Eksperimenti s traženjem načina za smanjenje sve učestalijih naleta automobila na pješake počeli su u Velikoj Britaniji nedugo nakon II. svjetskog rata. Označeni su se pješački prijelazi tada uglavnom sastojali samo od metalnih šipki u asfaltu, eventualno dodatno obojenih svijetlom bojom. 

Kada bi vozač osjetio šipke pod kotačima već je bilo prekasno i za kočenje i za izbjegavanje eventualnog udarca u pješaka. 

Stoga su 1948. na oko tisuću lokacija u Velikoj Britaniji postavljene grafičke oznake na cesti, poprečne točkaste linije koje su označavale pješački prijelaz i tijekom sljedeće dvije godine proučavano je kako koji dizajn utječe na ponašanje sudionika u prometu. 

Zaključeno je da kombinacija crnih i bijelih pruga najuočljivija te je 1951. zakonski standardizirana. Prva je pješačka zebra postavljena u gradu Slough, na današnji dan prije 48 godina, a već u narednih nekoliko dana osvanule su na još mnogo lokacija diljem Velike Britanije.

Smrtnost pješaka već je u prvoj godini smanjena za 11 posto, pa su ovakvi pješački prijelazi prihvaćeni i u mnogo drugih država. Ne zna se tko je točno nazvao ovaj tip pješačkog prijelaza zebrom, no neki izvori to pripisuju zastupniku, kasnije i premijeru Jimu Callaghanu. 

Postoji mnogo alternativnih dizajna i izvedenica, koje se razlikuju od zemlje do zemlje, no klasična kombinacija crnih i bijelih pruga i dalje je najučinkovitija i najčešća. 

Poslužila je kao inspiracija umjetnicima, posebice nakon što su The Beatles, na omotu albuma Abbey Road, objavili snimku kako prelaze pješačku zebru u Londonu (noseća slika) te su je učinili jednim od najposjećenijih turističkih odredišta u britanskoj metropoli.

Pješačka zebra i dalje služi kao izvor zanimljivih interpretacija, spomenimo samo dvije recentnije zagrebačke: Šarena queer zebra ukazivala je na raznolikost spolnih orijentacija i bila najpopularnija instalacija Queer festivala, dok se ispred zoološkog vrta u Maksimiru, logično, nalazi pješački prijelaz koji imitira šare na leđima prave zebre.