(Osobna arhiva)
U sastavu ovogodišnjeg Astrofesta, u nedjelju će se održati pretpremijera prvog istarskog znanstveno-fantastičnog igranog filma »Voyager«. Riječ je o projektu mladih autora iz Fažane, Olega Morovića i Tibora Marka Jakulića, koji su nakon šest mjeseci rada i intenzivnog snimanja od deset dana završili svoj debitantski kratkometražni film od oko 28 minuta.
Film će biti prikazan u Zvjezdarnici Višnjan, gdje je djelomično i sniman, s početkom u 00.30 sati, kao dio programa ove tradicionalne znanstveno-popularne manifestacije - i to u trenutku kada Astronomsko društvo Višnjan slavi 50. godišnjicu postojanja. Sada kada je »Voyager« spreman za publiku, njegovi autori otkrivaju što se događalo iza kamera tijekom snimanja i postprodukcije.
(Osobna arhiva)
Radnja filma »Voyager« nadahnuta je stvarnim događajem iz 1977. godine, kada je NASA u svemir poslala sonde Voyager 1 i 2 misija, zajedno s legendarnom Zlatnom pločom (Golden Record) - svojevrsnom »porukom u boci« upućenom potencijalnim izvanzemaljskim civilizacijama. Na ploči se nalaze pozdravi na više jezika, glazba Mozarta i Chucka Berryja, zvukovi prirode, vizualni prikazi života na Zemlji te matematičke upute o položaju našeg planeta. Upravo ta ideja komunikacije s nepoznatim i svemirom postaje temeljni narativni okvir filma - no, u njihovoj verziji smještena je u istarski kontekst i svakodnevicu, uz dozu lokalnog humora.
Kako nam pričaju autori, ukupno snimanje na više istarskih lokacija trajalo je deset dana, dok je cijeli proces, od pripreme do finalne montaže, trajao oko šest mjeseci.
- Kada smo snimali second unit, tzv. dio bez glumaca, snimali smo dosta rano iz razloga jer smo htjeli imati lijepo vrijeme, zelenilo, Istru... I dobro da jesmo, jer, iako smo imali sve isplanirano, prvi dan snimanja s glumcima, 6. siječnja, pao je snijeg. Kaos!, prisjećaju se autori kroz smijeh. Neočekivani vremenski uvjeti natjerali su ekipu na brze prilagodbe, što je, kako kažu, tipično filmsko iskustvo. Plan postoji, ali realnost ga uvijek promijeni.
Jedan od najvećih izazova bio je postprodukcijski proces koji je i trajao najduže. Iako su prvotno mislili da će sve moći sami montirati, ubrzo su shvatili razmjere posla.
(Osobna arhiva)
- Imali smo oko 25 sati snimljenog materijala i trebali smo od toga napraviti film od 28 minuta. To je kao kopanje kanala u filmu, kažu autori.
- Kako je film postupno »odrastao« i dobivao svoju putanju kroz montažu i kolor korekciju, tako su se mijenjale i naše emocije - od oduševljenja do sumnje. Prvi »raw cut« djelovao je nespretno i razvučeno, no malo-pomalo film je počeo sjedati na svoje mjesto, kažu Morović i Jakulić. Montaža, kolor korekcija i finalizacija rađeni su uz pomoć suradnika iz Rijeke i Zagreba, a u procesu je sudjelovao i iskusni montažer Michel Mesarić, koji im je, uz snimanje zvuka, pomogao usmjeriti završnu strukturu filma.
U projektu je sudjelovalo oko 30 ljudi, od čega je velik dio njih upravo lokalna ekipa - uključujući glumce, tehničku ekipu i volontere. Među glumačkom postavom ističu se Romina Tonković i Edi Smoljan, koji tumače asistente višnjanskog Astronomskog društva, dok ulogu samog Korlevića glumi Valter Roša. U filmu također glume poznata istarska glumica Dijana Vidušin, Teo Tiani, Toni Juričić i Davor Sanvincenti. Autori posebno ističu predanost glumačke ekipe, naglašavajući da su svi na snimanje dolazili temeljito pripremljeni i s jasnim razumijevanjem svojih likova, što je znatno olakšalo rad na setu.
(Osobna arhiva)
- Cijeli proces bio nam je velika škola, od početka do kraja. Drago nam je da smo kroz sve prošli, i to možda na onaj teži način, jer smo si sami zadali velik izazov. Iskustvo je bilo odlično, a ekipa vrhunska. Film je prije svega timski posao i najvažnije je okupiti dobre ljude. Kad uspijete složiti kvalitetnu ekipu, napravili ste 90 posto posla. Kada svatko zna svoj zadatak i kada postoji međusobno povjerenje, stvari jednostavno funkcioniraju. Iskreno, upravo su ljudi oko nas iznijeli film. Mi smo ga režirali najbolje što smo znali i mogli, ali cijela ekipa, od glumaca do tehničara i produkcije, dala je ogroman doprinos da na kraju sve izgleda ovako kako izgleda, kažu Morović i Jakulić.
Produkcijski tim uključivao je i scenografe, među kojima ističu Petru Pletikos, zaduženu za izradu modela »Voyagera« u omjeru 1:1.
- Mislim da će svatko tko pogleda film vidjeti da je rađen od srca. Simpatičan je, ima svoj šarm i vjerujem da publiku može uvući u priču. Naravno, uvijek će se naći netko iz struke tko će primijetiti tehničke nedostatke, bilo da je riječ o zvuku, slici ili nekom drugom segmentu produkcije. No, gledatelju koji nije opterećen takvim detaljima tih 28 minuta jednostavno prođe i prepusti se priči i atmosferi filma, kažu naši sugovornici.
Dodaju kako će, osim samog filma, pamtiti i zajedništvo ekipe tijekom snimanja.
- Imali smo stvarno dobru ekipu i odličnu atmosferu na setu. Jedino nas je snijeg malo izbacio iz ritma jer je bilo jako hladno. Imamo fotografije sa snimanja na kojima svi stoje oko scenografije Voyagera umotani u deke kako bi se ugrijali. No, kada si usred snimanja, ne razmišljaš previše o tome. Oleg i ja smo u svakom trenutku imali desetke zadataka u glavi i stalno smo razmišljali što još treba napraviti i riješiti. Tek kasnije shvatiš koliko je ljudi zapravo potrebno za ovakav projekt. Nama bi dobro došlo još barem deset članova ekipe i jedan asistent, govori Jakulić kroz smijeh. Na pitanje čija ih reakcija nakon premijere najviše zanima, odgovor dolazi bez razmišljanja - Korada Korlevića.
(Osobna arhiva)
Jedna od zanimljivijih scena, kažu autori, vezana je uz pokušaj da se u film »uhvati« duh devedesetih kroz detalje koji danas gotovo da više ne postoje.
- Želja nam je bila vratiti se u to neko vrijeme u kojem smo odrastali. I onda smo htjeli dati nekakve vizualne elemente kao da se to dešava tada. Htjeli smo ubaciti telefonsku govornicu, to je odmah slika jednog drugog vremena, pričaju. Budući da ih u Istri više nema, ekipa je kontaktirala specijaliziranu tvrtku iz Zagreba koja im je ustupila govornicu na nekoliko dana.
- Jedan dan ideš u Zagreb po govornicu, drugi dan je sklapaš na lokaciji, treći dan snimaš scenu i vraćaš je natrag. I sve to za kadar koji u filmu traje dvije i pol sekunde, kažu.
Film se prikazuje upravo u trenutku kada Astronomsko društvo Višnjan obilježava 50 godina djelovanja.
(Osobna arhiva)
- Kako smo odlučili snimiti film koji je dijelom inspiriran Koradom Korlevićem i pričom vezanom uz Višnjan, s vremenom nam se rodila želja da ga predstavimo upravo na Astrofestu. Onda smo saznali da Astronomsko društvo Višnjan ove godine obilježava 50. obljetnicu djelovanja i sve se nekako lijepo poklopilo. Na kraju ćemo film prikazati upravo u sklopu te velike obljetnice, što nam daje osjećaj da smo na poseban način zaokružili cijelu priču, kažu Morović i Jakulić. Nakon premijere planiraju festivalsku distribuciju, a potom i online objavu filma kako bi bio dostupan široj publici. Otvoreni su i za buduće suradnje i nove projekte, jer su, kako kažu, kroz Voyager shvatili koliko je važno imati dobar tim i realna očekivanja. Projekt je na natječaju Istarske kulturne agencije dobio deset tisuća eura, uz potporu Istarske županije, dok je isto toliko osigurao i Hrvatski audiovizualni centar (HAVC). No, budžet za snimanje filma je, kažu nam dečki, daleko premašen.
Iako su prošli kroz zahtjevan proces, od snijega i improvizacija do iscrpljujuće montaže, autori naglašavaju da je »Voyager« za njih prije svega - škola.
- Sad znamo koliko zapravo ne znamo, ali i koliko možemo kad se ekipa složi, kažu Morović i Jakulić, pozivajući svih na pretpremijeru filma u nedjelju, ali i najavljujući da se nakon ovog projekta vraćaju novim scenarijima i idejama.