»Ima vas puno«, zadovoljno je konstatirao Goran Farkaš na polovici sinoćnjeg koncerta grupe Veja u klubu Kotač koji ih je dočekao i ispratio krcat.

Razlog pojavljivanja ovog benda u spomenutom prostoru bila je promocija albuma »Škura ura«, no to je bila i prilika za stare hitove ovog posebnog benda, prepoznatljivog po svom stilu. Kotač se pokazao kao savršen prostor za koncert Veje, čak bih rekao da mi je ovaj nastup bio puno bolji od njihovog prosinačkog pojavljivanja na Portarati.

Janja

Bili su i tamo dobri, možda je čak tamo bilo i više ljudi, na onom velikom otvorenom trgu malo su se raštrkali, no ovdje su svi bili stisnuti pa je ta sinergija publike bila puno očitija i kolektivni feedback bio je puno jasnije artikuliran. Možda takav prostor nije za one koji vole gužvu, kao što nijedan ovakav klub nije, ali zato je idealan za taj spoj benda i publike, pa dok se bend mora pokazati svojim muziciranjem, od publike se očekuje reakcija, bilo kakva jer valjda nema goreg od toga da takva reakcija izostane. Ovdje su s te strane bili podmireni i dečki iz Veje na bini i kompletna ekipa koja ih je pažljivo pratila i podržavala.

(Snimila Leona Teodorović)

U Kotaču je tako do izražaja došla poznata senzibilnost Veje za tradiciju koja uspijeva zvučati dovoljno moderno prije svega zato što u njima ima toliko snage i toliko predanosti ovome što rade, a s druge strane u ovom prostoru kluba jasniji su njihovi prijelazi između raspoloženja, od tuge do veselja, od usporenih pjesama do valcera, i to tako da ne zvuči nespojivo, da ne odskače pretjerano jedno od drugog. U Vejinom slučaju sreća i nesreća samo su dvije strane jedne medalje i to pogotovo efektno zvuči uživo. Nakon svih ovih godina meni i dalje najbolje zvuči njihova »Janja« i ne mogu čuti tu pjesmu u njihovoj izvedbi, a da me barem malo ne stegne u grlu. Nitko, zapravo, ne bi trebao previše uživati u ovoj potresnoj priči s neminovno tužnim, krvavim završetkom u kojem se rasplet ne servira kroz neku simboliku nego se doslovce opisuje što se dogodilo jadnoj curi. Ne bi se trebalo u tome naći ičeg pozitivnog, osim činjenice što dečki iz benda, a pogotovo Farkaš za vokalom, tako vrhunski i na samo njima svojstven način interpretiraju ovu pjesmu. S jedne strane tuga i depresija, s druge strane njihova maestralna izvedba na koju je nemoguće ostati ravnodušan.

(Snimila Leona Teodorović)

»Janja«, ipak, nije bio najbolji trenutak sinoćnjeg koncerta, koliko god to nevjerojatno zvuči jer mogu oni još i bolje. To su pokazali u pjesmi »Marija« gdje se dogodio taj savršen spoj benda i publike o kojem cijelo vrijeme drvim, i koji daleko od toga da je bio jedini te večeri. »Mariju« publika rado prihvaća, a i glazbenici je očito vole, no vrhunac ionako savršene izvedbe dolazi sa solom na harmonici Marka Pernića koja zvuči upravo nevjerojatno moćno do te mjere da mi je čak malo i čudno o tome pričati jer sam navikao takve epitete dijeliti gitaristima ili bubnjarima, ali ovo je bilo fenomenalno jer je bilo nešto drukčije. Harmonika u jednom ovakvu klubu? Može, samo daj, slušao bih ovo još, ali sinoć kao dodatni šlag na tortu došla je i jednako moćna solaža na električnom basu Sebastijana Demarka, znači sve kompletno pogotovo kada se publika uključila.

Očekivani bis

Publika se sa svojim glasovima u koncert ubacila više puta tijekom večeri, pa da spomenem još i »Biži, biži, maglina« koja je tako lijepo dočekana na vrhuncu nastupa koji je dobio svoj očekivani bis. Bilo je tu puno jakih trenutaka koji su podsjetili po čemu je Veja kao bend poseban, primjerice u »Predi, predi, šći moja«, a nije samo zato jer vole pjesme s puno glagola u imperativu, ili pak u pjesmi koju je Farkaš nazvao jednom od najboljih ikada napisanih a to je »Dolce paradiso« a koja počinje stihom »Un giorno andando« i u sebi miješa hrvatski i talijanski, bez granica.

(Snimila Leona Teodorović)

Za tu pjesmu na svojoj stranici vejamusic.com kažu doslovce »Istra kakva jest. Više jezika u jednoj pjesmi priča srceparajuću ljubavnu priču. Uz to, ljubav i identitet nemaju granica«. Time su opisali ne samo ovu pjesmu nego i predstavili neku svoju glazbenu i kulturalnu filozofiju. Album »Škura ura« inače ima deset pjesama, a naslovna skladba već je dobila i spot pa bacite pogled.

Sreća i nesreća

U Vejinom slučaju sreća i nesreća samo su dvije strane jedne medalje. Nakon svih ovih godina meni i dalje najbolje zvuči njihova »Janja« i ne mogu čuti tu pjesmu u njihovoj izvedbi, a da me barem malo ne stegne u grlu. Nitko, zapravo, ne bi trebao previše uživati u ovoj potresnoj priči s neminovno tužnim, krvavim završetkom u kojem se rasplet ne servira kroz neku simboliku nego se doslovce opisuje što se dogodilo jadnoj curi. Ne bi se trebalo u tome naći ičeg pozitivnog, osim činjenice što dečki iz benda, a pogotovo Farkaš za vokalom, vrhunski interpretiraju ovu pjesmu.

(Snimila Leona Teodorović)

Povezane vijesti

• Event industrija od hrvatske Vlade i Stožera traži hitan plan otvaranja: Na izdisaju smo - zabranjen nam je rad već godinu dana, A VLADA NAM NIJE DALA NI KUNU
• Korak prema povratku u normalu: USKORO PONOVNO NA VELIKE KONCERTE?
• Najveća koncertna kompanija na svijetu Live Nation: VELIKI POVRATAK KONCERATA U 2022. GODINI