NEŠTO DRUKČIJI DOŽIVLJAJ BLAGDANA

BOŽIĆNA GASTRO PRIČA MORISA ŽIKOVIĆA: I'll be back… for x-mass

| Autor: Moris ŽIKOVIĆ
Moris Žiković i kuharica Vlasta

Moris Žiković i kuharica Vlasta


Kako bi izgledalo kada biste se mogli vratiti unatrag? Kada biste recimo imali auto iz filma Povratak u budućnost.

...ne bih znao jer ja sam se u vrtić vratio bez te makine i to drugi puta ali sad... Jeeei, zvonite zvončići, trčite sobovi ili Haskiji (ovaj dio nisam sto posto)... jer... dolazi Božić a ja se osjećam kako dica. Ovaj put cilj je uljepšati "Blagdanske večeri" Marčancima i njihovim gostima a kao svoj centralni stožer za pripremu koristim upravo vrtić, odnosno njegovu prekrasnu kuhinju.

Što da vam kažem, uzbuđenje je jednako... nakon valjda tisuću autorskih tanjura, vlastitih introspekcija i istraživanja hrane, sebe, ljudi gurmana koji kušaju moje pijate, napetih kuharskih druženja i avantura, radionica, predavanja vlastitih i tuđih na temu hrane... ja i dalje imam one leptiriće u trbuhu zbog želje da svojim ljudima ponudim nešto sa čime će biti zadovoljni. U biti lako za njih... tu su i djeca koja su mi posudila kuhinju, naši dragi klinci i klinceze na kojima ostaje svijet.

Kuhanje na ovom gastro terenu znači da nema muljanja, tradicionalna hrana se poznaje do njene srži pa vam nastojanje da prikrijete nedostatak jednostavno pada u vodu. Također, pritisak raste kada znate da će vam vrlo vjerojatno doći neki dragi ljudi sa svojim klincima a vi želite da taj susret ispadne dobro.

Tko su ti moji Marčanci?? ..spomenuti ću ih na samom kraju jer će u protivnom ovaj tekst izgledati kao emisija pozdravi i poruke... znate ono... #i_nek_mu_je_mirno_mooreeeee!!

Uvijek volim naglasiti da je hrana energija koja postaje emocija i zato držim da je toliko važna. U redu, možda nije presudna kod nekog susreta ali vjerujte da utječe puno više nego što se uobičajeno smatra.

Uhhh .. eto sad kad sam istresao napeti dio krenimo na emotivni. Jedva sam čekao da zagrlim svoju kuharicu Vlastu. Jako smo se skompali zadnji put kad sam ovdje kuhao i totalno mi se usadila želja da priču ponovimo zajedno ali u drugačijim okolnostima. Eto mi ispunjenja.

Dobro, sve 5... a šta da skuham?? Ma… riba otpada jer je bila na zadnjem gostovanju a sutra je Badnjak i tradicionalno "post" pod teškim navodnicima jer će se svi natući bakalara dokle god budu uspjeli stajati na nogama.. Hahah, baš bi bilo super natjecanje .. Last man standing-bakalar edition.

Ok, znači... riba ne igra, povrće je samo za one manijake kao ja... ostaje meso. Pa... neka bude tako. Božić, lampice, Djed Mraz, logičan bi bio slijed… sobovi ili Haskiji... u redu.. nećemo jesti sobove a Haskija nikako. Mislim si stvarno... budalo, djeca bi vrištala jednako kao kada si prošli put burger od tune skoro nazvao Nemo.

Hajdemo onda tradicionalan đir. Bura je već par puta napravila propuh, meso se osušilo.. idemo na ombolo. Riješeno, nek bude ombolo, zarebrnjak, žlomprt, štola ili kako ga već Hrvati točno zovu..

Aaaa uz to.. hmm.. neću kapuz jer to će ionako svi jesti za koji dan.. hoću da je lijepo, kremasto.. neka zaokruži ombolo i neka ga podupre. Naravno.. gljive.. jeeeeeji ..a kremozna priča neka dođe iz nečega šta nema laktoze sa minimum alergena zbog klinaca ali da bude zasitno i za odrasle i da se nekako može zapakirati za veći broj ljudi. Ne tražimo ništa fancy već jednostavno za serviranje ali da spaja tradiciju.

Pa da.. jednostavno.. samo uparim ombolo i vrganje sa moussom indijskih oraščića i tartufa, koji će dati svečanu notu ovom jelu a za djecu i one kojima je ovaj okus preoštar složim varijantu 2. sa mekanom bužom i par kapi mojih limuna kako bi stvar bila u balansu. Možemo sve servirati na feti kruha taknutoj na ploči i tako zaokružiti hrskavi, creme i čvrsti dio. Želim da se jasno čuje prosušeni ombolo, voćne note ishlapile malvazije i maslinovog trebaju ostati samo pozadinske a sve zajedno neka se nasloni na vrganje i po želji tartufe ..kao priobalje koje ljubi "kontinet", jer to je Marčana i to je Istra.

Priče tipa mora san raspetljavat mrižu ili iman za napilit drva padaju u vodu kad je štabela (sakramentska, šesna, .. ima tih topinima pregršt) manjada u pitanju jer onda su si svi kumi ili kako kažu saki je sakemu brat i trajna nina.. aš visi valje do kolina. U redu, ne znam koga bi točno usrećilo to što stvar visi ali nije niti važno dokle god se narod veseli.

Blizu si mora ali nekima ipak treba tri dana da se u njemu okupaju vam u Istri zapravo stoji samo ako ljudi dva ciljano izgube na putu po oštarijama.

Dakle, to je to... hranu definitivno dajemo van uz kuhano vino, fritule i mirise klinčića, cimeta, suhe naranče, anisa..i tako plovimo aromom Božića.

Dragi Marčanci... nisam vas stigao sve zagrliti ali rado ćemo se grliti u vašim konobama ako me pozovete. Hvala vam svima na gostoprimstvu, Klari i Jeleni na organizaciji i sigurno ću nekog zaboraviti ali idem probati... Mladenka koja teče, inače odlična medicinska sa kojom zajedno treniram, Dačo iz osiguranja (David Radolović) gimnazijski kolega, Korina koja gre po planinami kao i ja nekad (sad je Lukašić ali za mene vajka Biljuh, također školska), Tatjana Kuftić koja dela u turizmu, facebook frendica, njene objave viceva me uvijek nasmiju i uljepšaju mi dan. Čekaj... tu je i Marko Martinčić, moj cimer, koji je... čujem.. postao marčanski zet.. Šta više reći nego Marčana je centar svijeta.. sorry Barbanci i ostala Koza Nostro, jednako vas sve volim.

Zapravo... radim ono što volim a to uveseljava druge ljude. Taj bi osjećaj trebao ispuniti svako ljudsko srce pa neka onda baci malo te zvjezdane prašine i na moju Božićnu priču kao i na sve vas koji ste ju imali strpljenja čitati.

Sada čovjeku naprosto dođe da počne redom kao šta to radi Papa pa hajmooooo svi zajedno..

Foto

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini