(Ilustracija: Pexels)
U nekim se obiteljima recepti prenose s koljena na koljeno poput najvećeg blaga. No, uz recepte se često nasljeđuju i stari prehrambeni mitovi. Iako možda nisu toliko cijenjena, ta prastara vjerovanja, koja vjerojatno potječu od dalekih predaka, i danas imaju moć zbunjivati nas i oblikovati naše kulinarske navike. Stoga smo se obratili nutricionistima kako bismo razotkrili neke od najčešćih zabluda i odvojili činjenice od fikcije, piše Martha Stewart, a prenosi Index.hr.
Lovorov list je kulinarska biljka koja se koristi za aromatiziranje juha, variva i umaka. No, prati ga mit da može biti smrtonosan. "Lovorov list je zapravo žrtva zamjene identiteta zbog svoje nevjerojatne sličnosti s otrovnim listovima planinskog i trešnjinog lovora", objašnjava Stacey Woodson, dijetetičarka i nutricionistica.
Iako sam po sebi nije otrovan, kaže, s razlogom se vadi iz jela prije posluživanja jer tijekom kuhanja ostaje tvrd. Kruti, oštri i šiljasti listovi mogu ogrebati, probosti i nadražiti probavni trakt ako se progutaju te predstavljaju opasnost od gušenja.
(Ilustracija: Pexels)
Vjerovanje da je opasno miješati lubenicu i alkohol vjerojatno potječe iz drevnih prehrambenih teorija, poput tradicionalne kineske medicine, koja ne preporučuje miješanje "hladne" hrane poput lubenice i "vruće" poput alkohola. "Jesti lubenicu s alkoholom nije štetno. S druge strane, dobrobiti lubenice u vidu elektrolita treba staviti u pravi kontekst", kaže Meaghan Ormsby, nutricionistica. Ona pojašnjava da dvije prosječne kriške lubenice osiguravaju oko 340 mg kalija i 30 mg magnezija, što je usporedivo sa standardnom vrećicom elektrolita.
"Kao prirodni izvor, to je prilično dobro", dodaje, ali napominje da je to tek mali dio preporučenog dnevnog unosa. "Vrućina, vlaga i alkohol ubrzavaju gubitak tekućine i elektrolita - pogotovo jer alkohol potiskuje ADH, hormon koji bubrezima signalizira da zadrže vodu", kaže Ormsby, zaključujući da lubenica doprinosi samo malim dijelom elektrolita potrebnih u takvim uvjetima.
Prema mitu, paprike s četiri ili pet izbočina na dnu su "ženske", slađe i imaju više sjemenki, dok su one s tri izbočine "muške". "Paprike nemaju spol kao cvjetnice - one sadrže i muške i ženske dijelove", kaže Woodson. Cvjetovi paprika, kao i rajčica i patlidžana, botanički su "savršeni", što znači da unutar istog cvijeta imaju i muške dijelove koji proizvode pelud i ženske dijelove s jajnikom.
Broj izbočina i sjemenki ovisi o sorti i uvjetima uzgoja. "Ako tražite slatkoću, posegnite za crvenom, žutom ili narančastom paprikom, jer su one duže dozrijevale na stabljici", savjetuje Woodson.
Ovaj mit, prema kojem dodavanje soli u vodu za kuhanje sprječava omekšavanje suhog graha, vjerojatno potječe od kuhara koji su pogrešno pripisivali slanoj vodi učinke kalcija i magnezija iz tvrde vode. "Kad kuhate suhi grah, morate uzeti u obzir razne čimbenike poput nadmorske visine, temperature, vrste graha i njegove starosti", kaže Shannon O’Meara, dijetetičarka.
Istraživanja pokazuju da otopina sode bikarbone ima prednost pred soli i rezultira mekšim grahom jer poboljšava učinak namakanja. S druge strane, otopina kuhinjske soli pomaže spriječiti pucanje zrna tijekom kuhanja. Za mekši, kremastiji grah, O'Meara predlaže dodavanje četvrtine žličice sode bikarbone u vodu za namakanje.
(Ilustracija: Pexels)
Ovaj mit bio je varka koju je proširila britanska vlada tijekom Drugog svjetskog rata. Kako bi objasnili uspjeh Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF) u obaranju neprijatelja pri slaboj vidljivosti, a da ne otkriju tajnu radarsku tehnologiju, tvrdili su da piloti jedu puno mrkve koja im pojačava noćni vid. U stvarnosti, mrkva podržava zdravlje vida, ali vam neće poboljšati vid iznad vaše osnovne razine.
"Beta-karoten iz mrkve pretvara se u vitamin A, hranjivu tvar ključnu za proizvodnju rodopsina, pigmenta koji omogućuje vid pri slabom svjetlu", kaže Ormsby. "Ako su vaše razine vitamina A već adekvatne, jedenje više mrkve neće vam izoštriti noćni vid; time se jednostavno ispravlja eventualni nedostatak", dodaje Woodson.
Pileća juha se stoljećima hvalila zbog svojih ljekovitih svojstava, a u 12. stoljeću židovski filozof i liječnik Maimonid propisivao ju je kao lijek za respiratorne bolesti. "Pileća juha neće izliječiti vašu prehladu, ali to je jedan od onih rijetkih narodnih lijekova u čijoj tvrdnji ima puno istine", kaže Ormsby.
"Pileća juha ispunjava nekoliko važnih uvjeta: temeljac pridonosi hidrataciji, para pomaže ublažiti začepljenost, a kombinacija proteina iz piletine te vitamina i minerala iz povrća podržava imunološku funkciju." O’Meara dodaje da je povrće dobar izvor antioksidansa te da se "u pileću juhu često dodaju i kurkuma, đumbir ili češnjak, koji pomažu u smanjenju upala u tijelu."