RAZGOVOR

Filip Heraković, mladi režiser iz Pule: "Filmove ne bi trebalo snimati ni za festivale, ni za zaradu, već za ljude, jer je jedino u toj komunikaciji film živ"

Nakon Tallinna nadamo se da slijede i drugi festivali, te u jednom trenutku sljedeće godine i kino-distribucija. Film će svakako biti prijavljen i za Pulu 2023. godine pa se nadam da se gledamo i u Areni

| Autor: Vanesa BEGIĆ
Filip Heraković: Dovršavam kratki film "Zubi krokodila" nastao po scenariju Nikoline Bogdanović

Filip Heraković: Dovršavam kratki film "Zubi krokodila" nastao po scenariju Nikoline Bogdanović


Debitantski igrani film Filipa Herakovića, režisera iz Pule naslovljen "Pelikan" premijerno će se prikazati 19. studenog u Tallinnu, na 26. izdanju međunarodnog filmskog festivala Tallinn Black Nights Film Festival.

Film će se prikazati u sklopu natjecateljskog dijela programa First Feature Competition, uz ostale debitantske filmove iz cijelog svijeta u borbi za nagradu od pet tisuća eura koje osigurava National Geographic.

Drama s elementima komedije

"Pelikan" je drama s elementima komedije i govori o profesionalnom nogometašu Josipu - tumači ga Edi Ćelić, glumac riječkog HNK Ivan pl. Zajc - a nogometašu je ugrožena karijera nakon ozljede koljena na skijanju. Bio je to povod za razgovor s mladim pulskim režiserom.

- Vaša karijera režisera nije krenula na klasičan način. Najprije ste studirali sociologiju, a potom ste se posvetili režiji. Vaš redateljski cjelovečernji prvijenac nastao je u doba korone, mjera, lockdowna te odmah je pozvan na prestižan festival - Tallinn film festival. To je izniman uspjeh za režisera debitanta, što se tiče igranog filma.

- Studirao sam sociologiju, međutim nikad ju nisam završio. Ipak, vrijeme na tom studiju mi je pomoglo da artikuliram interes za filmom, prvo kao umjetnosti koju volim, a onda i kao poslao kojim se želim baviti. Tek sam kasnije upisao režiju na Akademiji dramske umjetnosti, međutim to nije nešto neuobičajen put. Većina studenata režije prije upisa barem godinu-dvije provede na nekom drugom fakultetu. Ipak, za mene formalno obrazovanje nije bilo posebno značajno u doživljaju ovog posla. Puno su me značajnije formirale godine provedene na poslovima asistenta režije prije prilike da režiram svoj film.

Tu sam najviše naučio jer asistentska pozicija pruža mogućnost da izađeš iz svoje glave i nakratko uđeš u tuđu i pokušaš promisliti film iz neke druge pozicije. To mi je bilo jako korisno u formiranju vlastitog estetskog svjetonazora i odnosa prema filmu. Što se tiče premijere u Tallinnu, mislim da je važno napomenuti da je "Pelikan" samo jedan od čak pet hrvatskih debitantskih filmova koji su samo ove godine doživjeli svoje premijere na festivalima A kategorije. Uspješni debitantski filmovi hrvatskih autorica i autora postaju konstanta koja nažalost i dalje prolazi ispod radara svima onima koji bi navodno trebali pratiti i podupirati film.

- Zasigurno ste se tijekom snimanja susreli s brojnim izazovima, zbog tadašnje situacije s koronom.

- Snimanje je uvijek puno izazova, a tadašnja situacija s koronom je svakako bila dodatno opterećenje. Bilo je situacija kada smo morali donositi zbilja teške odluke da bi se snimanje uopće moglo nastaviti, ali uspjeli smo najviše zahvaljujući zajedničkoj posvećenosti da snimimo ovaj film. Imao sam rijetko viđenu podršku producentice Tamare Babun i producenta Matije Drnikovića, te cijele ekipe. Na tome sam im jako zahvalan.

- Glavni protagonist Vašeg filma je bivši nogometaš, odnosno nogometaš koji je imao nezgodu pa za njega kreće novi životni put. Korespondira li ta priča s nekim činjenicama iz zbilje?

- Ne, "Pelikan" se ne bavi nikakvim dnevnim aktualnostima i nije inspiriran nikakvim stvarnim slučajevima ili osobama iz javnog života. Koscenaristici Nikolini Bogdanović i meni za ovaj film i njegovu temu uopće nije ključno da je glavni lik nogometaš, te definitivno nismo pisali film o sportu. "Pelikan" je priča o identitetu; svemu onome što nas čini baš nama, a ne nekim drugim.

Stoga ideja za film dolazi primarno iz potrebe da se zapitamo što je ta koža u kojoj živimo i je li moguće iz nje iskoračiti? Mislim da za to ne postoji konkretan odgovor, te ga film niti ne pokušava dati, ali u samom pitanju ima puno mogućnosti za istraživanje i igru, pa i humor. U tom smislu, "Pelikan" se bavi nekim vrlo univerzalnim osobnim dvojbama kroz svakodnevnicu jednog nogometnog golmana.

Pozicija golmana je odabrana jer nam se učinilo da je prikladna za stanje u kojem se nalazi naš protagonist. Kad bolje razmislite, ona je kompletno apsurdna – u sportu koji se zove nogomet, on igra s rukama. Golman je jedini koji ima dres drugačije boje. U sportu koji je po definiciji momčadski, njegova pozicija je usamljena. Naš identitet je neobična zvjerka i činilo mi se da kroz takvog protagonista možemo o tome govoriti na zanimljiv i začudan način. Imao sam i sreće što smo u Ediju Ćeliću pronašli idealnog glumca za tu ulogu.

- Koliko je dan-danas izazovno snimati filmove, a da nisu blockbusteri, da su to naslovi za prestižne festivale, a ne samo za brzu zaradu?

- Takvu opreku je uopće teško i pojmiti iz ove naše optike autora iz malih kinematografija gdje su mogućnosti za rad toliko sužene da je svaki, pa i najmanji film, jedno malo čudo. Tako da "velike" riječi poput blockbustera ili brze zarade jednostavno nisu dio našeg vokabulara.

To pripada nekom udaljenom svijetu i kad to promatram sa strane, jedini mi je zaključak da se mi ne bavimo istim poslom. Pritom mislim da filmove ne bi trebalo snimati ni za festivale, ni za zaradu, već za ljude, jer je jedino u toj komunikaciji film živ. To ne znači nužno da se uvijek moramo obraćati najširoj mogućoj publici, ali ako neki film pronađe svoju malu skupinu ljudi koja osjeća da se taj film obraća baš njima, to je veliki uspjeh.

Što spontanije

- Kakav će biti put "Pelikana" nakon Tallinna? Planirate li prikazati ovaj film na Puli 2023.?

- Nakon Tallinna nadamo se da slijede i drugi festivali, te u jednom trenutku sljedeće godine i kino-distribucija. Film će svakako biti prijavljen i za Pulu 2023. godine pa se nadam da se gledamo i u Areni.

- Zanima li Vas i kazališna režija?

- U ovom trenutku nemam takvih ambicija. Iako mi je kazalište zanimljivo, mislim da ga ne poznajem dovoljno da bi se njime mogao baviti. A i ponekad mi se čini da imam sasvim dovoljno problema s režijom u jednom mediju, pa mi ne treba dupla doza.

- Planovi za budućnost?

- Pokušavam dozvoliti da se projekti rađaju što spontanije, stoga je teško jednoznačno odgovoriti kakvi su planovi za budućnost. I "Pelikan" je rezultat vrlo iznenadnog impulsa koji se dogodio dok sam pisao jedan potpuno drugi scenarij za koji sam planirao da će mi biti prvi film. Tom scenariju se sada vraćam, i nadam se da će to biti idući film koji ću režirati. Radnja se zbiva tijekom jednog pulskog ljeta i cijeli film bi se, ako do njega dođe, trebao snimati u Puli.

Uz to, postoji još nekoliko ideja koje me kopkaju pa ćemo vidjeti što će od toga prvo doći do ciljne ravnine. Također, dovršavam kratki film "Zubi krokodila" nastao po scenariju Nikoline Bogdanović. Snimali smo ga na Pagu krajem prošle zime, te bi trebao izaći iduće godine.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of