S koncerta u pulskoj kazališnoj kući (Snimio Duško Marušić Čiči)
Zanimljiv, a nije pretjerano reći niti jedinstven, koncert održao je trzalački kvintet "Giuseppe Anedda" u subotu navečer u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula gdje su posjetitelji imali prilike čuti i vidjeti kako je to kada su mandoline u prvom planu.
Kvintet koji čine mandolinisti Emanuele Buzi i Norberto Gonçalves da Cruz, Valdimiro Buzi, gitarist Andrea Pace i kontrabasist Emiliano Piccolini nastao je, kako se kaže u najavi, kao posveta velikom mandolinisti koji je posvetio svoj život širenju i revalorizaciji mandoline te se afirmirao u dvadesetak godina koncertnog djelovanja kao jedna od najboljih međunarodnih formacija takve vrste glazbe.
Bilo je zato jasno otpočetka da će nastup biti poseban, što je potvrđivao i već letimični pogled na program koji je zapravo bio podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu čuli smo neke klasike, dobro poznate arije Rossinija, Verdija, Mascagnija i Cimarose što je bilo dovoljno da se publici približi stil ovog kvinteta i pokaže koliko je mandolina zahvalan instrument za oživljavanje atmosfere nekih klasičnih skladbi.
(Snimio Duško Marušić Čiči)
No, isto tako se jako dobro uklapa i u skladbe koje su bliže suvremenosti koje smo čuli u drugom dijelu. Tu su glazbenici počastili publiku s tri skladbe Astora Piazzolle i kratkim medleyjem filmske glazbe Ennija Morriconea. Talijanski su glazbenici imali prilike surađivati s velikim pokojnim maestrom koji im je dopustio da izvode njegove pjesme pod uvjetom da ne koriste tremolo što se pokazalo kao nemoguć zadatak.
Ipak, preksinoć je pogotovo bila intrigantna izvedba "Pjesme japanskog proljeća" Yasua Kuwahare i to zato što unatoč svojim geografskim i kulturnim referencama na Daleki istok zvuči nekako mediteranski, i to kao da priziva ljeto u Grčkoj ili na jugu Italije, a ne proljeće u Japanu što i ne čudi kada se zna odakle mandolina potječe. Tako da bismo mogli bi to nazvati uspješnim crossoverom.
Publika je odlično prihvatila ovaj talijanski kvintet čiji su se članovi potrudili naučiti i pokoju riječ na hrvatskom i domaćinima se pokazati kao dobri gosti, tako da niti dodatak nije bio doveden u pitanje, tim više jer je kao dodatni adut već bio spreman, a to je bio potpuri napuljskih pjesama koje su dodatno popravile ionako dobro raspoloženje. Pa kada ih je već krenulo, što ne bi bacili i jedan čardaš.
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Nakon dva dana provedena u Puli bila je to prilika da se zahvale svima koji su ih podržali i omogućili njihov nastup, ponajprije INK-u i Clari Cerin, a susreli su se i sprijateljili s članovima mandolinističkog orkestra KUD-a "Lino Mariani".