalizacije i mi smo prestali izlagati. Zato od srca pozdravljam ponovno pokretanje te kultne manifestacije Grada Rovinja. Došle su nove generacije umjetnika. Publiku sada treba ponovno pridobiti, ali ovogodišnja posjećenost me zaista oduševila. U njoj vidim nadu za opstanak i daljnji rast Grisije – manifestacije koja ima dušu, povijest i neprocjenjivu vrijednost, zaključuje.
(Osobna arhiva)
Vedran Ružić navodi da mu je ovo prvi put da sudjeluje na Grisiji i prije svega ga je oduševio ambijent "u kojem su se postavljali radovi natjecatelja te nivo nekih od natjecateljskih radova čime sam vidio da je to jedan ozbiljan događaj koji će nakon petogodišnje pauze sigurno naići na još veći odjek dogodine i ubuduće. Nagrada mi puno znači prije svega jer je to motivacija za daljnje stvaranje i jedan dobar udarac nogom 'v rit'. Čestitam ostalim nagrađenima", zaključuje.
Raul Majkus ističe da je "povratak Grisije u Rovinj bilo stvarno posebno iskustvo. Kao sudionik, prvi put, bilo mi je izuzetno zadovoljstvo biti dio ove tradicionalne manifestacije koja okuplja umjetnike svih generacija. Ulica Grisia, u samom srcu starog grada, djeluje kao jedinstvena galerija na otvorenom na kojoj su djela su bila izložena na zidovima, vratima i stubama, stvarajući slikovitu i magičnu atmosferu. Sudjelovanje na Grisiji bilo mi je lijepo iskustvo i nadam se da ću imati priliku ponovno se vratiti. Ovaj događaj je ne samo prilika za umjetnike da pokažu svoja djela, nego i za posjetitelje da uživaju u umjetnosti pod vedrim nebom, u ovom jedinstvenom ambijentu starog grada.
(Snimila Sanja Prodan)
(Snimila Melani Grabar)
- Govoriti o jednodnevnoj izložbi Grisia, a da se ne ide u patetiku i hvalospjeve doista je limitirajuće i izazovno. Vrlo je važno odrediti se pozitivno u svakom pogledu obzirom na htijenje, uloženi napor i energiju u revival likovnog događaja. Reminiscencija na spomenutu izložbu, a da se ne spomene povijesni kontekst i čitav niz kreativaca koji su uložili određenu energiju i vrijeme te samim svojim habitusom nadograđivali jednu takvu ideju, gdje se malo koja sredina može pohvaliti. Tu treba spomenuti poseban napor sadašnje ravnateljice Muzeja Grada Rovinja, Vilme Bartolić, te ravnateljice POU-a Dubravke Svetličić sa svojim timovima suradnika.
Naravno treba izreći riječi zahvale svim autorima koji su izlagali, a vrijedi spomenuti i suport gradske uprave i sponzora, bez kojih se takvo događanje ne bi moglo održati i zadržati, smatra pak umjetnik Branko Kolarić.