Kultni film i osamdesete
Goran Gajić u Puli otkrio kako je nastao "Kako je propao rokenrol"
(Snimila Vanesa Begić)
Vrlo sadržajan i zanimljiv bio je susret s Goranom Gajićem, redateljem filma "Kako je propao rokenrol", ostvarenja jugoslavenske kinematografije koje je obilježilo generaciju stasalu uz novi val i rock-kulturu osamdesetih. U Udruzi antifašističkih boraca i antifašista Grada Pule s Gajićem je razgovarao profesor povijesti i filmofil Igor Šaponja, a nakon razgovora uslijedila je projekcija filma "Kako je propao rokenrol".
Gostovanje je održano u sklopu ciklusa "Izvan kadra", koji organizira Srpsko kulturno društvo Prosvjeta - Pododbor Pula, a nazočne je pozdravila Milena Joksimović, predsjednica društva.
Gajić se prisjetio svojih početaka te kazao da, premda je taj film obilježio njegovu karijeru, u trenutku njegove realizacije nije ni pomišljao na to kakav bi uspjeh mogao postići. Film je nastajao u skromnim produkcijskim uvjetima, s malo sredstava i s isto tako malo filmske trake koja im je bila dostupna. Upravo zbog toga uspjeh ovog omnibusa Gajiću je još draži i posebniji.
Sniman krajem osamdesetih, film "Kako je propao rokenrol" danas ima status kultnog ostvarenja, a njegovu posebnost čine spoj glazbe, humora, satire i apsurdnog pogleda na tadašnje društvo. Film je nastao u trenutku kada je jugoslavenska rock-scena bila na vrhuncu, ali se istodobno osjećalo da se svijet u kojem je ta kultura nastala približava svom kraju.
Riječ je o omnibusu sastavljenom od tri priče: "Do izvora dva putića", "Nije sve u ljubavi (ima nešto i u lovi)" i "Ne šalji mi pisma" – koje potpisuju Zoran Pezo, Vladimir Slavica i Goran Gajić.
Posebnu atmosferu filmu daje glazba trojice ključnih autora jugoslavenske rock-scene – Vladimira Divljana (Idoli), Srđana Gojkovića (Električni orgazam) i Dušana Kojića Koje (Disciplina kičme). "Kako je propao rokenrol" s vremenom je prerastao u kultni film, a na Pulskom filmskom festivalu 1989. godine nagrađen je Zlatnom Arenom za montažu.
Goran Gajić, rođen u Zagrebu, na početku svoje karijere pisao je književne kritike za Polet, no to nije dugo trajalo. Ubrzo se "preselio" na glazbene kritike, što mu je otvorilo i priliku za intervjue sa sjajnim sastavima i glazbenicima, od Lačnog Franza do Idola i Električnog orgazma. Sve ga je to, kako je istaknuo, uvelike oblikovalo.
Prisjetio se i odlazaka u kinoteke, a posebno je govorio o tome kako je njegov najpoznatiji film montiran na filmskoj traci. Bilo je riječi o novom valu, njegovim utjecajima i Zagrebu osamdesetih, kada su, kako je kazao, "započeli neke skečeve, veselu televiziju i underground". Budući da unatoč pokušajima nije uspio upisati zagrebačku Akademiju, upisao je beogradsku.
- Tada je bilo jako teško "upasti" na akademije. Bio je velik interes i jako puno kandidata, prisjetio se Gajić, dodajući da uspjeh svog najpoznatijeg filma nije doživljavao kao slavu.
Prisjetio se i filma koji je davnih dana radio za Turističku zajednicu Rapca, a koji je označio i prvu filmsku ulogu Elis Lovrić. Film nosi naslov "Ovdje nema nesretnih turista", a glazbu je skladao Neno Belan. Dugometražni film "La La Labin", koji potpisuju Toni Juričić kao scenarist i redatelj te Goran Načinović kao redatelj, uz producenticu Biancu Načinović, a u produkciji Umjetničke organizacije Lišera Film, među ostalim se bavi i nastankom tog filma.
Gajić je kasnije ostvario međunarodnu karijeru, režirajući, među ostalim, epizode američkih televizijskih serija poput "OZ", "Babylon 5" i "Level 9". Potpisuje i poznate serije "Pozorište u kući" i "Vratiće se rode", koja ga je, kako kaže, i vratila.
Govorio je i o svojim američkim danima sa suprugom Mirom Furlan. U vrijeme kada im se rodilo dijete, on je snimao, a ona radila predstavu. Budući da nisu imali pomoć oko djeteta, Gajić je predložio da im dođe njegova majka pomoći. No, tada su se zapitali kako će se ona tamo snaći bez znanja engleskog jezika dok njih nema kod kuće. Na to je od prijatelja dobio odgovor da "pola New Yorka ne zna engleski".
Govorio je i o tome kako je snimao kazališnu "Antigonu" gdje je glumila Mira, te poslije je napravio doku-tragediju o tome, koja je prikazana. U Americi je radio i kao radnik na selidbama, te govorio je kako su scenariji u filmskim kutijama bili prilično teški.
Govorio je i o svojim danima u Premanturi, na Kamenjaku, na pulskoj ribarnici...
Ciklus se provodi uz podršku Grada Pule, Upravnog odjela za kulturu Istarske županije i sredstvima državnog proračuna preko Savjeta za nacionalne manjine.
