VW Karmann Ghia (1955. – 1974.) uspješno je glumila sportski automobil. Snagom od 30 do 50 KS i brzinom od 115 do 138 km/h ni približno sportski auto, ali kudikamo je važnije bilo što je izgledala kao da jest, proizvodila se do 1974.
Samo je tvrdoglavost Wilhelma Karmanna dovela do toga na današnji dan prije 65 godine u njemačkom Georgsmarienhütteu, bude predstavljena VW Karmann Ghia (Typ 14). Izvedenica legendarnog modela Volkswagen Buba bila je duga 4140, široka 1636 i visoka 1330 mm.
Ideja je postojala odavno, ali je veliki gazda tvrtke Volkswagen, Heinrich Nordhoff, zagovornik strategije fokusiranja na proizvodnju jednog modela, koja će kasnije skoro doći glave tvornicu iz Wolfsburga, bio žestoko protiv sportskog automobila na bazi Bube.
Stoga je Karmann o svom trošku dao napraviti prototip, kojeg je dizajnirao Luigi Segre, glavni krojač renomirane torinske kuće Ghia, koja je tada bila još samostalna, iako će kasnije početi označavati samo nešto luksuzniju razinu opreme na konfekcijskim Fordovima.
Luigi Segre nerijetko je bio poznat po preekstravagantnim oblicima, koji baš i nisu odisali onom tipičnom talijanskom elegancijom i stilom, no mali je prototip na Volkswagenovoj bazi bio sjajno pogođen, suđen da vječno ostane prvom asocijacijom na oba upletena imena, i Karmann i Ghia.
I Nordhoffu se auto svidio, ali ga je odbio staviti u produkciju zbog skupoće. Nakon dodatnih je pregovora ipak uvjeren i dao je zeleno svjetlo, iako je cijena uistinu bila astronomska: 7500 maraka, oko 3000 više od standardne Bube.
Amerikancima, naciji koja je tada nedvojbeno imala najviši standard na svijetu, cijena nije bila astronomska (a i da jest, to bi samo bio dobar marketinški trik u vremenu opće opsjednutosti istraživanjem svemira), te su upravo oni, poprilično neočekivano, postali glavni kupci: gotovo dvije trećine svih proizvedenih primjeraka – a nakupilo ih se više od pola milijuna u dvadesetak godina proizvodnje – prodani su u Americi.
Drugo je veliko tržište bio Brazil, gdje su se i proizvodile, kako standardne, tako i modificirane inačice. Kasnije slavni trkači poput Emersona Fittipaldija počinjali su karijeru u njima, a ovaj je automobil i dan-danas jedna od brazilskih ikona, rame uz rame s nama Europljanima slabo ili nikako poznatim modelima Volkswagena, kao što su Brasilia ili pak Gol.
U Hrvatskoj postoji pristojan broj primjeraka, bilo ih je i novonabavljenih, kao i recentnijih uvoza, a i dan-danas poneka pristigne iz Amerike svake godine. Nađu se i restaurirane i nerestaurirane, pa čak i unakažene preradama u razglase na kotačima.
U kolekciji Jadran filma postoji i, inače razmjerno rijetki, Type 34, automobil posve različitog, mnogo manje uspjelog i prepoznatljivog dizajna, zamišljen kao nasljednik općepoznatog nam modela, nažalost u prilično derutnom stanju.
S obzirom na ne preveliku tržišnu vrijednost modela Karmann Ghia s limenim krovom, vjerojatno ih nije mnogo izvezeno stranim kolekcionarima, iako – indikativno – mnogo skupljih kabrioleta danas baš i nema u nas.
Što je učinilo ovaj model tako popularnim? Vozna svojstva sigurno nisu, najveća brzina ranog modela od 115 km/h nije bila impresivna ni sredinom 1950-ih, a ubrzanje je zbog veće težine bilo čak i gore nego kod obične Bube.
Odgovor glasi šarm, prije svega – ovaj je auto neobično simpatičan, prilično lijep i odašilje jednu posebnu poruku o životu, o vlasniku kojem se možda ne žuri nikamo, ali svakako zna uživati u životu. Indikativno je da ga Hollywood voli: od prve pojave 1958. u Hitchcockovoj ‘Vrtoglavici’ nebrojeni su scenski nastupi modela Karmann Ghia.
Spomenimo samo dva recentnija, u filmovima ‘Kill Bill II’ i ‘Starsky i Hutch’. Više od pola stoljeća nakon prezentacije kult ovog automobila i dalje živi, čemu svjedoče mnogobrojni specijalizirani klubovi u svijetu.
A gotovo da i nema pravog zaluđenika Bubama koji ne bi u kolekciji pored obligatorne Bube želio imati i klasični Type 2 kombi, po mogućnosti onaj s 23 prozora, te barem jedan coupe Karmann Ghia, legendarni automobil za kojeg je možda teško racionalno objasniti čime je taj status zapravo zaslužio, no svejedno malo tko dvoji da jest.
1955. – 1960. – VW 1200 Karmann Ghia, 1192 ccm, 30 KS, 115 km/h
1960. – 1965. – VW 1200 Karmann Ghia, 1192 ccm, 34 KS, 120 km/h
1965. – 1966. – VW 1300 Karmann Ghia, 1285 ccm, 40 KS, 128 km/h
1966. – 1970. – VW 1500 Karmann Ghia, 1493 ccm, 44 KS, 132 km/h
1970. – 1974. – VW 1600 Karmann Ghia, 1584 ccm, 50 KS, 138 km/h
Modeli 1200 i 1300 imali su sve četiri bubanj kočnice, a 1500 i 1600 sprijeda su imali diskove