U MIRU ISTARSKOG SELA

Hedonistička konoba Vorichi. Ovo nije mjesto gdje ćeš pojesti i otići

| Autor: Anđelo DAGOSTIN
Ilustracija

Ilustracija


Stigli smo u Orihe, smještene između Barbana i Svetvinčenta. Stotinjak stanovnika i mnoštvo starih kuća prenamjenjenih u kuće za odmor. Uskom cestom tražimo konobu Vorichi (kako se to čita?), ali nemamo problema, jer su putokazi svugdje jasni i, nakon susreta s kozama koje lijeno odmaraju u hladovini, stižemo do ljupke konobe.

U njenom nastavku se nalazi tratina, lavanda i prekrasan mali sunčani vinograd. Prima nas simpatična vlasnica konobe Tamara Ljubić.

- Ovo nije mjesto gdje ćeš pojesti i otići, to nije naš princip. Mi smo hedonistička intimna konoba u kojoj se samo uživa, kazuje nam vlasnica.

No, kako je sve krenulo? Tamara je živjela u Italiji, gdje je upoznala dečka Talijana, a s vremenom, točnije 2013., došli su živjeti u Pulu s ciljem da u Orihima, u rodnom mjestu Tamarinog oca (na mjestu gdje se nalazila očeva vikendica s vinogradom) otvore pravu konobu.

- Rekli su nam: Vi ste ludi! Niste normalni, što radite?, ali uvidjela sam da u Orihima i okolici ima mnogo gostiju, mnogo turista, a dečko je volio kuhati i rekli smo - idemo! Da li bih ponovo u to krenula, e pa nisam baš sigurna bih li imala snage, kaže vlasnica.

U početku su bili orijentirani samo prema turistima, pa su bili otvoreni samo tijekom ljetne turističke sezone. Polako su sve više produžavali sezonu i ulagali u konobu, kako u infrastrukturu i izgled, tako i gastronomsku ponudu koja je u početku bila neusporediva s današnjom.

Konoba je rasla u svakom smislu, ali je Tamarin partner 2018., nažalost, preminuo. Težak životni udarac. Tada kao glavna snaga uskače sestra Ljiljana koja je i dotad pomagala u kuhinji, te su zajedno s dugogodišnjim kadrom nastavile razvijati ponudu konobe, pa su im sve češći i domaći gosti (Pula, Rovinj, zapravo cijela Istra, ali i Rijeka), posebice u predsezoni i posezoni.

Ali ova konoba nije tipična istarska konoba ni po izgledu ni po gastronomskoj ponudi, malo je više classy, ali ne toliko da bude uštogljena, već više ugodna i kontemplirajuća. Zato i imaju kapacitet od samo 42 sjedećih mjesta što jamči da ondje nema šušura, već gosti mogu uživati u miru istarskog sela uz vrhunsku kuhinju. Osim što im je prvi princip kvaliteta, tu je i estetika hrane kojoj posvećuju dužnu pažnju, ali i još jedan princip.

- Naša je ponuda bazirana isključivo na sezonskoj domaćoj odnosno lokalnoj namirnici, najčešće preferiramo male OPG-ove, kaže vlasnica.

Kada je pitamo koje su to namirnice krene nabrajati: za tartar koriste meso od istarskog goveda, salamu od boškarina, salamu "Žminjski gušti", istarski šafran, domaća prepeličja jaja, sireve od Radoševića i Latusa, brašno od Krušvara, tjesteninu (njoke i fuže) rade sami od domaćih jaja, kao i kruh od kiselog kvasca, focacciu i grisine…

- Oko 98 posto namirnica koje koristimo su od malih proizvođača, ali ne samo zato jer su mali, već zato što su to oni koji održavaju konstantnu kvalitetu, pojašnjava.

Zato u konobi ne idu u široku ponudu svega i svačega, već uglavnom nude po pet predjela, zatim tri jela s tjesteninom, šest glavnih jela i dva deserta koja rotiraju sezonski…

Dok smo razgovarali s vlasnicom, dugogodišnji gost konobe je telefonom naručio svježe kvarnerske škampe kao predjelo i file od zubatca koji je isključivo iz dnevnog ulova. Inače, ne primaju narudžbe telefonom, ali se gosti uvijek trebaju pravovremeno najaviti odnosno rezervirati stol.

Radno vrijeme? Do kraja rujna rade svako poslijepodne, a od listopada petkom (večeru), subotom (ručak i večeru) i nedjeljom (ručak). Glavni kuhar ove konobe je Matko Kovačević, pomoćni Martin Demirović, dok za pomoćne poslove održavanja (okoliša) uskaču vlasničina teta, bratić, otac…

Na naše pitanje koje bi jelo preporučila, vlasnica se nakon malo razmišljanja odlučuje za jednostavno jelo koje iznenadi naručitelja u kombinaciji: njoki, šafran, kadulja i badem. Mada gosti, veli vlasnica, možda najviše naručuju fuže s tartufima. Izuzev boškarina koriste meso (rebarca i steak) crnog goveda (s pire krumpirom) koje nabavljaju s velike farme M Brothers.

- Radi se o govedu bez hormona koje vrijeme provodi na pašnjaku, potpuno zdrav uzgoj i viša razina kvalitete, naglašava naša sugovornica koja je završila tečaj za sommelliera pa se u njihovoj konobi može naći zaista kvalitetna vinska karta, a tu je i bogata ponuda žestokih pića.

Na odlasku iz Orihi zastali smo na vidikovcu Križica s kojeg puca pogled na pitomi kraj u kojem se nakon objeda mogu osmisliti i realizirati mnoge avanture.

Ilustracija

Vlasnica Tamara Ljubić u vinogradu s golemim zubacem

 

Ilustracija

Rebarca od black angusa (crno govedo), sporo kuhana s pireom

Ilustracija

Kruh od kiselog kvasca

Ilustracija

Kolač Tart od tartufa

 Niti Voriki, niti Voriči, nego po domaći Vorihi

Otkud naziv konobe Vorichi? I kako se to čita?

- Kada sam gledala katastarsku kartu, natpis na parceli, odnosno toponim na kojoj se nalazi konoba je glasio Vorichi. Onda sam skužila zašto je moja baba za Orihe uvijek govorila Vorihi. Znači niti Voriki, niti Voriči, nego se čita po domaći Vorihi, objasnila nam je Tamara Ljubić.


Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini