NOVO U KINIMA:

"Joker" Toda Phillipsa ili Kada vrag uzme šalu

| Autor: Mladen RADIĆ
Nakon transformacije - Joaquin Phoenix u filmu "Joker"

Nakon transformacije - Joaquin Phoenix u filmu "Joker"


Ovaj "Joker" nudi jedno novo čitanje i ulazi u puno mračnije vode, pa dok se oslanja na vesla psihološkog trilera i socijalne drame malo koketira s političkom satirom * Ovo nije komedija kao što su neki možda očekivali, no nije niti film o Jokeru kakvim smo ga do sada poznavali

 

Na valovima odličnih kritika, kontroverzi i nesmiljenim usporedbama s ovim ili onim filmom do Pule je stigao "Joker", dvosatno ostvarenje redatelja Toda Phillipsa kojeg prema slavi nosi Joaquin Phoenix u naslovnoj ulozi. Film ima dobru priču, solidno zaokruženu i povezanu, no povremeno jednostavno ne zna kamo bi sa sobom.

Nataloženi gnjev

Film počinje odlično, bez puno uvijanja i nategnutog uvođenja u priču. Glavni lik Arthur Fleck radi kao klaun koji na ulici Gothama poziva ljude da dođu na rasprodaju. Već nakon nekoliko minuta on završava pretučen na ulici, što samo dodaje još jedan sloj njegovom gnjevu kojim je natopljen i čiji će se uzroci doznati kasnije. Fleck živi s mamom za koju se brine i mašta o karijeri komičara, no njegov je život sve samo ne fantazija, a pritom zna nekontrolirano prasnuti u grohotan smijeh što je rezultat davnih trauma. Uskoro će njegov nataloženi gnjev eksplodirati u podzemnoj željeznici kada ustrijeli trojicu yuppieja koji ga krenu mlatiti. To je prekretnica, no iskreno rečeno očekivali smo više nakon ovakvog preokreta. Umjesto da se prebaci u višu brzinu, film svako malo zapinje u monotoniji te se potpuno budi pred kraj. Nije da nema dodatnih zapleta, pa tako doznajemo nešto više o Fleckovoj i majčinoj mračnoj prošlosti, a u jednom trenutku u kadru imamo susret Flecka i mladog Brucea Waynea, odnosno za one koji nisu upućeni, Jokera i Batmana. I jedan i drugi pod tim imenima postat će poznati kasnije, no kako je ovo film o Jokeru i kako je on stariji, on je prvi koji će proći tu transformaciju, te istovremeno postati supernegativac ali i heroj masa i potlačenih u Gothamu.

Publicitet i slava

Dok funkcionira kao drama, "Joker" je odličan, no kada u priču ulazi budući Batman, počinjemo se pitati koja je svrha svega ovoga? Da, to je "Joker" a ne "Fleck" i logično je da se pojavi i Batman, ali priče o Jokeru već su ispričane kroz likove koji su glumili Jack Nicholson ili Heath Ledger, da nabrojimo samo najbolje. Ovaj "Joker" nudi jedno novo čitanje i ulazi u puno mračnije vode, pa dok se oslanja na vesla psihološkog trilera i socijalne drame malo koketira s političkom satirom za koju nam uporno nije jasno što tu radi.

        Što se tiče Joaquina Phoenixa, on je sjajan kao Joker, dok nas baš nije uvjerio kao Arthur Fleck koji treba biti nevidljiv i nekarizmatičan (i možda malo manje teatralan). To je Johnny Cash iz "Hoda po rubu" i to se vidi svake sekunde. Arthura Flecka trebao bi tumačiti neki glumac koji bi se mogao pojaviti u "Zakonu i redu" ili "Teškim zločinima", epizodist čije ime nećete zapamtiti jer je to takav lik - siv, bezličan i neuočljiv, sve dok psihološki ne pukne. Phoenix je malo prejako i previše poznato glumačko ime za takav pothvat. Glenn Fleshler koji u filmu glumi pokvarenog Randalla bio bi sjajan izbor za to, no pitanje je onda kako bi se nosio kao Joker jer koliko god lik bio mračan, mora biti i privlačan publici. Zato je Phoenix jedan od aduta filma, štogod mi mislili o njemu.

Robert De Niro kao Murray Franklin, slavni voditelj televizijskog showa u kojem Fleck želi nastupiti prvo djeluje totalno nezainteresiran, kao čovjek koji bez previše emocija odrađuje svoj posao, sve dok ne pozove Flecka u svoj show i shvati s kim ima posla. De Niro je zapravo Rupert Pupkin iz Scorseseovog "Kralja komedije", samo 40-ak godina kasnije. Priče su slične jer i Pupkin mora pribjeći nasilju da bi dospio pod svjetla televizijskih reflektora te će i njemu, slično kao i Flecku, loš publicitet donijeti slavu, tako da u "Jokeru" imamo vješto uguran svojevrsni neslužbeni nastavak "Kralja komedije". Kako nije bilo recenzije u kojima se "Jokera" nije uspoređivalo s drugim filmovima, htjeli smo to ovdje izbjeći, ali kada smo već sami sebe izdali s "Kraljem komedije", evo još jedne reference - "Dan ludila", iz razdoblja kada je Joel Schumacher znao raditi vrhunske filmove. Ako se netko možda pita kako bi "Joker" izgledao da je ostao vjeran prvom činu, ovdje bi mogao naći odgovor.

        "Joker" je izazvao kontroverze i rasprave o nasilju, jer film zbilja jest nasilan, ali ni prvi ni zadnji takav. Kakav god publicitet bio, to je publicitet koji će privući publiku u kina. Ovo nije komedija kao što su neki možda očekivali, no nije niti film o Jokeru kakvim smo ga do sada poznavali. Koliko će to nekome biti plus, a koliko minus, neka svatko procijeni za sebe.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter