KRŠKI FENOMENI

SLAPOVI Adut središnje Istre koji tek treba turistički valorizirati

| Autor: Mirjan RIMANIĆ
Zarečki krov u doba visoke vode (Mirjan RIMANIĆ)

Neki slapovi padaju u zdjelast prostor u kojem stvaraju jezerce, puč, koji je s dvije, ponekad i tri strane zatvoren, a iz njega voda nastavlja teći dalje niz kanjon. Vode nekih slapova toliko su erodirale stijene da, poput Zarečkog krova na Pazinčici i Pećine na Butonigi, nastaju polupećine. Mnogi će se složiti da ova dva slapa, uz Sopot i Benkovski slap na Pićanštini, spadaju među ljepše slapove u središnjoj Istri

Područje središnje Istre presijecaju poriječja rijeke Pazinčice, Butonige i potoka u slivu rijeke Raše. Ovi su vodotoci na pojedinim dijelovima svog toka korita usjekli u slikovite stjenovite i flišne, laporne kanjone. Na dodiru slojeva propusnog lapora i nepropusnog vapnenca tijekom geološke prošlosti formirali su se slapovi koje nalazimo na cijelom području geološki "sive Istre", a geografski središnje Istre. Radi se o prirodnoj pojavi kojoj posebno pogoduje nagla promjena visinske razlike korita rijeke pa voda ili slobodno pada ili klizi po strmini stijenja.

U Istri upravo zbog te visinske razlike u vodotocima postoji velik broj slapova. Iako katastar i precizna mjerenja istarskih slapova ne postoje, smatra se da u Istri postoji više od 50 ovakvih krških fenomena koji se mogu nazvati slapovima. Neki su slapovi lijepi i impresivni, visoki desetak pa i više metara, dok su drugi nešto niži, ali možda i slikovitiji od velikih.

Uzak prostor pobrđa središnje sive Istre uzdiže se do 400 metara nadmorske visine na Piloščaku, kod Kašćerge, Starom Draguću te Lindaru i Gračišću. Visinu tih brda u krajoliku potenciraju i mnogobrojne duboke jaruge i laporne vododerine. Zahvaljujući tomu na području središnje Istre nalazimo desetke bujičnih potoka, a pretežit dio voda ponire i nastavlja tok podzemno do nižih krških izvora blizu morske obale ili neposredno uz njezinu blizinu.

foto

Pazinčica na Zarečkom krovu ljeti privlači mnoge kupače

Istarski se slapovi uglavnom nalaze na mjestima na kojima se vodonepropusne flišne naslage dodiruju s tvrđim karbonatnim grebenima i to po pravilu okomito na smjer vodotoka. Neki slapovi padaju u zdjelast prostor u kojem stvaraju jezerce, puč, koji je s dvije, ponekad i tri strane zatvoren, a iz njega voda nastavlja teći dalje niz kanjon. Vode nekih slapova toliko su erodirale stijene da, poput Zarečkog krova na Pazinčici i Pećine na Butonigi, nastaju polupećine. Mnogi će se složiti da ova dva slapa, uz Sopot i Benkovski slap na Pićanštini, spadaju među ljepše slapove u središnjoj Istri.

Za razliku od ostalih slapova središnje Istre, Zarečki krov, koji se nalazi svega nekoliko stotina metara od ceste Pazin - Cerovlje, posjećen je i ljeti kada ovamo u jedinstven krajolik dolaze kupači iz raznih krajeva, ali i turisti koji ljetuju u Istri. Slično se događa i sa Sopotom na Pićanštini, koji je najstariji poznato imenovani slap u Istri, a spominje se u Istarskom razvodu iz 1325. godine. Njegovo ime "spot" znači huk, kao zvuk vode koja pada u dubinu. Istog je postanja i riječ "sost" ili "sosti" u značenju svirati, proizvoditi zvuk.

Prirodoljupci ili oni koji to žele biti, nerijetko i "salonski ekolozi", kako je osobe koje se samo formalno bave zaštitom prirode nazivao pokojni pazinski speleolog Drago Opašić Billy, zalažu se da se pristup Zarečkom krovu i Sopotu ograniči jer velik broj posjetitelja uništava slapove. Ne misli se tu nužno na bacanje smeća, što nije rijetka pojava uz te slapove. Njihova je "nesreća" što su blizu prometnica pa se gotovo do samih slapova može automobilom. Ogorčeni "ljubitelji prirode", upravo zbog prevelikog broja posjetitelja, redovito uklanjaju ploču - putokaz koji na cesti Pazin - Cerovlje pokazuje put prema Zarečkom krovu. Ploču potom ponovno postavlja Turistička zajednica središnje Istre.

foto

Sopot se spominje još u Istarskom razvodu iz 1325. godine

Bez obzira na to, slapovi središnje Istre zavređuju posebnu, slobodno možemo reći, daleko veću pozornost. Možda prepreku tomu predstavlja to što su kao vodotoci u državnom vlasništvu, a parcele do vodotoka su privatne. To je situacija koju bi svakako trebalo razriješiti prije zaštite i turističke valorizacije slapova. To je trebalo riješiti već jučer, kako se stihijskim dolaskom posjetitelja prostor ne bi devastirao.

Turistička zajednica središnje Istre trenutno nema nikakav projekt kojim bi se valorizirali ovdašnji slapovi. U njihovom uredu u Pazinu može se dobiti prospekt - karta "Dolinom mlinova - Valley of wathermills". Ova staza vodi koritom Pazinčice od slapa Pazinski krov do slapa Zarečki krov. Osim toga, izrazi li netko želju posjetiti slapove u središnjoj Istri, u uredu TZ-a mogu im preporučiti licenciranog planinarskog vodiča, ali kako kažu, do sada je takvih upita bilo jako malo, dva-tri godišnje. U svakom slučaju, mogu pomoći zainteresiranima za posjet istarskim slapovima. Koliko osoba samostalno obilazi naše slapove, nemoguće je odgovoriti. Budući da uz vodotoke ima tragova, takvih ljudi ima. Dakle, ima osoba koje vole i posjećuju ne samo slapove na Pazinčici i Pićanštini, već i u, recimo tako, divljini Butonige. Na tom području, odnosno u okolici Grdosela uređena je šetnica "Malenica", koja odvažnije, da ne kažemo avanturiste može dovesti do Butonige.

foto

Do slapova na Butonigi ne može se autom pa su rezervirani za istinske ljubitelje prirode

Turizam ili avanturizam u području Butonige događa se sporadično. Međutim, postoji bojazan da ta sporadičnost ne preraste u stihiju koja nekako po pravilu donosi devastaciju prostora. Stoga je nužno osmisliti način valorizacije, odnosno zaštite slapova u središnjoj Istri. U tomu bi trebale sudjelovati različite zainteresirane strane, ali ne tako da se, kao u slučaju Pazinčice, iscrpljuju na nikad okončanim analizama i projektima, već da se napravi plan kako zaštititi ove itekako vrijedne spomenike prirode u našem kraju.

Prije nekoliko godina u Malenici sam susreo skaute uz Belgije koji su bili oduševljeni ovim krajolikom i slapovima. Rekli su mi da ne mogu ni zamisliti kako izgleda ravničarski i preurbanizirani belgijski krajolik. Njih tridesetak cijeli je tjedan vršljalo po šumama i vodama u okolici Grdosela. U razgovoru s njima zaključio sam da zainteresiranih osoba za takav doista robinzonski turizam ima, ali postavlja se pitanje kako pomiriti turiste i one koji skrbe o prirodi. Krajnje je vrijeme da se osmisli način kako valorizirati naše prirodne ljepote koje nesavjesnim odnosom prema njima to mogu vrlo lako prestati biti.

Sreća slapova na Butonigi je ta što se do njih ne može automobilom i do tada će ostati rezervirani za istinske ljubitelje prirode, naše ili inozemne, svejedno. Najvažnije je da ih posjećuju ljudi koji to znaju cijeniti, ali dužnost zajednice je da naše slapove zaštiti od onih drugih koji mogu biti opasni za prirodu i te neprocjenjive ljepote


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum