LIFELESS KEY: Petica za kombinaciju autorskih skladbi i obrada

(Snimio Danilo Memedović)

Nastupom kvarteta Lifeless Key priveden je kraju prvi ciklus jazz koncerata koji je proteklih mjesec dana u hotelu Pula održavala udruga JazzIstra na čelu s Brankom Sterpinom.

Recentni hitovi

Lifeless Key čine saksofonist Luka Vrbanec, klavijaturist Andrea Rojnić, basist Marko Kalčić i bubnjar Andrej Barac, a uz pet obrada predstavili su premijerno i tri autorske skladbe. Zanimljivo je da se kod odabira obrada nisu držali isključivo poznatih jazz skladbi nego su u repertoar uvrstili i neke poznate recentne pop hitove. Vrhunac večeri ipak je bila moćna izvedba "Backwoods song" Davea Hollanda zbog koje su dečki zaslužili i poziv na bis. Što se tiče autorskih skladbi njih je također bilo zanimljivo čuti, ako ništa drugo da se podsjetimo da jazz u Istri ne ovisi samo o interpretaciji tuđih djela nego ima svoje ja.

(Snimio Danilo Memedović)

No, jednako je bilo zanimljivo čuti odakle je došla inspiracija za svaku od tri skladbe. Jedna je tako nadahnuta Rojnićevom bivšom djevojkom, dok su drugu napisali učenici petog razreda osnovne škole u Svetom Petru u Šumi u kojoj Vrbanec predaje.

To im je bio zadatak koji su uspješno odradili i nakon traženja naslova poput "Svi učitelji su mučitelji" ili "Škola ubija" (ili tako nešto) odabran je afirmativni "Najjači jazz", a nakon sinoćne izvedbe Vrbanec je konstatirao da su svi zaslužili peticu. Treća autorska skladba inspirirana je vodokotlićem i on je trebao biti u naslovu, ali na engleskom no dečki nisu znali kako se vodokotlić na engleskom kaže. U njihovu obranu, Google Translate po tom pitanju zbilja daje neke čudne rezultate.

Novi ciklus

Iako je nastupom kvarteta Lifeless Key završen prvi ciklus, drugi bi trebao krenuti već u nedjelju. Koncerti se održavaju bez ikakve financijske podrške Grada ili Županije, zbog čega se za svaki koncert moralo izdvojiti šest eura po ulaznici, no to nije smetalo ljubiteljima jazza koji su došli, platili ulaznice i učinili da se ova manifestacija može sama financijski pokriti, a Branko Sterpin imao je razloga sinoć biti zadovoljan i planirati nove koncerte.

Kako su nastupi odmicali tako se i publika navikla i u sve većem broju počela vraćati u ovaj, za javnost dugo vremena zatvoreni prostor, koji ima slavnu prošlost. Bivši disko hotela Pula pokazao se idealnim za jedan jazz klub kakav Puli nedostaje, iako bi trebao biti renoviran i prenamijenjen u teretanu.

Sam ciklus poslužio je i kao svojevrsni inkubator za nove kvalitetne projekte na lokalnoj jazz sceni koja se usprkos svemu ne da, a i pokazao je da je pulska publika spremna redovito izdvojiti novac za ulaznicu ako je cijena razumna.